Tek sam se nedavno počeo više interesirati za stvaralaštvo Adama Semijalca, alias Bebè Na Volè, iako sam i prije bio svjestan njegovog rada, ali su ga predstavljali kao nekakvog hipsterskog bluesera što mi je bilo odbojno kao pojam.
Ali tako je kad slušaš krive ljude jer njega nikad ne bih mogao svrstati u hipsterski blues nego više folk blues s nekim indie primjesama, ali i u određenim trenucima progresivni psihodelični blues o kojem ubrzo postaješ ovisan. Nažalost, tek sam sada na otvorenju nove koncertne sezone u Vintage Industrial Baru imao priliku po prvi put uživo gledati Adama Semijalca i totalno mi je krivo što mi se nije ranije uklopio u koncertni raspored. Ovakvo inteligentno sviranje gitare, ovakav savršeni blues na engleskom jeziku kojeg fantastično izgovara, takvu energiju, opuštenost i kontrolu nastupa nisam već dugo vidio kod nekog solo glazbenika u Hrvatskoj. Najbolji opis je kao da gledate uživo B. B. Kinga ili Stevieja Raya Vaughana, vrhunske svjetske bluesere, kao da mu je trideseta godišnjica karijere u nogama. Ali on se ne može ni usporediti s nekim pa je u tome i najveća čar njegovog talenta. Nije onaj tip koji će od svojih idola “posuditi” zvuk ili dio zvuka te napraviti kombinaciju svega. Ne, Bebè Na Volè ima svoj stil, stav i po tome je jedinstven.
Promovirao je novi album “Hate Is a Wonderful Thing” kojeg mnogi svrstavaju među najplodonosnija izdanja 2018. godine. Nije ni čudo kad je u pitanju čovjek koji komotno može otići do Memphisa, mjesta gdje se rodio blues, te zavladali gradom. Jer on nije tipični blueser, koristi looper, pedal foot bas, odnosno kojekakvu tehnikaliju koja mu je na dohvat ruke ili noge. I od toga stvori melem za svačije uho. Na početku koncerta je samo rekao – “ništa, ja ću samo početi i to je to” i krenula je glazba teći našim venama. A kad govorim o nama, bilo nas je puno, jedva se publika zgurala u prostor Vintagea. Bilo je tu i hipstera, da se nadovežem na tvrdnju s početka teksta, ali on je glazbenik za sve generacije i sve grupe slušatelja. Nije važno hoće li kada završiti na hrvatskim top listama i biti proglašavan najboljim na nekim dodjelama nagrada, ne, najvažnije za njega je da glazbeni kritičari, pogotovo oni neovisni, svrstavaju ovog majstora gitare u sâm vrh najkvalitetnijih hrvatskih glazbenika.
On svoj talent ne zadržava samo za sebe, nego je već pomogao cijelom nizu glazbenika koji su bili na nekom samom početku možebitne karijere. Među njima se ističe i Marina Elezović, poznatija u kantautorskim krugovima kao MAR, djevojka koju je Adam učio svirati gitaru i koja je došla do toga da nastupa prije njega u Vintageu i to ispred velikog broja publike. Dobila je i jako lijepi pljesak za svoju interpretaciju melankoličnih melodija i engleskih tekstova koji joj također jako dobro pašu u cijeloj priči. Sretno Marina dalje jer tvoje vrijeme tek dolazi.
A što se tiče Bebè Na Volè – bacam se na preslušavanje novog albuma kojeg sam do sada u fragmentima slušao i oduševio se. Mislim da će mi Adam u naredno vrijeme biti na repeatu. Ovisnički blues!
Foto: Nikola Knežević
[envira-gallery id=”32349″]