Son Lux za Music Box: “Imamo veliki nagon za stvaranjem glazbe koja je drugačija od one koju smo već čuli”
Premijerni nastup američkog eksperimentalnog benda Son Lux dogodit će se u nedjelju, 7. listopada kad će hrvatska publika upoznati glazbu koju mnogi kritičari svrstavaju među ponajbolje koje današnja generacija glazbenika prezentira publici.
Osnovan kao solo projekt Ryana Lotte s vremenom je postao trio u kojem se još nalaze Rafiq Bhatia i Ian Chang i koji zajedno snima glazbu od 4. studijskog albuma (“Bones”), odnosno 2015. godine. Prije nego što će stupiti na uzavrelu pozornicu Tvornice kulture razgovarali smo s članovima Son Luxa i pokušali njihovu priču još više približiti hrvatskoj publici.
Sve je počelo kao solo projekt, a zatim ste postali trojac. Kako se to dogodilo? Jeste li imali viziju da će budući zvuk Son Luxa biti namijenjen za bend, a ne solo projekt?
IAN: “Dogodilo se vrlo organski i neočekivano. Rafiq i ja smo izvorno angažirani kao live bend koji će oživjeti album “Lanterne”. Kroz taj ciklus turneje na kraju smo zajedno krenuli raditi na glazbi koja ima utjecaja u našoj kemiji koju smo razvili kao live bend na pozornici. Ta je glazba postala “Bones.”
Vaš novi EP je vrlo eksperimentalan, možda je logičan nastavak vašeg 6. albuma objavljenog ranije ove godine. U jednoj je ruci vrlo melankoličan s dodirom tame. No, s druge strane odličan ste primjer kako ova vrsta glazbe može biti vrlo pozitivna, a tako sam se i osjećao nakon što sam saslušao EP. Ali nisam jedini koji je imao pozitivnu reakciju na vašu glazbu. Vaši su albumi dobivali sjajne recenzije i proglašeni su vrlo inovativnim uz zarazni, eksperimentalni i avangardni zvuk. Kako ste došli do osnovne ideje da se takav projekt osnuje s ovim jedinstvenim zvukom?
RAFIQ: “Mislim da je sve počelo uglavnom kao Ryanova mogućnost da zadovolji kreativne porive koje nije mogao sprovesti u djelo u drugim skladateljskim situacijama. Bio je zainteresiran da ponovno osmisli glazbenu formu i zvučnost u kontekstu takozvanih pop pjesama. Iako je taj izvorni impuls kasnije izrastao u cijeli svijet ideja, mislim da izvorna misija i dalje živi u onome što radimo kao trio. Sva nas trojica su vrlo dobrodušni slušatelji, a iako se naši ukusi preklapaju na određeni način, donosimo i mnogo različitih ideja i utjecaja.”
Foto: Alix Spence
Ryan Lott rođen je u Denveru, Rafiq Bhatia u Hickoryu, ali je dio prve generacije Amerikanaca istočno-afričkog i indijskog proijekla, dok je Ian Chang rođen u Hong Kongu, ali živi u New Yorku. Mislite li da je možda to razlog što zvučite tako jedinstveno i bogato? Svi ste došli s različitih strana, ali zvučite kao jedno biće.
IAN: “Iskreno ne mogu reći koju ulogu naša različita porijekla igraju u našoj glazbi, ali znam da smo svi ujedinjeni ljubavlju za glazbom koja istodobno utječe na stanje našeg uma i koja je duševna. Svi imamo veliki nagon za stvaranjem glazbe koja je drugačija od one koju smo već čuli.”
Ovo je vaš prvi koncert u Hrvatskoj, kakva su vaša očekivanja, imate li kakvih informacija o našoj zemlji i jeste li ikada čuli za neke hrvatske umjetnike?
IAN: “Nitko od nas nije bio u Zagrebu, ali imao sam zadovoljstvo putovati u nekoliko gradova uz obalu ranije ovog ljeta (Pula, Rovinj, Split, Dubrovnik) i bilo je nevjerojatno. Upoznao sam prekrasne ljude, probao ukusnu hranu i naučio malo o složenoj povijesti zemlje. Ne znam niti jednog hrvatskog glazbenika, ali sam uvijek otvoren za slušanje nove glazbe.”
Ali ste ipak na jedan način povezani s Hrvatskom. Možda niste znali, ali majka Lorde je Hrvatica 🙂 i Lorde ima dva državljanstva, novozelandsko i hrvatsko. Snimili ste s Lorde verziju pjesme “Easy”. Mislim da je ona dosta u eksperimentalnoj glazbi, više nego što takvu glazbu čujemo u njezinom zvuku. Uvijek mi je bila tajanstvena zbog toga. Kakva je bila kao vaša suradnica?
RYAN: “Bilo je izvrsno raditi s Ellom. U biti smo se povezali preko Twittera jer je slijedila Son Lux i tweetala o albumu “Lanterns” i pjesmi “Easy”. Često se zalaže više za eksperimentalni zvuk nego za svoj. Kad smo se osobno upoznali nakon suradnje, rekla mi je da je slušala Son Lux od prvog albuma koji je izašao kad je imala samo dvanaest godina.”
I vi ste tajanstveni, mislim na vašu glazbu. Što slušate u svoje slobodno vrijeme, koja glazba svira u vašim ušima, osim vlastite? Dobivate li inspiraciju slušajući neke druge glazbenike?
RAFIQ: “Apsolutno nas nadahnjuje glazba drugih umjetnika. U zadnje vrijeme sam slušao Cecile McLorin Salvant, Earla Hinesa, Hannu Benn, Kadhju Bonet, mmpha, Mosesa Sumneya, Tima Heckera i legendarnu SK Kakrabu koji je s nama na turneji.”
Nastupali ste na brojnim koncertima na otvorenom i zatvorenom, što najviše volite?
RAFIQ: “Različita mjessta imaju različite prednosti i nedostatke, ali ako bih morao izabrati mislim da bi to bile dvorane. Osjećaj je fenomenalan i kad bih izašao na veliku festivalsku pozornicu dok sunce izlazi ili zalazi te smo imali zaista nezaboravna iskustva u tome. No, na kraju dana doista je posebno što možemo svirati u sobi s našim fanovima, gdje se cijeli raspon našeg seta (koji varira od vrlo tihih do vrlo glasnih pjesama) može jasno iskusiti i gdje se možemo osjećati najudobnije te pri tome hrabro riskirati i odvesti glazbu u neke nove smjerove.”
