Zdravko Čolić je jedna od onih rijetkih regionalnih glazbenih zvijezda koja od svojih koncerata doista napravi spektakl, a ta riječ je samo jedan od epiteta koji možemo dati novom gostovanju u Areni Zagreb.
Točno tri sata, uz jednu kraću stanku, trajao je koncert u sklopu turneje “Ono malo sreće” i koji je nakon pulske Arene ovog ljeta označio njegov povratak u Arenu, ali ovu moderniju i puno veću. Ni to ga nije spriječilo da koncert održi pred skoro do zadnjeg mjesta ispunjenim prostorom, a publici je podario još jedan trenutak za pamćenje. Prošao je kroz glazbenu karijeru vrijednu divljenja i koja traje više od 50 godina, od prvog velikog hita “Gori vatra”, s kojim je i započeo koncert, do hit singlova s aktualnog albuma “Ono malo sreće” po kojem je turneja i dobila ime.
Zdravko Čolić je uvijek znao napraviti show, ali to nije samo njegova zasluga, nego iza svega stoji cijeli producentski tim, kao i osmeročlani bend, deseteročlani orkestar i četiri back vokala, ako sam ih sve dobro pobrojao, a koji cijelo glazbeno iskustvo podižu na jednu posebnu razinu. A nevjerojatan je i Čolin vokal, impresivan, raskošan i snažan i danas, kao što je bio i 1967. godine kad je počeo s karijerom. Inače na koncertima ne dopušta previše publici da pjeva, a kako to rade neki i mlađi od njega koji možda vokalno ne mogu odnijeti cijelu pjesmu. Vokalno je koncert bio bez ijedne greške, glazbeno također impresivan, iako se dogodilo desetak mikrofonija, vjerujem zbog previše pojačanog monitoringa jer je Čola na početku koncerta tražio od tehničara da u njegovim monitorima još više pojačaju zvuk. Tehničari su malo pogriješili i kod efekata, a koji su prilikom aktiviranja bili puno glasniji od Čole, valjda su bili preblizu mikrofona te su u nekoliko trenutaka prigušili njegovo pjevanje. Što se tiče benda, u dva navrata su se izgubili u komunikaciji, iako te greške idu na ruku Čoli koji je najavio krive pjesme. U prvom slučaju je bend stao i krenuo s drugom melodijom (“Tebe čuvam za kraj”), a u drugom navratu su nastavili s onom koja je bila prema planu (simbolično, “Zar te nismo shvatili”) pa se Zdravko simpatično izvukao iz cijele situacije. To su neki trenuci koje možda publika ne primijeti, ali koji se mogu oprostiti ovakvoj glazbenoj veličini jer emocije, ljubavi i veselja nije nedostajalo u Areni Zagreb. No, postoji i jedna zanimljivost oko ovog nastupa, a koju možda znaju samo oni koji su usko bili vezani uz organizaciju, a to je da je dizajn zvuka radio britanski producent John Barton koji je već ranije surađivao s Čolićem, a koji iza sebe ima bogato iskustvo koje ga je dovelo do suradnje s velikim glazbenim imenima kao što su Chris Rea i The Prodigy.
Nije mu išlo na ruku što je na početku koncerta posebno pozdravio gradonačelnika Zagreba Milana Bandića pa je publika negodovala zviždanjem, pogotovo kad je rekao da su prijatelji. Mediji su takvu avanturu već iskoristili i pišu samo o tome, što nije bilo potrebno jer je koncert zaista bio highlight cijele večeri. Glazbeno savršen, doveden do granica maksimuma, što je publika cijelo vrijeme znala nagraditi. Više od 40 pjesama je izvedeno u trosatnom koncertnom spektaklu, od početka karijere do danas. A repertoar su pratile i atraktivne plesačice i plesači bez kojih niti jedan nastup ne može proći.
Plesali su se sentiši uz “E, draga, draga”, “Jedna zima s Kristinom”, “Svadbarskim sokakom”, moju najdražu pjesmu Čoline novije faze karijere, a prava ludnica je nastala uz njegove ritmom brze hitove gdje je publika izbacila i zadnju kap znoja iz sebe. U prvom dijelu koncerta redale su se “Jedina”, “Okano”, “Malo pojačaj radio”, “Pjevam danju, pjevam noću” i “Glavo luda”, a u drugom dijelu “Pusti, pusti modu”, “Merak mi je”, “Mađarica”, “Šljive su rodile”, “Ruška” i “Čaje šukarije”. Cijeli koncert je bio best of njegove karijere, a obilježila su ga i dva bisa. Na kraju, jedna od najboljih novih pjesama “Kuća puna naroda” i vječni hit koji je obilježio njegovu karijeru, “Ti si mi u krvi”, na koju je publika mobitele podigla u zrak i stvorila atmosferu kakva će nam ostati u trajnom sjećanju.
Iako je određeni dio publike, pri tome mislim na onaj u VIP zoni, negodovao valjda zbog organizacije iste, sve u svemu cijelom spektaklu treba dati visoku ocjenu, a Zdravku Čoliću još jednom zahvaliti na dolasku u najveću hrvatsku dvoranu te po tko zna koji put zaključiti kako je riječ o jednoj od najvećih, ako ne i najvećoj glazbenoj zvijezdi nekadašnje Jugoslavije, današnje regije te jednom od najposebnijih vokala koji je ikada stupio na naše pozornice. Još ga drži glas kojeg je posebno iskazao na pjesmama kao što su “Kristina” ili “Čaje šukarije” (žao mi je što nije izveo “Loše vino”, možda i vokalno najzahtjevniju pjesmu; bila je na set listi, ali nije izvedena), ali i fićukalo na “Pjevam danju, pjevam noću”. Nema obožavateljice koja ne pada na taj njegov šarm, dobrotu, ljudskost, ali nije ni čudo. Kad stavi lijevu ruku u džep, desnom popravi koji pramen, uzme mikrofon i izađe pred svjetla reflektora – frajer kakvom se mogu diviti svi, pa i muškarci. U konačnici, samo je jedan Čola!
Set lista:
1. dio
Gori vatra
Produži dalje
Mjerkam te, mjerkam
Čija je ono zvijezda
Živiš u oblacima
Pisaću joj pisma duga
Mala
Esma
Prava stvar
Jedna zima sa Kristinom
Svadbarskim sokakom
Tebe čuvam za kraj
E, draga, draga
Ono malo sreće
Krasiva
Jedina
Okano
Malo pojačaj radio
Pjevam danju, pjevam noću
Glavo luda
2. dio
Stanica Podlugovi
Noć mi te duguje
Zar se nismo shvatili
Zagrli me
Ničeg nije bilo između nas
Oktobar je počinje sezona kiša
Ti možeš sve
Hotel Balkan
Oj djevojko selen velen
Jako slabo srce zavodiš
‘Ajde, ‘ajde Jasmina
Pusti, pusti modu
Merak mi je
Mađarica
Šljive su rodile
Ruška
Čaje šukarije
Bis 1
Što ti dadoh
Kao moja mati
Bis 2
Kuća puna naroda
Ti si mi u krvi
Foto: Nikola Knežević
[envira-gallery id=”33649″]