(POLU)IZVJEŠĆE: Prvi dio Brucošijade FER-a obilježili mladi glazbenici i zadnji koncert NLV-a
11. studenoga 2018.
Nikola Knežević (2594 Članci)
Podijeli

(POLU)IZVJEŠĆE: Prvi dio Brucošijade FER-a obilježili mladi glazbenici i zadnji koncert NLV-a

Lijepo se vratiti na faks, iako moja studentska karijera nije dugo trajala i nije bila vezana uz FER, a lijepo je bilo za vidjeti koliko su studenti FER-a angažirani oko svoje Brucošijade koja tvrdi za najbolju u državi.

Hodnike fakulteta ispunili su studenti, sadašnji ili bivši, većinom mlađa populacija, ali bilo je i onih starijih koji su željni kvalitetne glazbe svratili do Brucošijade. S obzirom da nisam u godinama kad se ostaje do ranih jutarnjih sati vani, a i s obzirom na neke druge obaveze dopala me prva polovica festivala, ako ga tako mogu nazvati, odnosno onog dijela do ponoći.

Bolje otvaranje nije moglo biti, na glavnu pozornicu su došli Sloanwall, dečki koji inače sviraju u još nekoliko bendova i to se može osjetiti u njihovoj energiji i strasti prema glazbi. Ovi stoneri imali su vrlo dobar nastup i dobro su prodrmali zidove FER-a te ih priremili za ono što slijedi. Drago mi je bilo vidjeti što kod Brucošijade FER-a i oni prvi bendovi imaju dobar broj publike.

Nakon Sloanwalla sačekao sam i početak nastupa benda Ogenj, hrvatskih etno punkera, kako ih volim nazvati, koji također imaju zanimljivo studijsko izdanje ove godine i smatram ih također pripadnicima neke nove generacije talentiranih glazbenika koji nakon svakog koncerta ostavljaju impresivan dojam kod publike i mene. No, nisam dugo ostao jer sam se prebacio do druge pozornice gdje su nastupili Sfumato, po meni jedan od najboljih mladih bendova ove godine, a koji ima i jedan od 10 najboljih albuma godine, debitantski “Walhali”. Osim pjesama s albuma, poput meni najdražih “Muving” i briljante naslovne “Walhali”, predstavili su i potpuno novu pjesmu “Level Up”, nabrijanu s bas linijom i brzim ritmom, te atmosferom koja podsjeća na neki filmski ugođaj. Vidi se da idu krupnim stopama prema naprijed. Dečki na prvu izgledaju dosta sramežljivo i mlado, ali su izvrsni glazbenici i treba im prije svega čestitati na hrabrosti da osnuju instrumentalni bend i to još ovakve fuzije jazza, funka, bluesa i drugih smjerova. Imaju žestinu Stevie Ray Vaughna i mekoću Erica Claptona, tako bih mogao najbolje opisati njihov groove.

Vratio sam se ponovno na main stage da uhvatim početak nastupa Six Packa koji su imali nekih tehničkih poteškoća s razglasom na početku, ali su ujedno obilježili i trenutak kad je publika počela uvelike dolaziti na FER i trenutak kad započinje pravi sing-a-long. Nažalost, nisam mogao ostati duže od dvije pjesme jer sam se htio vratiti na drugu pozornicu gdje je taman stigao genijalni J.R. August sa svojim vrhunskim bendom i zborom. Nevjerojatno je kako njegova glazba zvuči briljantno, gotovo hollywoodski, što i nije čudo s obzirom da je jedna njegova pjesma korištena za potrebe filma “Aleksi”. Usput pogledajte ovaj film, moja topla preporuka. Iako je njegov nastup, uostalom kao i nastupi drugih, bio kratak, nešto više od pola sata, ostavio je sjajan dojam, a moglo se primijetiti da ga publika voli, cijeni njegovu glazbu i ovu zborovsku verziju koja zvuči impresivno.

Ostao sam na istom mjestu jer je slijedio koncert na kojem sam morao biti, a to je najavljeni zadnji koncert benda NLV i moj prvi pravi susret s njima. Probijanje leda je za mene bilo na Ferragostu, ali s obzirom da sam tamo bio zauzet fotografiranjem, nisam imao mogućnosti dublje poslušati live nastup, no ovdje se stvorila prava prilika. Šteta što je bilo problema s razglasom, točnije pjevačkim mikrofonom čiji kabel je pucketao i prekidao na prvoj ili dvije pjesme, no to nije dalo omesti jedan od najsjajnijih novih ženskih vokala u Hrvatskoj, Nikol Ćaćić, da ispostavi prodoran i jedinstven glas na čiji raspon ne možete ostati imuni. Okupio se i nešto veći broj publike kako bi svjedočio njihovom zadnjem koncertu, kako oni kažu zbog nepremostivih obaveza pojedinih članova benda. Šteta, jer su sa svojim za sada jedinim studijskim albumom, a prije toga i EP izdanjem, bili jedan od najzanimljivijih glazbenih projekata u Hrvatskoj. Naklanjam se i zahvaljujem na svemu, a ujedno se potajno nadam da stanka neće značiti i konačni kraj ovom bendu jer zvuče doista jedinstveno i fenomenalno.

Ovaj nastup je za mene označio i odlazak s Brucošijade FER-a, zato sam ovo i nazvao poluizvješćem. No možda je to bio i dobar potez jer bi uskoro uslijedio nastup Vesne Pisarović, a to ne bih htio vidjeti. Koliko god takva vrsta glazbe nekome bila fora, koliko god danas trash glazba u mladih Hrvata izaziva posebnu radost i oduševljenje, u meni izaziva zgražanje i odbijanje. Prije svega mislim da je neodgovorno i nepravedno prema bendovima kao što su NLV, J. R. August, Sfumato, ako ćemo gledati na ove koji su bili na FER-u, odnosno prema brojnim drugim glazbenicima na hrvatskoj sceni koja nikada nije bila bogatija. Prije desetak godina pitali smo se ide li hrvatska glazba u pravom smjeru, molili se da se pojavi neko novo ime koje će nam vratiti vjeru u hrvatsku glazbu i danas kad to sve imamo, kad se možemo pohvaliti da nikad nismo bili bogatiji, još od razdoblja Novog vala, kad imamo toliko veliki izbor raznovrsnih bendova, odjednom je u modi Vesna Pisarović i takvi slični i manje slični. Ako ćemo gledati općenito na trash glazbu koja je danas, ne znam iz kojeg razloga, popularna među mladima (valjda se bolje pije uz nju), Vesna nikad nije bila trash, nego sladunjavi komercijalni hrvatski pop s početka novog milenija. A i jednako loše zvuči u jazzu, kao i u popu. Trash je postao novi turbo folk, a oni koji slušaju trash ni ne znaju što je trash. Došli smo do te faze i potrebno je izgleda mlade ljude glazbeno obrazovati. Stoga mi je drago što nisam ostao dalje na Bruciferu, a opet krivo jer nisam vidio još neka imena koja sam htio. Cijenite hrvatske glazbenike, cijenite hrvatsku glazbu, cijenite općenito glazbu, nemojte se s njom sprdati, nemojte je slušati radi fore ili zbog bolje pijanke. Ako neće slušatelji cijeniti glazbenike, kako će onda glazbenici cijeniti slušatelje. A kasnije ćemo se zapitkivati i udarati glavom od stol.

Moram se osvrnuti i na razglas na Brucošijadi koji je zanimljivo na prvoj pozornici bio dosta blag, a na drugoj iznimno glasan, a bilo je i nekih problema s mikrofonijom, pucanjem kablova, zujanja iz zvučnika, pa se nadam da će se to popraviti sljedeće godine, iako je cjelokupna ocjena vrlo dobra. Baš sam uživao u prizoru na pune hodnike koji su kasnije sigurno bili još ispunjeniji, a na što se neki posjetitelji znaju i buniti. Drago mi je što je puno ljudi uključeno u organizaciju, što su studenti dosta odgovorni i svjesni ozbiljnosti posla i što su se pobrinuli da još jedna Brucošijada prođe bez nekih značajnih problema. Neka se na ove mlade ljude ugledaju i neki drugi, puno iskusniji koncertni organizatori.

Bit će i fotki jer je vrijedna bila foto sekcija KSET-a, kao i video ekipa koja je izravno prenosila Brucifer. Sjajni su!