Kad imate vjerojatno najbolji hip hop album desetljeća i jedan od najboljih koje je ikada itko napravio, ne samo u Hrvatskoj nego i općenito na ovim prostorima, ali i kad na pozornici imate najjaču postavu glazbenika koju će teško netko ponoviti, onda samo trebate zbrojiti dva i dva i da vam bude jasno kako na tom koncertu morate biti. Ali publika nije to učinila.
Tek između 1 500 i 2 000 ljudi okupilo se u Domu sportova na velikom koncertu Ede Maajke i njegovog benda, promotivnom koncertu albuma “Put u plus”, odnosno velikom ispitu na kojem se testiralo hoće li studijske snimke moći vjerno predočiti publici i na pozornici. Već su ranije to učinili s nekim pjesmama i dalo se naslutiti da i sada neće biti nekih velikih problema. I doista je tako bilo, studijsko remek djelo uspješno je predstavljeno uživo, a ovo je bez sumnje bio put u plus.
Nisu to samo u pitanju nove pjesme, nego i kompletno novi aranžmani starih uspješnica. Učiniti to, ali učiniti na ovakav način, uz gitarske riffove sa svjetskih pozornica, Yogija Lonicha, nevjerojatne zvukove i efekte koji su izlazili iz klavijatura Tonija Starešinića, sjajne bas i ritamske dionice ponajboljeg basista u Hrvatskoj, Marija Rašića i genijalnog bubnjara Mirsada Dalipija, je nešto posebno. Stoga, propustiti ovakvu predstavu u Domu sportova bi bila velika šteta. Jasno je da je u isto vrijeme u Zagrebu bilo nekoliko velikih koncerata, pa su My Baby nastupali u Tvornici kulture, a Gužva u 16-ercu u Vintageu. Ali oba koncerta su neusporediva s onime što smo u petak gledali i čuli u Domu sportova. Čak je i PR oko koncerta vrhunski odrađen pa su doslovno svi mediji pisali o majki među reperima i njegovom sjajnom bendu. No, ovo su trenuci kad publika jednostavno razočara i ne postoji jasno pojašnjenje. Moguće da je došlo do zasićenja nakon koncerata Vojka V i Krankšvestera na istom mjestu, ali ovi izvođači, moram to reći, nisu ni na tragu onog što čujemo u glazbi i tekstovima Ede Maajke i njegovih glazbenih majstora. No, da previše ne razbijamo glavu što se i kako dogodilo, vrijeme je i za osvrt na ono što smo čuli u Domu sportova.
Večer su otvorile Edine kolege i prijatelji iz Sarajeva, hip hop ekipa koja se odaziva na ime Helem nejse. Osjeti se da nisu još za velike pozornice, barem ne kod nas, iako u svojoj domovini uživaju u vrlo dobrom ugledu. Glazbeno su savršeni za klubove. Tekstovi opisuju ono što susreću oko sebe, nekada ironično, nekada surovo i realno i mislim da im je to najjači adut. Što se tiče glazbe, osjeti se kako je pjesma “Kabadahija” kvalitetom iznad svih, iako dosta podsjeća na Dubiozu kolektiv što nije ni čudno jer je saksofonist Dubioze Mario Ševarac svirao sax i u ovoj pjesmi. Ali imaju lijepog potencijala, suvereno vladaju pozornicom, a prednost su upravo njihove radijske i kazališne karijere. I drago mi je što su se po prvi put pojavili na hrvatskoj pozornici. Dobrodošli ste uvijek!
Nešto žešći Bruto Geto bio je uvertira pred nastup Ede Maajke. Iako je njihova kombinacija rock i rap glazbe do mene došla tek kad je na pozornicu stupila puhačka sekcija, ako sam dobro skužio ista ona koja prati Porto Morto na koncertima. Tad su zvučali kao nešto jedinstveno, zanimljivo i dosljedno u večeri kad nastupa Edo Maajka.
Edo Maajka je žešći nego ikad, njegovi tekstovi nikad nisu bili britkiji i izravniji kao sada, a njegovo ponašanje na pozornici je bilo društveno-angažirano, buntovničko i antipolitičko. Dovoljno o tome govori otvaranje i zatvaranje koncerta uz “No pasaran”, jedan od bisera novog albuma i povik koji ima snažnu poruku koja seže još u vrijeme 1. Svjetskog rata, a koji i danas ima svoju važnost i ulogu. Edo je i istaknuo u nekoliko navrata tijekom koncerta kako je zahvalan svim političarima i idiotima što postoje i zbog kojih danas razmišlja tako kako razmišlja. Naglašavao je kako je uvijek bio kontra opcija te pozvao i ostale na bunt. I ovaj nastup me podsjetio u određenim trenucima na koncerte Rage Against The Machinea i sličnih, prije svega zbog žestokih aranžmana pjesama koje sada spadaju u rap/rock žanr, ali i zbog snažnih poruka koje je Edo uvijek odašiljao putem svojih tekstova, od prvijenca “Slušaj mater” iz 2002. godine pa sve do “Puta u plus”. I u svakoj životnoj situaciji treba gledati pozitivno i pronaći put do plusa. Nije li to i smisao života?!
Iako publika odlično reagira na nove pjesme, ipak se još bolja atmosfera osjeti na starijim perjanicama njegovog opusa, poput na “Saletovoj osveti”, “Jesmo l’ sami”, “Mater vam jebem” ili “Jebo vladu”. Na pozornici su mu se pridružili i određeni gosti, Yaya na pjesmi “Bolje je bolje”, Frenkie na “Ratata”, što je meni osobno bio jedan od najboljih trenutaka koncerta, zatim Čipkice na “Ti meni ništa” i u bisu na “No sikiriki”, Dino Šaran na novoj suradnji “Otrov” i Saša Antić prilikom izvedbi pjesama “Sve prolazi” i “Novi dan”. Jedino mi je bila čudna izvedba pjesme “Otrov”. Kud baš na mojoj najdražoj s novog albuma. Nešto se čudno događalo, kao da je netko promašio tonalitete ili se možda to samo meni činilo jer sam bio pozicioniran bočno od zvučnika. Ali još je nekoliko ljudi potvrdilo moje razmišljanje. Čak ni Dino, čini mi se, nije bio na visini zadatka. Ipak, ništa ovo ne umanjuje činjenicu da je ovo možda i najbolji trenutak albuma “Put u plus”.
A najbolji trenutak koncerta ipak je bio bis kojeg su svi s nestrpljenjem čekali jer se osjetilo da Edo nije rekao sve što je trebao reći i da je ostao dužan publici. “No sikiriki”, “Pržiii” i “Prikaze” su izazvali pravu erupciju u Domu sportova i mislim da nije bilo osobe koja nije skakala i iz sveg glasa pjevala/repala najdraže dionice ovih pjesama. Često je i Edo zahvaljivao što ga svi podržavaju i što su u ovolikom broju došli na koncert. Šaljivo je naglasio da je puno prijatelja među publikom jer je pola ljudi bilo na popisu. Ali Edo je uvijek bio iskren, nikad nije bio folirant i njemu ne trebaju puni Domovi sportova, Arene Zagreb ili nešto treće da bi bio najveći. On je uvijek bio bog svih repera naših prostora, a čini mi se da će tako i ostati. Ima sjajne ekipe koja mu “puše za vratom”, poput Vojka V ili Frenkieja, Kontre i Indiga, ali svi oni nemaju ono što ima Edo. Samo je jedna majka, a i samo je jedan Maajka.
Set lista:
No pasaran
Saletova osveta
Panika
Bolje je bolje feat. Yaya
Jesmo l’ sami
Trpaj
Ne mogu disat
Ratata feat. Frenkie
Od sutra
Put u plus
Ti meni ništa feat. Čipkice
Mater vam jebem
Dolazim i odlazim
Otrov feat. Dino Šaran
Jebo vladu
Izdajničko kolo
Sve prolazi feat. Saša Antić
Novi dan feat. Saša Antić
Kreator
Bis:
Čipkice – solo
No sikiriki feat. Čipkice
Pržiii
Prikaze
No pasaran
Foto: Nikola Knežević
[envira-gallery id=”34831″]