IZVJEŠĆE: Repetitor na “Božićnom rokanju” u Orahovici – došao bolestan, otišao zdrav!
Nekada ti stvarno zdravstveno stanje govori da bi možda bilo bolje ovaj puta ostati kod kuće i pričekati neku priliku kada će situacija biti malo bolja i ne izlagati se možda još i većem zlu nego ovo koje te snašlo.
Jedva gledam, jedva čujem, jedva dišem, “teško hodam”, ali kad je Repetitor u pitanju nema te bolesti koja bi me spriječila da pohodim još jedan nastup ovoga benda, tako da nije došao u pitanje odlazak na Božićno Rokanje 2018 u Club Blues u Orahovicu. Bez obzira što ni grlo, ni oči, ni nos nisu radili baš kako treba ipak se skupila ekipa koja će opet otići u ovo “malo ali veliko” slavonsko mjesto i po ne znam već koji put repetirati. Orahovica je vjerojatno jedno od najmanjih mjesta na kojemu su Repetitori možda i najviše puta nastupili, što na Ferragosto Jam festivalu, što u ovome Clubu Blues. I upravo zato je trebalo ovaj puta doći jer se događa to da je klub upao u nekakve probleme i nad glavom mu, nakon dvadeset devet godina rada, visi zatvaranje i trebalo je i ovim dolaskom dati podršku i klubu i njegovim voditeljima, a svakako i udruzi Pauk. koja već dugo vodi programe u ovome gradiću.
Ovogodišnje Božićno Rokanje dovelo je 21.12. trenutno vrlo popularnog Vojka V uz support Retfatlanta, a 22.12. beogradski Repetitor uz The Muddy Breakdown. Koliko čujem, na prethodnoj večeri uz Vojka V je bilo jako dobro, a Božićno Rokanje 2018 ovu subotnju večer nakon predgrupe trijumfalno je zatvorio ubitačni beogradski garažni trio Repetitor. Naravno, puno sam već puta pisao o njima i već sam poprilično izgubio objektivnost, a koristim svaku priliku kada budem u mogućnosti otići na njihov koncert pa tako i ovaj puta “nekakva“ bolest nije bila izlika za odustajanje. Da je u pitanju netko drugi ostao bih doma pod dekicom, ali…
Foto: Vesna Nikšić
Uglavnom, u ponoć su izašli pred prepuni klub u Orahovici i po dobrom starom običaju razvalili do daske i sve prisutne “izuli iz cipela“. Prošaraše po cijelom svom repertoaru, od starijih do novijih pa i budućih, a Boris je sa svojom gitarom prošarao i po cijelom klubu. Milena i Anamarija su izrokale do bola, a na kraju nakon što ubiju i nakon dodatka naklone se publici i odu. Vrlo raspoloženi za svirku i oni su dali podršku klubu u kojem su već više puta nastupili za njegov daljnji rad. Pokušao bih parafrazirati stihove njihove “Devojke idu u Minhen“ pa reći “…ovaj grad JE dovoljno velik za sve nas…“, jer cijeli je Orahovački klub ove večeri disao s bendom i svi su bili više nego oduševljeni nastupom. Znoj je tekao u potocima, što na bini što ispred nje, a najdraže mi je bilo vidjeti, i to ne po prvi put u Bluesu, veliku većinu vrlo mladih ljudi koji su došli i koji su fanovi benda. Možda još ipak ima nade.
Na samom kraju primijetih na sebi, iako sam došao bolestan “k’o pas“ i nikakve medikamente nisam pio, osim dva piva, da me je bolest napustila. Oči, uši i nos su proradili, a u glavi ostala samo sreća. Došao bolestan, otišao zdrav.
Pa eto, možda i drugima neka preporuka, ako ste baš ono bolesni, odite na koncert Repetitora. Možda vam se posreći kao meni. Ne garantiram izlječenje, ali da će vam biti bolje to garantiram.
Podrška još jednom Clubu Blues i nadamo se da će nas ipak i dalje uveseljavati s ovakvim više nego dobrim programima.
Foto: Nikola Knežević (arhiva)
![Slow Motion Suicide u novoj akustičnoj epizodi [noir.am sessions]](https://music-box.hr/wp-content/uploads/2017/01/Slow-motion-suicide-383x242_c.jpg)
