IZVJEŠĆE: Električni orgazam u Đakovu – kraljevi u Kingu
13. siječnja 2019.
Željko Mirković Miki (118 Članci)
Podijeli

IZVJEŠĆE: Električni orgazam u Đakovu – kraljevi u Kingu

Izvrsna rock večer u Rock bar Kingu u malom slavonskom mjestu koje, očito, bolje od nekih većih sredina čuva uspomene na vrijeme koje se neće vratiti. Vrijeme klupske svirke, dobrog duha Novoga vala (ili talasa, kako god hoćete) i nastavka tradicije koju je trebalo kvalitetnije njegovati.

Slavonija je nekad bila sinonim za rock, a tomu u prilog idu glazbene priče iz Osijeka i Vinkovaca, Županje i Broda, pa (ranijih godina) i Požege. Vremenom su se mnoge stvari promijenile, ali drago mi je da još uvijek postoje zaljubljenici u rock, entuzijasti koji su ispravno i dobro procijenili da u tim sredinama ima dovoljno duša koji nisu glazbeno (kvalitativno) “zastranili”, ali i da ima “nekih novih klinaca” koji su spremni na “učenje” i slušalačko, plesačko i pjevačko sudjelovanje u, ako ništa drugo, odličnim subotnjim večerima. Električni orgazam bend je koji živi (i “kraljuje”) na ovim našim napaćenim prostorima gotovo četrdeset godina (točnije trideset i devet) i u tom razdoblju prošao je više faza, no diskografski zadržao svježinu iako nije drastično mijenjao svoj glazbeni izričaj. Punk korijeni, nadograđeni temeljnim principima instrumentarija i uzora (najčešće se uz njihovo djelo spominju Stonesi) dobivali su vremenom još neke elemente  koji su ih povezali s novim momentima razvoja popularne glazbe u svijetu i u “nas”.

Pretežno Giletovi tekstovi, na koje bi se naslonila glazba koju potpisuju ostali članovi sastava najčešće su iznjedrili kvalitetne i ujednačene radove, od kojih neki pripadaju samom vrhu glazbe s područja koje se nekad zvalo Jugoslavija.  To dokazuje i posljednji album “Gde smo sad” s kojeg će Orgazam na nastupu izvesti nekoliko pjesama, pa i naslovnu. Pridodamo li tome i ostatak set liste možemo reći da niti jedan period njihove karijere nije zaobiđen, a rezultat toga je vrlo dobro izbalansiran repertoar koji nije dao odlično raspoloženoj publici (o fanovima da ne govorim) niti trenutka predaha. Od samoga početka i “Krokodila”, pa “Vudu bluza” i “Konobara” žestok tempo koji nije jenjao do očekivanog dvostrukoga bisa. Dv(ij)e gitare, bas, klavijature i bubnjevi – dobitna kombinacija protiv koje “nema lijeka”. Prepustimo se i zaplešimo i zapjevajmo! Ima tu mjesta i za “Afriku” (s albuma “Lišće prekriva Lisabon”) i za laganicu “Bila si kao san” (koja je tempom, istina, lakša, ali energetski jednako snažna), no njihov forte je, očekivano, “Distorzija”.

Ionako su odlično primljene sve stvari, još su vatrenije i bučnije prihvaćene “distorzirane“ “Svaka nova noć”, “Bejbe, ti nisi tu”, “Ja sam težak kao konj”, “Ne postojim” ili “Debela devojka”. (Pre)emotivno i refrenski spremno publika je ušla u ovaj dio nastupa s “Kapetanom Esidom” (“Sve moje više nije moje, sve moje sad je tvoje. Moje lice i moje suze, sada neko drugi uze…”; prebolno i prelijepo. Zar ne?). “Nemaš nikom ništa da daš” još je jedan noviji broj koji nas vodi do pred sam kraj. Letjeli smo, potom, sanjali i (teško) disali uz jedan od najvećih hitova Orgazma “Igra rokenrol cela Jugoslavija” (odlično iskorišten i drukčije kontekstualiziran u filmu Srđana Dragojevića “Lepa sela lepo gore”; jedna od najupečatljivijih scena u naglašenom slow motionu), a na to da im pjesme funkcioniraju i u drugim (kultnim) filmovima (dakle kao soundtrack naših i nekih života koji su ostali u prošlosti i u, opetujem, uspomenama) osnažena je izvedbom numere “Svečane bele košulje” iz Crnog bombardera (svakako pogledajte redateljsku verziju).

Hommage bivšem (i pokojnom) bubnjaru Goranu Čavajdi Čavketu (rođen u Slavoniji) u vidu fantastične “Kako bubanj kaže”, logičan je kraj fantastičnog nastupa Električnoga orgazma koji nas, rekoh, oduševljava, pogotovo live nastupima već gotovo četiri desetljeća. Ne, nisu “zaboravili” odsvirati amblematske i po meni dvije stvari koje ulaze u sam vrh njihova stvaralaštva, ali i pjesama Yu pop rocka uopće. “Nebo” i “Zlatni papagaj”. Izvedbom i riječima snažno su slikale ono što se u Giletu i ekipi odvijalo u vremenu u kojima su pjesme nastale, ali im se i u današnjem vremenu moramo vraćati. Pogotovo “Nebu”.

Hvala dečkima iz Električnoga orgazma što nas je podsjetio da nam naše nebo i dalje pokušavaju “vezati žicom” i po našem mozgu crtati “šeme”. Ne dajmo da nas pretvore u “još jednu kopiju svoju”! Dobro upamtite riječi pripjeva: “Al’ ne dam svoje ja ideale. Ješću snove umesto hleba. Svoju sreću nosim sa sobom. Ona je parče slobodnog neba.“

I zapamtite – odličan rok end roul svirao se ove subote u Đakovu. Rock bar King najavio je i gostovanja Partibrejkersa, Psihomoda i Repetitora. Vidimo se!

Set lista

Krokodili dolaze
Vudu bluz
Konobar
Hajde bejbe daj da vidim sad
Afrika
Svaka nova noć
Da si tako jaka
Bila si kaoo san
Gde smo sad
Seks, droga, nasilje i strah
Odvedi me do rupe
Bio sam loš
Spojimo se sad
Bliži suncu
Svečane bele košulje
Kapetan Esid
Bejbe, ti nisi tu
Ja sam težak kao konj
Ne postojim
Debela devojka
Nemaš nikom ništa da daš
Igra rokenrol cela Jugoslavija
Kako bubanj kaže
Nebo
Zlatni papagaj

Foto: Tatjana Prvulović Mirković