I pop glazba u 2018. godini imala je svojih 5 minuta, ne samo singlovski nego i albumski, a jedan od albuma koji se očekivao da će kvalitetan pop u Hrvatskoj odvesti na pravi kolosijek je onaj Tonke (Antonije Šerić) koja je objavila prvi solo album.
Nakon lijepog niza uspješnih singlova s grupom Pavel, Aljoša Šerić i Tonka su se nakratko glazbeno razišli u smislu glavnih mikrofona, ali oboje su i dalje tu. Aljoša kao autor, Tonka kao vokal. Možda je bilo bolje da su ostali pri koncepciji Pavela, a na kraju ću pojasniti i zašto. Na njezin vokal se morate zaljubiti, a je li tako bilo i dok sam preslušavao album otkrivam u sljedećim rečenicama.
Album “Važne stvari” (Dallas Records) Tonka otvara upravo naslovnom pjesmom i snažnim bass lineom koji podsjeća na elektronički beat. Ne baš idealno otvaranje, upravo zbog tog beata i vokalnih efekata, ali nagovještava da na ovom uratku i nećemo čuti nešto očekivano. Pa tako na “Bolji smo” u refrenu vokalno pliva u najsjajnijim pop vodama, a s pjesmom “Netko se događa” pozicionira se na vrh najboljih pjesama 2018. godine. Zadržan je taj prepoznatljivi retro zvuk na koji smo navikli kod Pavelovih izdanja, ali opet neočekivano blistav. Ritam, vokal, back vokali, atmosfera – svjetska klasa. I ta zaljubljenost o kojom sam pričao. Šteta što se to ne osjeti na cijelom albumu, iako glazbeno i “Pozitivizam” možemo staviti u isti koš, ali je tekstualno u navrate poput dječje igre (“Najbolji izam je pozitivizam”). Može to Aljoša puno bolje.
Nije Tonka previše razigrana na albumu kao što sam možda očekivao da će biti, što zbog njezinog predivnog glasa, što zbog lijepe atmosfere koju širi. Štoviše, malo je tmurnija poput pjesama “Moja ljubav” i “Nisi moj” koja mi je odlično sjela, a i jedina ima gitarsku solažu. Opet nešto neočekivano, a ovoga puta dobro iskorišteno.
Ipak, ima tu vedrih pjesama, “Jedino” i posebno “Vedro”, razigrana ljetna poslastica koja je i puštena u opticaj prije ljeta 2018. godine. Doduše, ne paše u cijeli tijek albuma, ali je taman na sredini kao osvježenje, kao limun u čaši s vodom. Znaš što dobivaš, ali se opet iznenadiš.
Album nije samo pop album, pokušavalo se s raznim stilovima, od one spomenute uvodne s elektroničkim beatom do još jedne electro pjesme “Sanjala sam da smo zajedno”, koja je prožeta drum’n’bass potpisom i na refrenu auto tuneom. Nepotrebno! Točnije, nepotrebno kod Tonke. Kraj albuma donosi vokalnu suradnju sa suprugom Aljošom koji je radio cijeli album (glazba i tekst), a kod aranžmana je imao pomoć Srđana Sekulovića Skansija. S obzirom na Tonkinu senzualnost, osvajanje na prvo slušanje, kristalno čist i fenomenalan pop vokal, očekivao sam ipak bolji album. Makar u onoj mjeri da mogu nešto više reći/napisati o njemu. Ovako, teško je nešto više i preciznije napisati kad jednostavno nije došlo do mene, osim pjesama koje sam istaknuo, prvenstveno “Netko se događa” koju sam samo u svojim slušalicama preslušao više od stotinu puta.
Nemojte me krivo shvatiti, ovo je dobar album, ali očekivao sam da bude nešto više od samo dobar. Svega tu ima, synth simfonija, drum’n’bass-a, simbola elektronike, tvrdih beatova, mekanog popa, soula, rocka. I mislim da je ta raznolikost napravila u meni kao slušatelju jednu zbrku u glavi. A Tonka ima strašnih preduvjeta za nešto veliko, još veće od ovoga i definitivno veće od Pavela. Samo se glazbeno treba maknuti od koncepcije Pavela jer su neke pjesme imale takav osjećaj kao da nedostaje Aljošin vokal. Ne umanjujući Aljošinu sposobnost za skladanje, možda je baš za neke pjesme trebala potražiti druge autore pa da i u tom smjeru pokušava pronaći ono što bi nas odmaknulo od konstantnog razmišljanja o njih dvoje, umjesto samo o njoj. “Važne stvari” su stoga više Pavelov, nego Tonkin album.
Foto: Marko Grubišić