Odlična večer u Močvari u kojoj nam je predstavljen novi dragulj naše scene za koji se nadamo da će dugo potrajati jer to sigurno zaslužuje.
Onaj tko je sinoć dvojio otići ili ne otići u Močvaru i na kraju ipak nije otišao napravio je grubu grešku za koju se jedino može nadati da će se možda moći ispraviti neki drugi put, ako bude prilike, a nadamo se da će prilika za otići pogledati Mary May uživo biti još puno, ali nikada više neće biti prilike pogledati njen, možemo reći i premijerni nastup u karijeri. Na kraju sinoćnjeg Močvarnog Mary May debija pred punim klubom i ovacija koje su ova glazbenica i njezin bend dobili jasno nam je da smo i mi publika, i takozvani hrvatski “girl power“, a i sama domaća scena dobili još jednu “teškašicu“ odnosno jedno novo ime koje već na samom početku karijere pokazuje i dokazuje jednu svoju vrlo visoku razinu kvalitete.
Možda da ipak krenemo sa samim početkom ove predivne večeri u Močvari. Nastup je otvorila isto tako nova i mlada kantautorica Nina Bajsić koja je uz pomoć prijateljice Jasmine Bojić koja ju je pratila na violini i pratećim vokalima izvela svoj repertoar. Dva prelijepa glasa, gitara i violina odvele su nas u neke mistične predjele gdje je često vjerojatno boravila i Hope Sanoval i kantautorice njezinog profila. Nadamo se da će Nina isto tako uskoro imati svoj samostalni debi nastup jer to svakako već sada zaslužuje svojim radom. Pred kraj nastupa izvele su jednu obradu Patsy Cline, a za sam kraj ostavile su jednu pjesmu na hrvatskom i na kajkavskom narječju. Vrlo lijep nastup su imale i čekamo ih ponovo negdje uskoro.
Nakon Nine na pozornicu izlazi bend i Mary May i uz kratak pozdrav kreće koncert koji će nam još dugo ostati u sjećanju. Mary May je glazbenica koja je na hrvatsku scenu došla, možemo reći pa i slučajno. Netko je jednom u nekom društvu pustio s mobitela njezin demo snimak, igrom slučaja u društvu se našao i Mark Mrakovčić. Neki ljudi znaju, neki ljudi misle da znaju, a neki ljudi ne znaju. Mark Mrakovčić je svakako netko tko zna, to smo već odavno ustanovili, i njemu je odmah bilo jasno da je to što je čuo dragulj koji treba samo izbrusiti. Danas je Mark Mrakovčič producent Mary May i netko tko je uvelike zaslužan za ovo što imamo danas. A tko je Mary? Mary je cura koja se kroz život pomalo bavila glazbom, malo sviruckala, malo pjevuckala, ali nikada nešto ozbiljnije i eto, samo slučajnosti možemo zahvaliti da je danas imamo u ovome obliku.
Prije nešto manje od godinu dana pojavio se singl Softest Tune. Pjesma koja je sve oborila s nogu. Nikad čuli za izvođačicu, dugo nismo čuli ni takav glas. Snaga pjesme i snaga glasa počeli su otvarati sva vrata, ali još nismo znali konkrteno o čemu se radi i do kud to može dovesti. Mary May je proglašena najvećom novom tajnom domaće glazbene scene koja više nije tajna nego se nadamo da će postati konstanta. Softest Tune napravio je prtinu na snježnom putu po kojoj nakon toga nije bio problem nastaviti kročiti.
U suradnji s Markom Mrakovčićem izašao je i njen album prvijenac ”Things You Can’t Put Your Fingers On” koji je samo potvrdio ono što smo otprilike znali i do tada, a to je da smo dobili jedan autentičan autorski i pjevački biser. Album je pobrao redom odlične kritike gdje god da je recenziran i napokon je došao red da se predstavi i u živo. I tako se vraćamo na sinoćnji koncert.
Bend s kojim je Mary May izašla u Močvari su ljudi koji su radili s njim i na albumu i svi su redom vrsni glazbenici, Luka Čapeta na gitari, Marin Živković na saksofonu i Borko Rupena na bubnjevima. Fantastična je bila korelacija Mary s bendom, bile to najtiše dionice kada je u klubu vladala grobna tišina ili najžešći dijelovi koncerta kada kompletna ekipa na pozornici podigne sva jedra i udari “full speed ahead“, a Mary “pusti glas do daske“ i kada si i publika dâ za pravo da glasno iskaže oduševljenje onim što čuju i vide.
Izveli su kompletan ”Things You Can’t Put Your Fingers On” album koji je recimo nekakav vid folk americane s elementima popa, bluesa i jazza, a pogotovo na sinoćnjem nastupu su znali izjazzirati i više nego na albumu. Oni koji su album slušali znaju o čemu se radi, a oni koji su sinoć prvi put imali priliku čuti zasigurno su bili oduševljeni i nabavit će album sigurno, a ja bih ga toplo preporučio svakome.
Redale su se na koncertu stvari s albuma od ultra laganih do onih žešćih, bend je stvarno briljirao, svaki od njih ponaosob. Osobno sam došao na svoje kad su jedna za drugom odsvirane meni možda trenutno dvije najdraže stvari na albumu (ovo trenutno najdraže se mijenja s vremena na vrijeme, pa ispada da su mi sve stvari s albuma u nekom trenutku bile najdraže) Never Fixed Nobody i Birdie. Prva je izvedena tako da je zazvučala stvarno žestoko i moćno i Mary je tu dala svu sebe, a druga je odsvirana poprilično drugačije nego na albumu, u jednoj jazz maniri u kojoj je briljirao Borko Rupena na bubnjevima. I to je bila poprilično dobra stvar da pjesme s albuma nisu odsvirane copy/paste metodom nego da su dobile neko novo ruho za koncert.
Pred sam kraj Mary je s gitaristom Lukom Čapetom zapjevala bez razglasa, a nakon toga vratile su se Nina Bajsić i Jasmina da bi Mary s njima otpjevala Nininu No Blessings. Na samom kraju vraća se i bend i naravno bilo je vrijeme za Softest Tune. Toliko moćno je to zvučalo, i bend i pogotovo Marijin glas, što me podsjetilo na večer prije u Močvari gdje je bilo toliko glasno na koncertu Algiersa da sam se pobojao za statiku savskog nasipa,no ovoga puta sam mislio da će popucati sve čaše i boce u Močvari od jačine njezina glasa i dubine njezine emocije.
Publika na kraju oduševljena i znala je nagraditi Mary i bend jedino onime čime je mogla, a to su ovacije i dugotrajan aplauz.
Odlična večer za koju se nadamo da će se ponoviti svakako jednom i negdje, a zaključak na kraju još jednom jest da smo dobili jednu novu autentičnu, neću reći zvijezdu jer nisam siguran želi li Mary May biti zvijezda, nego prije glazbenicu, autoricu i pjevačicu vrlo visokih dometa.
Foto: Karla Matulina