Ako ste se ikada pitali što se događa u ostatku grada kad je 30 tisuća ljudi na Maksimiru i gleda europsku utakmicu Dinama, onda ste ovoga četvrtka trebali biti u Močvari.
Reći ću simpatičan broj publike okupio se na retro noise grunge punk rock večeri gdje su Thee Melomen predstavljali novi studijski album “Dissapear” i tom prigodom pozvali zanimljiva glazbena imena. Tek su se ljudi okupljali kad su na improviziranoj podnoj verziji pozornice, a koja se nalazila ispred redovne Močvarine pozornice, nastupili Detroit Groove Gang, domaći bend koji je prošle godine objavio u isto vrijeme LP “Motor City Funk” i EP “Roll with Detroit”. Dosta energična svirka isprepletena retro rockom i dozom usne harmonike, a koju oni nazivaju freedom grooveom, bila je lijepa uvertira za ono što slijedi. Dosta kratak nastup, ali zato nije prošao nezapaženo. Šteta zbog malobrojne publike.
Nakon kratke stanke stiglo je nešto što nikako nisam očekivao četvrtkom u Močvari. Ovo mjesto je inače poznato po noise rock bendovima i općenito glasnoj glazbi, ali ono što je napravio dvojac The Jackson Pollock iz Bologne je na prvu ruku neočekivano, iznenađujuće, a u konačnici i više nego vrlo zadovoljavajuće. Sviraju kombinaciju lo-fi, garage i punk explosion glazbe, a bez obzira što takvih kombinacija postoji na svjetskoj sceni, ovakvo što prvi put slušam. Kad se simpatična Emily uhvatila bubnjeva dojam je bio kao da je vrag ušao u nju. Ako ste gledali uživo Milenu iz Repetitora znate što znači žestoko, a Emily je jedno nekoliko mjesta luđa na ljestvici žestine i energičnosti. Gledate, slušate i ne vjerujete, prvo zato što djevojka ima nešto više od 50 kilograma, a drugo zato što se toliko unese u svoju interpretaciju (inače je i glavni i jedini vokal benda) da joj je teško doći do daha u stankama. Zagrebačka, a u konačnici hrvatska publika navikla je na noise pa je jedva dočekala ovakvo što i nagrađivala pljeskom i uzvicima te tražila bis.
Iako su dosta pjesama odsvirali njihovo trajanje je bilo prosječno oko 2 minute, pa je sve prošlo u treptaj oka i publika je počela tražiti još glazbe. Emily se cijelo vrijeme zahvaljivala, jer očito da nije očekivala ovakvo oduševljenje, pa joj je na kraju nastupa bilo i mučno, valjda od cijelog tog lamatanja palicama, te se na nekoliko sekundi popela na pozornicu iza sebe i povraćala. Sve se ubrzo nastavilo i njihov bis je bio još eksplozivniji. Inače, s njom je u bendu i gitarist Reginald. Vrlo malo govore, a to što govore teško je i razumjeti, no glazba je ono što predstavlja njihov jezik. U početku jako glasno, eksplozivno i šokantno, a na kraju vrlo zanimljivo i dosta jedinstveno. Nije ni čudo da su posjetitelji razgrabili njihov merch štand. Nije nešto što slušam, preferiram ili previše cijenim, ali je bilo više nego očekivano za predgrupu.
Bolji uvod nisu mogli imati dečki iz benda Thee Melomen, glazbenici s iskustvom i očito ljubitelji retro rock zvuka kojeg predstavljaju i u kojem uživaju. Dosta su fokusirani na svoju glazbu, što je bilo vidljivo iz njihovog nastupa, ali ga odrađuju bez greške, žestoko i nadasve zabavno. Retro je uvijek IN, a kad dolazi iz instrumenata Thee Melomena onda je još zanimljiviji. Predstavljali su novi album “Dissapear”, ali su se vratili i u ranije razdoblje kad je bila aktualna ploča “China Town”. Šteta što nisam mogao ostati do kraja nastupa, odnosno bio sam nazočan tek prvih možda pola sata pa sam morao napustiti Močvaru zbog drugih obaveza, a i nastavka radnog tjedna. No, posvetit ću se više njima prilikom recenziranja LP-a “Dissapear”, a za sada mogu reći da imaju vrlo čist retro zvuk i da njihov rock podsjeća na dobra stara vremena, bez utjecaja moderne tehnologije, odnosno kad je rock and roll bio samo rock and roll i ništa više. A i kud ćeš više?! Bend je to koji zaslužuje više pozornosti!
Foto: Nikola Knežević
[envira-gallery id=”39099″]