IZVJEŠĆE/FOTO: Nevjerojatno pozitivan i jednostavan Richard Bona sa svojim bendom protresao Tvornicu
10. ožujka 2019.
Linda Jurković (5 Članci)
Podijeli

IZVJEŠĆE/FOTO: Nevjerojatno pozitivan i jednostavan Richard Bona sa svojim bendom protresao Tvornicu

Koliko ste se često našli na koncertu na kojem vas dočeka i vrhunska glazba, i dobar plesnjak, i zarazan humor, i neočekivana količina komunikacije s publikom, i prilika za sudjelovanje u izvođenju pjesme, i tri-četiri bisa, i na koncu – sveopća toplina, srdačnost i pozitivnost?

Upravo se takav koncert odvio sinoć, 9. ožujka u Tvornici kulture u Zagrebu, u sklopu serije koncerata Musicology Sessions, koja je ove sezone od svjetski priznatih glazbenika odlučila dovesti i Richarda Bonu (rodno mu je ime Bona Pinder Yayumayalolo), jednog od najpriznatijih basista današnjice. Višestruko nagrađivan, glazbeno školovan, šarmantan, simpatičan i konstantno nasmijan, ali prvenstveno – nevjerojatno muzikalan i nadaren, ovaj je glazbenik na sinoćnjem sessionu sa svojim bendom doslovce protresao zagrebačku publiku i, na neki način, izvukao iz njih ono najbolje – čisto veselje.

Izlaskom na scenu malo iza 21:30 dočekala ga je puna dvorana nestrpljivih i uzbuđenih obožavatelja među kojima su se našli i mnogi poznati hrvatski basisti. Richard se već nakon prve pjesme obratio publici s “what took you so long to invite me, Croatia?!”, čime je razbio svu eventualnu tremu i strah od jednosmjerne komunikacije; tijekom cijelog nastupa ostao je nasmijan i raspoložen za pričanje vlastitih anegdota, pa je s publikom podijelio i prvo upoznavanje sa jazzom, i prve gaže na koje je bio pozvan dok je kao mladić živio u rodnom Kamerunu, a otkrio nam je i basistu čija ga je glazba (točnije, baš jedna pjesma) povukla da nauči svirati bas gitaru (“bolje od njega”, citiram!) – radi se o Jacu Pastoriusu i o njegovoj skladbi “Portret Of Tracy”, koju većina svirača basa smatra, kako kažu, abecedom.

I tako su Richard Bona i njegov bend (Richard Bona Group) izveli zajedno više od desetak pjesama koje su upotpunjene i solo izvedbama još kojih pet Richardovih pjesama, točnije improvizacija na afričke napjeve. Oni mu i jesu glavna inspiracija, a kako i ne bi bili kada se tek u njima rastvara sva muzikalnost, ritmičnost i energija ovog kamerunskog glazbenika? Izvodio ih je prvo samo glasovno uz „loope mašinu“, zatim uz bas, a u zadnjem bisu nam je demonstrirao i odlično sviranje na klaviru. Publika je zaista bila oduševljena energijom koju je donio i podijelio s nama, kojom nas je odveo u svoj rodni kraj te još jednom podsjetio koliko talenata kriju siromašna afrička prostranstva.

Dosta rijetka i divna prilika za susret s nevjerojatno pozitivnim i jednostavnim Richardom Bonom, te se veselimo i drugim nadolazećim koncertima na ovim prostorima (Nick West, Matija Dedić i Manu Katche, Snarky Puppy) u sklopu Musicology Sessiona.

Foto: Helena Ernoić