Maja Posavec o sličnostima s Cohenom: “Oboje smo emotivni i destruktivni, ali on je legenda, a ja sam šegrt poezije”
13. ožujka 2019.
Nikola Knežević (2045 Članci)
Podijeli

Maja Posavec o sličnostima s Cohenom: “Oboje smo emotivni i destruktivni, ali on je legenda, a ja sam šegrt poezije”

Maja Posavec, glazbenica i poetičarka u glazbi, kazališna glumica, ljubiteljica stvaralaštva Leonarda Cohena, mlađa sestra također glazbenice Zrinke Posavec, nakon debitantskog albuma “Kada ne bih imala strah” spremna je za nove glazbene note i nove kazališne korake.

No, prije nešto što pruži taj korak, a uoči koncerta u Saxu, gdje je i njezina sestra nastupala nekoliko mjeseci ranije, razgovarala je s nama o prvim solo glazbenim vodama, prijemu albuma, Leonardu Cohenu, kazalištu, odricanjima i novim pjesmama.

Tvoj prvi solo album nosi naziv “Kada ne bih imala strah”. I doista je tako bilo, samouvjereno, bez straha, štoviše opušteno i graciozno. Jesi li zadovoljna kako tvoja solo priča napreduje?

“Jako sam zadovoljna kako napreduje sve vezano za moj prvi solo album. Straha više nema. To je jedna priča koju sam trebala ispričati. Mislim da će taj album još nailaziti na svoju publiku i nadam se da će im biti podrška u teškim vremenima :)”

Oni koji su bili na tvojim nastupima, osim što su mogli uživati u glazbi, dobro su se nasmijali na tvoje priče i simpatične pošalice kojima povezuješ pjesme. Je li to do prezimena Posavec, a s obzirom da znamo kako i sestra Zrinka ima sjajne govorne sposobnosti?

“Zrinka ima više dara za konferansu od mene. Ja sam ponekad nespretna i nerijetko se jedva izvučem iz jame koju sam sama iskopala nekom nepromišljenom rečenicom. Ali ponekad se pripremim i znam točno što želim reći, ti si
očito bio na tom koncertu :))). Inače, hvala! Osobno mi je najveći izazov komunikacija s publikom između pjesama. Ali i nešto me u tome privlači. To je hod po rubu.”

Kad sam kod vas sestara prateći društvene mreže mogu zaključiti da ste zaista nerazdvojne. Znali ste zajedno i surađivati, ali vjerujem da i jednoj i drugoj puno znači međusobna potpora? A vidim da jedna drugu podržavate i na koncertima.

“‘Ko će koga ako ne svoj svoga. Zrinku i mene odmalena veže glazba. Iako potpuno različite imamo razumijevanje za probleme i potrebe jedna druge, a na kraju glazba je glazba. Obje volimo klasiku i etno i naravno kantomanke smo, znači obožavamo pjevanje i analiziramo sve što čujemo. Pjevanje nam je i strast i posao. Inače bi se počupale ha ha ha”

S obzirom kako je poznato da se baviš i kazalištem, koliko jedna aktivnost drugoj pomaže, odnosno koliko kazalište doprinosi tvojem scenskom nastupu na koncertima?

“Doprinosi u smislu nekog stava i ponašanja na sceni. Meni je važno da koncert ima svoju dramaturgiju, neku priču koja ga povezuje. Voljela bih u tom smjeru još dorađivati svoj koncert, za sada on ponekad koketira s nekim pop cabaretom.”

Koliko bavljenje ovim dvjema umjetnostima iziskuje neka određena odricanja?

“Ponekad se dogodila kolizija jer su i koncerti i predstave u večernjim terminima. Nažalost, to je tako. Uspijevam nekako jedno vrijeme posvetiti se više glazbi kao proteklih godinu dana, ali onda istovremeno mi nedostaje gluma. Sva sreća ovih dana sam dio filmske ekipe filma “Zbornica” Sonje Tarokić pa se namirujem i glume. A uskoro snimam i spot za pjesmu “Trnoružica”, navodno glumim Pepeljugu. Jesam rekla da obožavam bajke?”

Ovog četvrtka nastupit ćeš u Saxu za koji si najavila i neke potpuno nove pjesme. Znači li to da se već počelo raditi na novom albumu?

“Da. Nove pjesme stižu u Sax. Nikad nismo ni imali pauzu zapravo. Dok ide, ide. Zvuk novog albuma mi se vrtio po glavi i prije nego je prvi izašao. Ali još ćemo vidjeti kuda će me odvesti :)”

Imaš li dojam da se mediji zbog konstantnog spominjanja tebe u kontekstu bivše pjevačice Detoura premalo posvećuju tvojoj solo karijeri? Ne želim ovime ništa potencirati, nego govorim iz razloga što mi se čini da si i dalje nepravedno zapostavljena i da zaslužuješ puno više pozornosti. Pri tome sam mišljenja da je tvoj album ponajbolji u 2018. godini.

“Prije svega hvala za album. Mediji nemaju obavezu pratiti moju solo karijeru ali ni ja se baš ne namećem njima. Sa svojim albumom krenula sam praktički ispočetka jer sam ponudila nešto novo i trebat će vremena da sa svojim pjesmama dođem do svih onih koje bi to zanimalo, ali iz ovog ili onog razloga još nisu na mom koncertu. S publikom dolazi i vidljivost.”

Prvi strah je prevaziđen, led je razbijen, a sada je na tebi kako će se sve dalje odvijati. Osim autorskih koncerata, sve te više čujemo i u formi Leonard Cohen tributea. Nastavlja li se taj projekt i dalje?

“To je zapravo Večer poezije Leonarda Cohena. Ivan Kapec i ja smo zaista osobno autorski prišli tim interpretacijama. On na gitari, ja u pjevanju i govorenju poezije. Taj projekt nam je stvarno drag ali smo odlučili pauzirati sa koncertima u Saxu kako bi na jesen napravili nešto malo veće.”

Pronalaziš li poveznicu između sebe i velikog Leonarda Cohena?

“Oboje smo emotivni i destruktivni. Ali on je legenda, a ja sam šegrt poezije. Ima nešto i sa zen budizmom što nam je zajedničko.”

Kad bi imala mogućnost još nečije pjesme prezentirati u nekim posebnim aranžmanima, čije bi to pjesme bile, osim Cohenovih?

“Imam. Već to radim. Tajno!”

Hvala ti na razgovoru i bit ćemo u prvim redovima u Saxu, kao i u slučaju sestre Zrinke 🙂

“Hvalaaaaa”

Foto: Nikola Knežević