#nedjeljnikomentar: Avicii, Lika Kolorado, Picksiebner & Cinkuši, The Raconteurs, Tomislav Goluban
Stigao je novi #nedjeljnikomentar, a s njime i nova analiza nekih od najzanimljivijih singlova objavljenih ovoga tjedna. Povratak Aviciija, odnosno njegove glazbe, nova poslastica The Raconteursa, novi biser Tomislava Golubana, potpuni zaokret Like Kolorado, ali i prva suradnja Picksiebnera i Cinkuša.
Avicii – “SOS” feat. Aloe Blacc (Universal Music Group)
Šteta što više nije među nama jer je bio iznimno talentiran za razliku od brojnih kolega iz svijeta elektroničke glazbe, a koji se povlače kroz medije uz epitete nekih od najboljih. Avicii je imao smisla za EDM i u stvari je najzaslužniji za sveprisutnost EDM pjesama na radijskim postajama koji do tada nisu ni vrtili ovakvu vrstu glazbe. Uveo je melodičnost, lako probavljive note, doveo i ostale instrumente u elektroničku glazbu, popularizirao EDM i cijelu scenu te postao jedan od najuspješniji u povijesti. Ušao je i u povijest kao DJ koji je netom prije nastupa napravio novu pjesmu i premijerno je pustio samo nekoliko minuta kasnije za DJ pultom. Aloe Blacc je obilježio početak njegove karijere pod nazivom Avicii i gostovao na ultimativnom hitu “Wake Me Up”. “SOS” je izgleda samo nastavak toga i mislim da će postići identičan ili još veći uspjeh. Pjesma me podsjeća atmosferom na Sheeranofu “Shape of You”, ali raspletom situacije ipak se osjeti Aviciijev pečat. Lagani electro pop ritam, njegov prepoznatljivi drop i sjajan i nježan Blaccov vokal. Ušla je već pjesma u glavu i neće dugo izlaziti iz nje.
Ocjena: 5/5
Lika Kolorado – “Gospođa” (Classic Records/Lika Kolorado)
Totalno neočekivano. Ne toliko što su promijenili izdavača, koliko što su promijenili zvuk. Nešto žešći, na tragu nekoliko popularnih svjetskih rock bendova koji mi izlaze pred očima. Sviđaju mi se gitaristički riffovi i općenito melodija pjesme, pa čak i Filipov vokal koji mi je na prvom albumu bio donekle i prenježan. Vrlo dobro iznenađenje i mislim da će nastaviti u ovom tonu jer će sve one trojke ili četvorke vezane za debi sada prerasti u veće ocjene. Pjesma savršena za klupski prostor i jedna od onih koja bi mogla isplivati na površinu i konačno predstaviti Liku Kolorado kao bend koji više nije demo. I nije, ali mislim da publika to još ne zna. Sad zna!
Ocjena: 4.5/5
Picksiebner & Cinkuši – “Vođe” (Croatia Records)
Prva glazbena suradnja dva hrvatska folk benda, ako ih tako mogu nazvati, a rezultat suradnje je pjesma “Vođe” posvećena nepoznatom Velikom vođi. “Nada je kurva, radi sve za pare”, poručuju u svojoj folk baladi sa snažnom bass linijom. Ima tu i gajdi pa sve nekako daje i celtic ugođaj, dok na refrenu podsjećaju na neke partizanske pjesme. Kajkavska Laibachština 🙂 Iako sam očekivao nešto bolje i nabrijanije, nisam ostao razočaran ovom suradnjom. Vjerujem da još bolje zvuči uživo, a što se publika mogla uvjeriti ovog vikenda u Boogaloo-u. No, nadam se da će druga zajednička suradnja biti ipak za dvije razine bolja.
Ocjena: 3/5
The Raconteurs – “Hey Gyp (Dig the Slowness)” (Third Man Records)
Nakon što su nam krajem prošle godine predstavili nove materijale za nadolazeći dugoočekivani i povratnički album, The Raconteurs sada predstavljaju još žešću, bluesersku, riffoidnu, himničnu, distorziranu gitarističko-usnoharmonikašku poslasticu nakon koje poželite ispred sebe organizirati neku šutku. Kažem šutku zato što ima sve predispozicije za punkerski prefiks. A i kratko traje, još jedna važna punkerska stavka. Tu su i zanimljive bubnjarske dionice koje uz elektriziranu usnu harmoniku i vokal s efektom, a potom i distorziranu gitaru daju naslutiti kako nas verojatno očekuje najbolji rock album godine. Živi bili pa vidjeli, ali ono što smo do sada vidjeli, pardon, čuli je briljantno i teško je ne dati najvišu ocjenu.
Ocjena: 5/5
Tomislav Goluban – “Can’t Find Myself” (Spona)
A kad sam kod usne harmonike taman naletim na Tomislava Golubana koji je predstavio novi singl sa sjajnog albuma “Chicago Rambler” objavljenog početkom ove godine. Album je, kao što sâm naziv kaže, nastavo u Chicagu, a ovoga puta riječ je o laganoj blues stvari koju karakterizira sirova gitara, njegov specifičan vokal s fenomenalnim izgovorom američkog engleskog jezika, ali i umijeće sviranja usne harmonike po kojem je poznat diljem svijeta. Nekako se uvijek riječi blues i sevdah znaju spominjati u sličnom kontekstu, što ni ne čudi ako je sudeći prema ovoj pjesmi. I sevdah i blues imaju sličnu patnju u svojoj duši, pogotovo kad su u pitanju balade, stoga takav osjećaj imam slušajući i ovaj novi genijalan uradak Golubana, više prepoznatog u svijetu nego kod nas. Nemam nikakve zamjerke osim da je u određenim trenucima mogao i promijeniti vokalnu melodiju, a i ne mora, ovisi kako doživljavamo blues. U svakom slučaju – bravo!
Ocjena: 4.5/5
