Hari Rončević po prvi put će stati na pozornicu male dvorane Doma sportova na kojoj će zajedno s publikom proslaviti 25 godina sjajne karijere.
I kao glazbeni i kao tekstopisac već puno puta se dokazao, ali je li svih ovih godina bio možda i zapostavljen, koliko je zadovoljan sa svime što je postigao, jesu li njegove pjesme odraz vlastitih emocija i kakva su sjećanja na velikog Olivera Dragojevića, saznali smo u intervjuu s dragim “getaninom”.
25 godina glazbene karijere nije malo. Kada bi mogli birati što vam je draže, stati na pozornicu ili pisati pjesme za druge glazbenike?
Kada bih mogao birati što mi je draže… Pa draže mi je stati na pozornicu i pjevati pjesme koje sam napisao za ljude, za publiku, i kada ih oni i prihvate. A pisati za druge glazbenike, nikada nisam to ni radio. Pišem za sebe, a drugi onda uzmu ono što ih privuče.
Kada smo kod pjesama koje ste napisali za druge izvođače svakako se najviše sjećamo pjesme „Moj lipi anđele“. Nažalost stari morski vuk nedavno nas je napustio. Kakva vas sjećanja vežu uz njega, kako je uopće došlo do toga da pišete pjesmu za Olivera i po čemu ćete ga pamtiti najviše?
Nisam za Olivera napisao tu pjesmu nego ju je on dobio (za njega sam napisao ‘Ako voliš me’). ‘Moj lipi anđele’ sam napisao za jednu izvođačicu, tako da je slučajno došla do njega. Napustio nas je, znam da nas je napustio. U pjevačkom će svijetu ostati jedna velika praznina jer je čovjek bio najbolji definitivno, nikad ga nitko neće prestići. Melodičan glas i osjećaj za glazbu je bio takav da ga rijetko tko ima. Sjećanja me vežu za njega, igrali smo nogomet, putovali smo zajedno sa Split Stars timom, doživio sam stvarno puno ugodnih trenutaka s njim, nikada ništa loše. A po čemu ću ga najviše pamtit. Po tome što je bio stvarno normalan čovjek i od njega nisi nikad ništa loše mogao čuti ni vidjeti.
Tijekom karijere osvojili ste brojne nagrade, koje biste posebno istaknuli?
Istaknuo bih, normalno, nagradu koju sam dobio na Splitskom festivalu. Tada sam se prvi put pojavio kao debitant i osvojio prvu nagradu stručnog ocjenjivačkog suda s pjesmom ‘Getanin’. Bilo ih je još, prva nagrada na Šibenskom festivalu (Večeri dalmatinske šansone), isto tako na Zadarfestu. I, šta reć’… sve su mi dobivene nagrade drage, ali kažem, ne znam baš jesu li one pomogle jer su neke pjesme i bez tih nagrada izišle vani i svidjele se ljudima.
Koliko su vaše pjesme odraz vaših osobnih emocija, a koliko su pitanje emocija nekih drugih ljudi, slučajnih prolaznika?
Pa i jedno i drugo. Znači imam pjesme koje su odraz mojih osobnih emocija, a imam i pjesama gdje vidim nešto oko sebe i opišem na svoj način.
17. svibnja slijedi koncert kojim slavite 25 godina. Vaš dom će na neko vrijeme biti Dom sportova. Po čemu će ovaj koncert biti poseban osim što je slavljenički?
Po čemu su neki koncerti posebni osim što su slavljenički? Koncert će biti za sebe, svaki koncert je za sebe i svaki prostor je drugačiji i ovo će mi biti prvi put da pjevam u Domu sportova. Po tome će mi biti poseban. Normalno, trudit ćemo se ka’ i uvijek biti povezani s publikom. Smatram da će doći baš moja publika, ona koja voli moje pjesme i mislim da ćemo vrlo brzo nać’ zajednički jezik i da će to biti jedan veseli koncert.
Hvata li vas trema i nakon 25 godina kada trebate izaći na pozornicu?
A da, uvijek me hvata trema kada trebam izaći pred publiku, zbog straha od odgovornosti da nešto ne pođe krivo. :)
Jedna ste od osoba koju ne vidimo često po medijima, a koja svojim pjesmama i dalje nakon 25 godina okuplja respektabilnu publiku. Znači li to da nije sve u tome da trebate iskakati iz paštete kako bi se u narodu reklo kako bi se došlo do srca publike?
Pa da, ne treba, slažem se. Kako ste rekli, nisam baš prisutan u medijima, iako je u ovih 25 godina bilo trenutaka kada mi je žao što nisam bio u prilici upravo kroz medije malo više objasniti što i kako radim. Možda me malo usporilo to što nisam gostovao u talk show-ovima ili sličnim emisijama, kao drugi kolege. Je li tome tako ne znam, ali bar mi se tako čini.
Za vas sam uvijek govorio da ste nepravedno zapostavljeni poput kolege Tedija Spalata kojeg također često ne vidimo, ne čujemo, a stvarao je i dalje stvara neke od najljepših mediteranskih pjesama. Osjećate li se vi zapostavljeni?
Ne osjećam se zapostavljeno, jer ja sam nekako napravio svoj media plan :) Znači, bavim se pjesmama, objavljujem ih i drago mi je da su pronašle put do srca slušatelja.
Ovaj slavljenički koncert je prilika da si i zaželite nešto za daljnih 25 godina, što bi to bilo?
A slušajte, što se tiče glazbe, bilo bi da još imam plodnog autorskog rada. Da mogu objaviti još dosta lijepih pjesama. Meni lijepih, pa onda nadam se i drugima. A što se mene tiče u životu, želio bih samo zdravlje svojoj djeci i veselja svojoj familiji. I svim ljudima, na kraju krajeva, da budu zdravi i veseli i da ih ne muče problemi. :)
Ulaz u Dom sportova će biti otvoren od 19h, a koncert počinje u 20h. U prodaji su VIP ulaznice; regularna za VIP sektor (za jednu osobu) po 180 kuna koja uključuje čašu vrhunskog vina te VIP stol (za 4 osobe) za 650 kn koja uključuje barski stol i bocu vrhunskog vina po stolu.
CIJENE ULAZNICA
parter | 115 kn
tribine | 135 kn
VIP | 180 kn
VIP stol | 650 kn