IZVJEŠĆE/FOTO: Die Ärzte u Močvari – Es gibt nur einen Gott – BelaFarinRod
21. svibnja 2019.
Music Box (5969 Članci)
Podijeli

IZVJEŠĆE/FOTO: Die Ärzte u Močvari – Es gibt nur einen Gott – BelaFarinRod

Potpisnik ovih redaka doslovno se rasplakao od sreće i radosti na koncertu, a toliko o objektivnosti ovog izvješća. Pa počnimo.

19. rujna se međumrežjem prolila vijest o zagrebačkom koncertu jednog od najpopularnijih njemačkih bendova – Die Ärzte. Da bi se sve diglo na višu razinu koncert je najavljen za Močvaru, što bi značilo da ćemo doživjeti jednu intimnu atmosferu s herojima naše mladosti. Potpuno neočekivano, potpuno ludo i potpuno razgalivši srca nas hrvatskih fanova, odnosno svih nas koji smo adolescentske godine proveli prikovani uz ekran na kojem su se 24/7 izmjenjivali MTV i VIVA spotovi. Količina ushićenosti u tom trenutku bila je neopisiva, no već nekoliko dana kasnije dogodili su se krah i razočaranje – ulaznice za koncert rasprodane su u 90 minuta, a mnogi hrvatski fanovi ostali su bez svog primjerka. Uključujući i mene koji sam u tih 90 minuta brao jabuke u voćnjaku (svojem vlastitom, majke mi). Da stvar bude gora, organizator je iz nekog razloga odlučio personalizirati ulaznice te je samim time bila onemogućena preprodaja. Dakle, popušili smo… No, nekoliko dana prije koncerta u priču uskače Music Box i šalje me na koncert u obličju novinara. Najsretnijeg kvazi-novinara na svijetu u tom trenutku.

20. svibnja 2019. iliti Dan D, pred Močvarom se i prije službenog otvaranja vrata okupio popriličan broj ljudi koji su u redu kulturno i strpljivo čekali na svoj susret s famoznom njemačkom trojkom. Količina umlauta koji su se mogli čuti ispred Močvare dala je naslutiti da će na ovom koncertu debelo prevladavati publika njemačkog govornog područja (i možda poneki zalutali stanovnik Bednje), što dovoljno govori o tome koliko Nijemci vole jedan od svojih ponajboljih glazbenih proizvoda.

Ulaskom u Močvaru, dojam da sam zapravo došao u Njemačku na koncert se i podebljao, jedino je oronulost WC-a bacala tu iskru realnosti i osjećaj dobre stare rodne grude. Na svakom koraku njemački razgovor, s razglasa trešte Beatsteaksi, tour majice koštaju 25 eura, sve je djelovalo poprilično inozemno. Rekao bih da je omjer Nijemaca i Hrvata na koncertu išao u korist Nijemaca barem 80:20, vrlo vjerojatno i više, a to je povuklo sa sobom i zaključak da su mnogi hrvatski fanovi izgubili mogućnost prisustvovanja koncertu jer su njemački fanovi jednostavno – bili brži. Inače, Močvara ove godine slavi 20 godina svog postojanja, a kako su Die Ärzte uopće saznali za nju i odabrali je kao jednu od postaja svoje „Miles & More 2019“ turneje, ostat će mi nepoznanica.

Kao što je bilo i najavljeno, a znamo da su Nijemci točni kao švicarski sat, u 21:00 krenuo je show. S obzirom na to da je bio radni dan, bio sam zahvalan toj mašineriji na izostanku kašnjenja, ni ne shvaćajući što me još čeka tijekom večeri. „Also sprach Zarathustra“ je, izgleda, standardni uvod u koncerte na ovoj turneji, a prikovao je poglede otprilike petstotinjak duša na pozornicu. Ljudi nisu čekali da se trojka pojavi na pozornici, graja je bila sve glasnija, a uzbuđenje sve veće. Rodrigo, Farin i Bela pojavili su se na pozornici kao trojica momaka iz susjedstva, ali ovacije koje su ih pratile odavale su da su oni puno više od toga. Svirku su započeli novom pjesmom „Rückkehr“, koja je zapravo poslužila za uštimavanje zvuka i kao neka vrsta zagrijavanja. Kad su pozdravili vidno razdraganu publiku, postalo je i njima jasno da su Hrvati u publici u manjini te su uputili nekoliko engleskih riječi domaćinima, da bi se potom u potpunosti prešaltali na njemački.

Od samog početka dobio sam ono što sam i očekivao – prizemljen bend koji na momente djeluje kao trojica tinejdžera koji se zezaju na probi. Ne bi čovjek nikad rekao da dotična trojica pune stadione u Njemačkoj i da sviraju od 1982. godine. Njihova opuštenost i pozitiva izmamili su mi osmijeh od uha do uha koji nisam skidao s lica do kraja koncerta, a kanula je i pokoja suza od sreće, radosti i ushićenja.

Atmosfera koju je većinski njemačka publika stvorila djelovala je savršeno – bilo je tu zborskog pjevanja, skakanja, šutke, crowdsurfinga i osmijeha na svim licima. Odmah sam primijetio i da u posljednjih 10 godina nikad nisam vidio manje mobitela na jednom koncertu! Ne znam je li njemačka publika i inače protivnik smartfoniranja na koncertima, ali zaista je bilo ugodnije pratiti svirku u ovakvom old school okruženju.

Dakle, tko su Die Ärzte? Bela, Farin i Rod, trojica naizgled običnih izdanaka njemačke genetike (ok, Rod vuče neke druge korijene, čak me neodoljivo podsjeća na našeg legendarnog pokojnog glumca Mladena Crnobrnju Gumbeka), a svaki od njih multiinstrumentalist, pjevač i praktički stand-up komičar. Humor i improvizacija sastavni su i neizbježni dio njihovih nastupa, ali bez trunke usiljenosti, sve je kod njih spontano i prirodno, a to itekako doprinosi njihovom statusu kod publike koja ih razumije.

Nisam bio siguran hoće li Bela sa svojih 56 godina cijeli koncert odbubnjati u stajaćem položaju, ali i to se dogodilo. Zapravo, jedina pjesma na kojoj je sjedio bila je „Der Graf“, jer je – svirao akustičnu gitaru. Naravno, bilo je tu i izmjenjivanja Farina i Rodriga na gitari/basu, a i vokalno je svatko dao svoj doprinos.

U svojih gotovo 40 godina postojanja bend je stvorio eklektičan kolaž glazbe, od čega je dobar dio bio odsviran sinoć u Močvari. Izmjenjivali su se tako brzi punk rock pasaži, akustične laganice, a i neizostavni spontani zajebantski dijelovi, pa smo tako mogli čuti isječke Jacksonove „Billie Jean“, Purpleove „Smoke on the Water“, Segundove „Guantanamere“ i poznate njemačke „Da da da“. Između ostalih. Na momente je sve ličilo na stand-up comedy show, čak i u glazbenom smislu. Ali to su oni, to su Die Ärzte, bend koji rasprodaje stadionske koncerte i onda na tim koncertima falša, a na svaki falš umiru od smijeha i dalje tjeraju svoju zajebanciju.

Prije nastupa škicnuo sam setlistu iz Poljske i Češke (Močvara je bila treća postaja na turneji) i primijetio sam da se na njoj nalazi podosta „autsajderskih“ pjesama, barem za nas koji smo ih najviše doživjeli preko MTV-ja i VIVA-e, odnosno singlova za koje su snimali spotove. U prvom dijelu koncerta prevladavale su te „nepoznatije“ pjesme, ali njemačkoj publici to, naravno, nije smetalo. S drugim dijelom koncerta došle su i one najpoznatije pjesme, a to se osjetilo i u momentima kad je bend utihnuo da bi publika sama otpjevala refren do kraja. Dečki su posljednjih pet godina pauzirali i u studijskom i u koncertnom segmentu, tako da je publika bila žedna i glazbe i priče, ali i dalje me fasciniralo koliko su se dobro, potpuno nove pjesme (npr. „Abschied“ ) uklopile u ostatak repertoara, jer je djelovalo kao da ih sviraju već godinama.

Kao što rekoh, mislio sam da ću u neko normalno doba doći kući i biti koliko-toliko svjež za sutrašnji odlazak na posao, ali bend je, unatoč paklenoj vrućini Močvare, bio u podosta dobrom raspoloženju, tako da se svirka odužila na gotovo puna tri sata. Ako se ne varam, čak su četiri puta izlazili na bis, ali i to kao da je bilo premalo za uživljenu publiku. U svoj toj euforiji i oduševljenju, samo mi je malkice gorak okus u ustima ostao zbog toga što nisam čuo još neke od svojih favorita, ali za to će se možda ukazati prilika u nekoj budućnosti. Volio bih to, stvarno bih volio. Koncert u Močvari nije bio najbolji koji sam gledao, ali ostaje svakako jedan od najdražih. Do idućeg puta, uz prikladnu rečenicu: Es gibt nur einen Gott – BelaFarinRod!

Autor: Darko Herceg

Foto: Marko Todorov