U današnji #MashupBox trpamo hip hop, southern blues rock i funk rock. Dosta mješovita i neobična situacija, savršena za subotnje recenziranje.
Suicidal – “Jedino što znam” (Dallas Records, 2019.)
Teško je danas napraviti hip hop album u Hrvatskoj, pogotovo dobar album i pogotovo nakon razdoblja Tram 11, Bolesne braće, Nereda & Stoke, El Bahateejai drugih prvaka. Neke od njih je čak reper Suicidal ugostio na svojem debi albumu i upravo su suradnje ono što je dobro na njemu, nažalost. Suicidal se već godinama kreće u hip hop krugovima, ali se tek sada odvažio na album. “Jedino što znam”, naziv je koji govori puno o njemu i hip hopu koji mu je postao smisao života. Koolade, Burky i Shalla su producirali ovaj album što se dosta osjeti, a najviše mi se, kao i uvijek, sviđa Kooladeov način stvaranja beatova zbog čega je i dalje na broju jedan u regiji po pitanju hip hop produkcije. Ona je još jedan plus ovome albumu i tu priča završava. Nažalost, nije me Suicidal kupio niti stilom, niti flowom i smislu za pisanje tekstova. Nekada me baca na Stoku, nekada osjetim kao da nije imao inspiracije, a često ga u pjesmama izvlače gostovanja. Prvijenac nije ništa drugo nego prosječan hip hop album za koji mislim da neće nešto previše postići. Prvi je najteže napraviti i rijetko se dogodi da je prvi i najbolji, stoga se nadam da će Suicidal biti još bolji u daljnjim projektima. U pjesmama je čak spomenuo ljude koji su stvarali hip hop scenu u Hrvatskoj pa je tako jedan dio album i hommage toj sceni. Najbolje pjesme albumu su definitivno “Psi iz rezervoara”, “Ne diraj”, “SuperHype” i na samom vrhu “Tu sam doma” gdje posebnu pozornost trebate obratiti na Kooladea.
Ocjena: 3/5
Tomislav Goluban – “Chicago Rambler” (Spona, 2019.)
Najbolji usnoharmonikaš kojeg sam čuo, Tomislav Goluban, sa svakim svojim materijalom skrenuo je pozornost na sebe. Ovoga puta pred nama je novi blues materijal koji se zvukom naslanja i na neke druge glazbene stilove, poput southern rocka, swinga i countryja. I nevjerojatno je da se Goluban u svakom od tih bazena savršeno snalazi, štoviše “plivajući njima obara rekorde”. Pa čak to mogu reći i za one pjesme u kojima pjeva, iako mi je sami instrumentalni dio vrhunac cijelog albuma. Svojom usnom harmonikom u uvodnoj “Pigeon Swing” stvara swing ritam, potom tradicionalno oponaša zvuk lokomotive u “One Way Ticket”, a jako lijepo barata i laganim i brzim blues ritmom. I ovdje je produkcija na zavidnoj razini i oko čega nemam niti jedne zamjerke. Inače, album je rađen u potpunosti u Americi. Dok je kod nas Goluban možda i nepravedno zapostavljen, izvan naših granica je prava blueserska zvijezda. Zvjezdani status itekako zaslužuje jer glazba koju stvara tjera i na ples, ali i odvodi i neku imaginarnu zemlju bluesa, zamišljenu u našim snovima kao idilično mjesto za užitak. Moram reći da mi je “Pigeon Swing” među dražima na albumu, a izdvojio bih i “Do the Right Thing”, zavodljivu “Locked Heart”, spomenutu “One Way Ticket”, ali i jedinu domaću obradu, “Išel budem v kleticu”, koja bez obzira na nešto slabiji potencijal dosta simpatično zvuči iz instrumenta i vokala ovog zabočkog glazbenika. Ipak mislim da je ta pjesma višak na albumu. Tomislave, golubane naš!
Ocjena: 4.5/5
Zwouk – “Do kraja bola” (Croatia Records, 2018.)
Kada bih morao ovaj album opisati u tri riječi to bi bile miris balkanskog funka. Iako je uvodna pjesma nazivom vezana uz Balkan, Ivica Vučko, osnivač, pjevač i gitarist benda Zwouk potrudio se u svakoj pjesmi unijeti miris balkana i to ne samo funkom, nego i rockom. I dosta dobro je pomiješao sve sastojke pa tako čujemo često i odličan saksofon, funky gitaru (bas ili električnu), cool klavijature, ali i balkanski melos. Instrumentalni dio albuma mi se posebno sviđa, iako vokalno nije na visini zadatka i s te strane sam očekivao više. Ima i nekoliko pjesama kojima konceptualno nije mjesto na ovom albumu, poput “Još jednom” i “Mir”, a ima i trenutaka u kojima mislim da je puno toga na jednom mjestu. Ipak, ovaj album ima dosta sjajnih trenutaka među kojima izdvajam “Laž”, “Ljubav”, “Bezbolno”, “Nećeš ti” i slične. Produkcija je na vrlo dobroj razini što je danas vrlo važna karika pogotovo za one koji nisu upoznati s bendom Zwouk.
Ocjena: 3/5