Mlada Osječanka kantautorica Aklea Neon živi svoj san. Uspješno spaja dvije strasti, glazbu i putovanja, jedno od drugog crpi inspiraciju, a sve se to može primijetiti i na njezinom stilu interpretacije i žanrovske opredijeljenosti.
Susreli smo se na Exposure Music Festivalu koji okuplja neke od najboljih europskih kantautorskih imena, a u „glazbenom Stonehengeu“ savršeno se uklopila i Aklea Neon. Poslije nastupa razgovarali smo s Akleom kako o Exposureu, tako i o projektu „Femme Nouvelle“, ženama u glazbi, putovanjima, Londonu i prvom studijskom albumu na kojem marljivo radi.
Ovo ti je prvi Exposure Music Festival?
“Da, ali nije i zadnji (smijeh)”
I kakvi su dojmovi oko ovih 8 pozornica?
“Koncept je, barem meni, neviđen još. Prvo mi je vrlo uzbudljivo što svatko ima svoj žanr i kako se mijenjaju pozornice tako imate osjećaj kao da mijenjate radio stanice. No, nisam znala da ću tremu imati doslovno svaki put kad krug dođe do mene. Taman se usviraš i krug mora ići dalje, pa se opet moraš usviravati kad se krug vrati. Sviđa mi se sve. Festival me izazvao pet puta u jednoj noći, što ti inače jedan koncert ne napravi. Tamo se usviraš na početku i odradiš sve do kraja, a ovdje je zaista u pitanju veliki izazov. Izniman koncept i iznimno mjesto, okolo nas životinje, super klopica, ako trebaš vegetarijansku hranu – nema beda. Ekipa je super opuštena. Savršeno.”
I onda na kraju zajednička pjesma “Stand by Me”.
“Ajme, pjesma svima srce cjepa. Dobro smo se razumjeli, dugo je trajala izvedba, ali smo ju odsvirali kao da smo planirali i uvježbavali.”
Izvela si i jednu pjesmu s kompilacije “Femme Nouvelle”. Što kažeš o tom konceptu koji je jedinstven i okupio je najjača ženska kantautorska imena u Hrvatskoj?
“Apsolutno fascinantno i počašćena sam što mogu sudjelovati u ovom projektu. Čak mi je neobično uopće vidjeti svoje ime na tom popisu jer su u pitanju žene koje su zaslužile, postojanjem i stvaranjem, biti na svim popisima. Biti kantautor je nešto potpuno drugo, što znači izlagati sebe publici u svojoj najogoljenijoj formi i to se čuje. Stvarno se i na ovom albumu sve čuje, nije u pitanju neka tuđa nota ili tuđa maštarija, nego svaka žena izvodi sebe. I to je ono što iznimno cijenim i volim kod ovog albuma. Imam ga stalno u autu, stvarno.”
U zadnje vrijeme su kantautorice zavladale kantautorskom scenom u Hrvatskoj i regiji.
“Moram reći da to nije projekt nego pokret žena koje se bude i vide da ne moraju ispunjavati određene kalupe koji su im preuski. Odlučile su iskoračiti i vidjele su da to nije tako teško, i ako to napraviš jednom, možeš i drugi i treći put. A ja im želim dati note za taj iskorak. Sve što radiš u danu radi lakog koraka, tome služi moja glazba!“
Na kompilaciji je jedna tvoja pjesma, ako se ne varam. Koji je to singl po redu?
“To mi je tek drugi singl. Baš sam bebica kompilacije. I ostale kantautorice su tek saznale za mene (smijeh). Sigurno su se pitale – “tko je ova” (smijeh)”
Ali imala si par videa na YouTube-u gdje si radila obrade i mashup-ove, tako da te ljudi i znaju. Razmišljaš li sada već o novim singlovima ili svojem prvom albumu?
“Naravno. Bila sam na mjesec dana u Londonu gdje sam mislila da ću snimiti cijeli album. Naivnost mladog umjetnika! Uspjela sam snimiti šest pjesama i to je ajmo reći pola albuma. Drugu polovicu radim do kraja godine i nadam se da ću početkom sljedeće godine imati sve na okupu.”
https://www.youtube.com/watch?v=7-WwYWfzJu0
Ono što sam primijetio jest da osim glazbe voliš i putovanja te sa svakog od njih uzmeš neko iskustvo i pretočiš u glazbu. Koliko te to ispunjava?
“To je nešto što sam oduvijek htjela biti – putujuća glazbenica. I imam osjećaj kako sam to rekla da se i dogodilo. Svatko tko želi išta trebao bi si to reći dovoljno glasno i dovoljan broj puta dok sâm u sve ne povjeruje. Što se putovanja tiče putujem s videografom, tako da uvijek imam pjesmu vezanu za njega i mene te uspijemo to nekako artistički uklopiti u novi video. To sam napravila i u Peruu za treći singl koji će biti ipak na engleskom jeziku. Radim stvari i na engleskom ako sam inspirirana. Imam puno materijala koji čeka.”
I na engleskom i hrvatskom radiš, što je zanimljivo, jer drugi se obično opredijele ili za jedno ili za drugo.
“Unutar mene nije bilo opredijeljenosti. Ako ti je dečko Španjolac i pričate na engleskom jeziku onda ti dođu i pjesme na engleskom jeziku. To su neke stvari koje želim reći u svojim pjesmama. A i naše generacije govore pola hrvatski, pola engleski i to je normalno.”
A hoćeš li imati pjesmu na španjolskom?
“Hoću jednuuuu, vidiš kako si predosjećao (smijeh). Da, bit će jedna na španjolskom, ali bit će i četvrti jezik na albumu – vilinski. Volim raznorazne zvukove proizvoditi tako da će biti puno zvukova.”
Ajde super, hvala ti i nadam se da se vidimo dogodine na istom mjestu?
“E, hvala i vidimo se sigurno.”
Foto: Nikola Knežević