IZVJEŠĆE: #14 INmusic festival (dan treći) – kraljevi gothic rocka napokon su došli u posjet svojim možda i najvećim fanovima
27. lipnja 2019.
Boris Abramović (140 Članci)
Podijeli

IZVJEŠĆE: #14 INmusic festival (dan treći) – kraljevi gothic rocka napokon su došli u posjet svojim možda i najvećim fanovima

Dočekali smo eto i treći, završni dan četrnaestog izdanja INmusic festivala koji je ove, kao i uostalom i svih prijašnjih godina, na jarunsko jezero doveo neke od najvećih imena recentne glazbene produkcije.

Letvica je opet kao i proteklih godina sportskim rječnikom rečeno podignuta vrlo visoko, ali možda bi bolje bilo reći da još odavno od kada je letvica podignuta tako visoko više se nije niti spuštala. Razina se održava godinama i nije čudno da je festival prepoznat diljem Europe, što od medija, što od publike, a najviše tome možemo svjedočiti po šarolikom društvu u festivalskom kampu.

Treći, još jedan izuzetno vrući dan počeo nam je na Main Stageu s JoyCut, talijanskim elektro/dark wave bendom iz Bologne, koji svoj nastup u jednom dijelu duguju i  Robertu Smithu iz The Curea koji je preporučio ovaj bend. Ovaj trio zanimljivu i glasnu verziju svoje glazbe, izmjenjujući se na instrumentariju, isporučio je još uvijek pred nevelikim brojem ljudi i po velikoj vrućini, ali uspjeli su zainteresirati sve prisutne i pokazati zašto su postali jedna od inspiracija Robertu za stvaranje novog The Cure albuma. Nakon njih odšetali smo do šatora Europavox Hidden Stagea gdje su nas kao i prije nekoliko godina na istom mjestu dočekali Tus Nua. U nešto izmijenjenom sastavu, s novim basistom predstavili su osim svog starog materijala s prvijenca “Horizons” i nekoliko novih stvari koje će se naći na njihovom novom, drugom albumu koji bi trebao uskoro izaći i koji je za sada najavljen s nekim uvodnim singlovima. Njihova lebdeća i glasna gitarska shoegaze buka i dalje opija pogotovo dubini vrućega šatora. Nakon njih, a na odlasku do Main Stagea, zaustavili smo se na World Stageu i pogledali dio nastupa Mangroovea, jednu lijepu porodičnu kombinaciju bračnog para Starešinić/Veverec koji su svojim zaraznim plesnim soulom pojačanim odličnom brass sekcijom rasplesali sve koji su se okupili ispred njih.

Mangroove (Foto: Filip Bušić)

LP iliti pravim imenom Laura Pergolizi, simpatična kantautorica koju je njezin megahit “Lost On You” izbacio u orbitu, došla je na jarunsko jezero predstaviti svoj rad i promovirati novi album koji je na putu. Čudesnog glasa i dylanovskog izgleda zainteresirala je već veliki broj ljudi koji je pristigao, a posebno iznenađenje je bila i njezina verzija AC/DC standarda “You Shook Me All Night Long”.

Kojoti (Foto: Filip Bušić)

S druge strane u šatoru Hidden Stagea Slovaci iz benda The Ills, redom vrsni instrumentalisti, predstavljali su nešto sasvim drugačije, svoju verziju kombinacije nekog post rocka, math rocka i nekih srodnih žanrova i bili su vrlo zanimljivi. Nakon Slovaka vraćamo se na World Stage gdje nas čeka jedan domaći klasični rock bend. INmusic festival se već iskristalizirao kao festival koji se bavi rock glazbom, ali ipak u nekom malo alternativnijem pomaku pa nas je tako nastup Kojota vratio u jedan klasični rock ili klasični rokenrol obrazac. Nakon što su se relativno nedavno vratili iz hibernacije nastavljau sa redovitim svirkama, a album “Sve je pod kontrolom” koji su izdali ove godine spada sigurno u njihov diskografski vrh. Nakon Kojota svi putevi su vodili prema Main Stageu.

LP (Foto: Julien Duval)

Realno gledajući većina ovogodišnjih posjetitelja četrnaestog izdanja INmusic festivala kupila je kartu prvenstveno zbog The Cure. Bend je to na kojemu se Zagreb klanjao još od ranih osamdesetih godina i koji do danas nažalost nikada nije došao na jedno od mjesta na svijetu gdje sigurno ima i ponajviše obožavatelja. Ovi heroji gothic rocka napokon su nam se ukazali, je li prekasno ili još uvijek na vrijeme došlo se sinoć na jarunsku livadu uvjeriti u to veliki broj ljudi. Ogromna gužva, najveća na ovogodišnjem festivalu, ali to je bilo i za očekivati. I najveći show ovogodišnjeg festivala može početi.

The Cure (Foto: Julien Duval)

Čim su izašli i čim smo vidjeli Roberta Smitha nekako smo znali kuda će nas ovaj put odvesti. Većina publike je ipak bila nešto starijih generacija koji su na ovome bendu odrasli i koji su se, barem nakratko došli vratiti u prošlost. Otvaraju s “Plainsong” i “Pictures of You” s meni najdražeg “Desintegration” albuma koji ove godine slavi svojih prvih trideset godina od izlaska i već taj sami početak najavljuje veliki nastup. Redaju se biseri The Cure diskografije, oduševljene na sve strane, svatko se prepoznaje u nekoj pjesmi koja mu je možda obilježila mali segment života i odrastanja. “Love Song”, “Fascination Street”, “A Night Like This”, gdje stati sa nabrajanjem. U jednom trenutku mali tehnički problemi s razglasom, ali bend se dobro snašao i nastavio “na suho“, njihovi tehničari su problem brzo riješili, a i publika je adekvatno reagirala podrškom i sve se brzo nastavilo kako treba. “In Between Days”, “Just Like Heaven” i čudesna “A Forest” dižu nas u nebesa.

The Cure (Foto: Teo Letnić)

Nakon Desintegration i skoro dva sata svirke bend se nakratko povlači da bi se vrlo brzo vratio i priuštio nam dugi dodatak. “Lullaby”, “The Caterpilar” i neki od njihovih najvećih hitova kao “Friday I’m In Love”, “Close To Me”, “Why Can’t I Be You?” dio su tog dodatka, a za sam kraj ostavljena je “Boys Don’t Cry”.

Komentari su okolo uglavnom bili pozitivni ali dosta ih je imalo onaj “da su bar došli ranije“ predznak. Nisu došli ranije i moramo biti sretni što su došli i sad i što su nam priuštili ovakav dvaipolsatni koncert. Prošlost se ne može vratiti, ovakvi događaji nas samo mogu podsjetiti na neke lijepe trenutke iz prošlosti. Publika kao i svaka publika čak i nakon dva i pol sata tražila je još. Svatko je htio čuti još poneku svoju koju sinoć nisu odsvirali. Što bi rekao jedan od čestih sinoćnjih singalongova “Never Enough“.

Najveći fail su mi ipak bili oni koji su svaku stvar, svaki trenutak morali ovjekovječiti svojim pametnim telefonima i odmah to podijeliti na društvenim mrežama sa svima koje znaju i sa svima koje ne znaju ako se može. Ako mi ne ostane baš puno od koncerta u glavi bitno mi je da ostane u telefonu. A ovi iza mene nisu bitni. Ako ne vide neka si snime. Mislim, užas!

The Cure (Foto: Filip Bušić)

Bilo je to na kraju sve od ipak glavnih zvijezda ovogodišnjeg INmusic festivala, ali program još nije bio gotov. Oni koji su mogli izdržati još produžili su do Hidden Stagea pogledati Peter Bjorn and Johna koji su dupkom napunili šator, poglavito ženama i priuštili im dobru zabavu. Young Folks je odavno napravio dar mar na top listama, a predstavili su na festivalu i neke novije stvari sa zadnjeg albuma. U to isto vrijeme na Balkan by Night Stageu kaos je radio Kandžija s Golim Ženama, a i on je uspio pokrenuti one koji se još nisu zaputili kućama.

I to je bilo to, poglavito što se tiče glazbenog dijela festivala.

The Cure (Foto: Julien Duval)

Na kraju samo nešto malo usput i o stvarima na festivalu koja nisu direktno vezane za glazbu. Neke stvari su se promijenile u odnosu na protekla izdanja festivala, nekih bina više nema, neke su samo promijenile mjesto, cijene pića su nekome jeftine, nekome ok, a nekome preskupe, isto je i s hranom, ali glavno je da je ponuda bogata i ove godine, da ima i za pojesti i popiti skoro sve što ti padne na pamet, a i popratni sadržaji i higijenska infrastruktura su bili dobri. Šteta što ove godine nije bilo buseva koji voze oko jezera do ulaza (to je drugi dan ispravljeno) i što festivalske narukvice ne vrijede u gradskom prijevozu za tramvaje i buseve, ali to vjerojatno i nije u domeni organizatora festivala nego grada.

Još jednom bih rekao da ovakav festival i ovaj veliki događaj trebaju i moraju prepoznati više strukture grada pa i politike jer ovo je fantastičan način za promociju i grada, a i zemlje. Vjerujem da bi se svima njima svaka možebitna kuna koju bi uložili, a realno to nisu njihovi nego naši novci, višekratno vratila, dok bismo pri tome ostvarili i iskorak na svim područjima, ne samo u financijskom smislu.

To je bilo to za ovu godinu, bilo je dobro, bilo je odlično, nismo ni sumnjali da će tako i biti, a sada s veseljem čekamo sljedeće, petnaesto izdanje, jedan mali jubilarac.

Foto: Julien Duval, Filip Bušić, Teo Letnić (Facebook INmusic festivala)