Završeno je osmo izdanje vjerojatno najljepšeg “malog“ festivala koji se održava u Hrvatskoj i koji se i ove godine dogodio na samom istočnom rtu našeg najsunčanijeg otoka Hvara u prelijepom raju SućuR(a)ju.
Festival je iz godine u godinu rastao i rastao i možemo slobodno reći da je ova godina nastavila uspješan niz koji ovo malo dalmatinsko mjesto upisuje velikim slovima u festivalsku kartu Hrvatske. Puno je stvari koje ljude privlače da dođu uživati u ovome festivalu. Naravno da je na prvom mjestu glazba, ali tu je more, tu je sunce i tu je naravno kamp. Tamp. Možda i središnje mjesto ovoga festivala, kamp Tamp, žila kucavica je festivala od prvoga dana pa sve do vikenda kada počinju svirke na lokalnom igralištu. I ove godine kamp je doživio promjene na bolje, proširenja prostora i proširenja ponude. I to je samo dio onoga što ovo mjesto znači za ovaj festival. Od prvoga dana pa sve do kraja festivala u kampu je bilo kao u košnici, puno ljudi koje je trebalo opslužiti svime i svačime, ali vrijedni i odlično organizirani volonteri sve su stizali i svima su bili od pomoći. Kampovska hladovina borove šumice uz samo more dovoljna je bila za chillanje po cijeli dan kome se prohtije, a kad ti dojadi baciš se u more. Navečer na kampovskoj bini pomno birani glazbeni program. Treba li više?
Naravno da ima i više. Svaki dan smo imali vrlo posjećene satove joge, imali smo izložbe i performanse na nekoliko lokacija u mjestu, imali smo radionicu pjevanja koja je iznjedrila vrlo dobar pjevački sastav koji nas je zadnji dan svojim nastupom oduševio. Teško mi je prežaliti što nisam bio dio toga i što svojim vokalnim akrobacijama nisam pridonio ovome bendu, ali nadam se da ću iduće godine svakako biti dio toga događaja.
Arheolog, gospodin Vujnović nekoliko dana je vodio zainteresirane grupe Tam Tamaša po mjestu i na vrlo zanimljiv način uz priču i artefakte predočio nam povijest SućuR(a)ja od prapovijesti pa sve do danas.
Naravno da je sve počelo sa glazbom pa je red da kažemo sve i o glazbenom programu. Moram priznati da sam većinu ovih izvođača imao priliku već pogledati uživo i opet ću ponoviti, svatko od njih u SućuR(a)ju ima svoj najbolji nastup. Ne znam zašto je tomu tako, možda im sunce i more pomognu, možda ih organizatori toliko lijepo prime (a svi izvođači to i naglašavaju), možda je nešto treće, ali ovogodišnji nastupi su opet bili nešto posebno.
Radilo se o nastupima u kampu ili na igralištu svi su izvođači oduševili. Miriam, Neon Lies, Snooze in Motion, Ivana Picek, Zvonka Obajdin i njezin Svemir, Ischariotzcky i Onaj dječak priuštili su nam divne večeri u kampu, Nemanja i fascinantna Mary May su isto to ponovili i na bini u mjestu, a sâm vikend je bio naravno rezerviran za glavni dio programa koji se kao i obično odvijao na igralištu.
Line up kao i uvijek do sada vrlo pomno složen, nešto najbolje od domaće i regionalne alternativne scene, pa što god ta riječ alternativno značila. Čast da ove godine otvore imali su mladi Osječani iz Harvo Jaya i odlično su to iskoristili. Slijede ih ljudi koji trče, From Another Mother. Nisam ih gledao do sada i bili su vrlo ugodno iznenađenje. Pitaš se na čemu je čovjek, trči po bini, trči po igralištu, trči k’o Forest Gump, uz to razvaljuje gitaru, a čovjek je izgleda na kraju sportaš, DIF-ovac. Nije čudo da toliko trči.
Repetitor ove godine, kao uostalom na Tam Tamu i svih prijašnjih godina. Situacija, teško je bilo izaći, ali ono što smo dobili ne može se dobiti nigdje drugdje. Najbolji na svijetu. Klotljudi iz Beograda isto prvi put na Tam Tamu. Nadam se ne i zadnji put. Više nego dobri. Rolo otvara drugu večer i donosi nam jedan po malo drugačiji, plesni ritam. I svi plešu u njihovom ritmu. Haiku Garden nakon njih prvo smiruje u svome shoegaze ritmu pa onda ubrzava, pa onda stvara divnu buku. Trobecove krušne peći su svakako bili jedan od vrhunaca ovogodišnjeg izdanja Tam Tama, što onima koji su ih pratili do sada nije bilo čudno, ali svi oni koji su ih ovdje pogledali prvi put su bili i više nego oduševljeni. Ali to nije sve. Cure iz Žena, koje su ujedno bile i u (odličnoj) organizaciji festivala, festival su na odličan način i zatvorile. Vrlo moćan nastup kojemu je jedina “zamjerka“ da je morao biti završen malo prije nego je bilo planirano zbog vremenskih neprilika.
Svake godine organizacija je sve bolja, svake godine je ljudi sve više. Osim što je kamp Tamp bio pun, bilo je ove godine i dosta hipstera koji su se smještali po apartmanima SućuR(a)ja. Dobro je to u svakom slučaju i za turizam ovoga lijepog malog mjesta, a i za sâm festival.
Čitam da i poznata međugorska vidjelica ima vilu u SućuR(a)ju koju navodno iznajmljuje po popularnoj cijeni od nekih 25 000 kuna za tjedan dana, pa eto, možda se iduće godine na festivalu pojavi i neki tajkun iz silicijske doline ili neki ruski oligarh. Svi su dobrodošli. Kao i divlje svinje ove godine.
Uglavnom, super je bilo ove godine na Tam Tam Music Festivalu, doći ćemo svakako i sljedeće godine i pozvat ćemo još ljudi da dođu.
Jer, svako mjesto koje u svojem imenu ima riječ Raj je nešto posebno.
Foto: Matej Čelar/Facebook Tam Tama
[envira-gallery id=”46112″]