Vintage Industrial Bar ugostio je protekle srijede američke metalce Baroness, za ljubitelje ovakvog zvuka jedan od najiščekivanijih koncerata godine.
Ako volite progresivni metal, a niste baš za, neki bi rekli eksperimentalno izdrkavanje Toola, odnosno želite malo i od jedne i od druge strane, onda je Baroness u Vintageu bio pravi izbor. Prvi put ih slušam uživo i prvi put ih slušam općenito. Zvuče dosta melodično, za razliku od nekih drugih metal kolega, njihovi uvodi u pjesme su poduži, imaju određenu notu eksperimentizma i psihodelije, a opet nisu predugi i ne tjeraju vas iz koncertnog prostora. Na refrenima su još konkretniji, žestoki, progresivni, a otkad im se pridružila luda gitaristica Gina Gleason na pozornici ne nedostaje niti energije.
Tijekom cijele večeri zahvaljivali su Zagrebu što ih je lijepo ugostio, a prizor je doista bio fenomenalan. Dupkom pun Vintage kojeg je okupirala publika nešto iskusnijeg smisla za glazbu. Sa svojom set listom prošli su kroz 12 godina diskografske karijere, od debitantskog albuma “Red Album” i pjesme “Isak”, preko albuma “Blue Record” i pjesme “The Gnashing” te kultnog albuma “Yellow & Green” s i danas najvećim hitom “Take My Bones Away”, do četvrtog albuma “Purple” (“Shock Me”, “Fugue”…) i aktualnog izdanja “Gold & Grey” s kojeg su među ostalim izveli “Seasons”, “Tourniquet” i “Borderlines”.
Glavni vokal benda i gitarist John Dyer Baizley još se jednom iskazao kao izvrstan frontmen, a njegov melodičan glas razbija progresivnu melankoliju i ostavlja nešto ljepši dojam nakon slušanja. Idealan omjer tmurnosti i svježine! Šteta što nisam mogao dulje ostati na koncertu i dočekati sve ono što su pripremili publici, ali nadam se da će biti još prilike.
Foto: Samir Cerić Kovačević
[envira-gallery id=”49304″]