IZVJEŠĆE/FOTO: Repetitor u Tvornici kulture – die beste!
1. prosinca 2019.
Boris Abramović (146 Članci)
Podijeli

IZVJEŠĆE/FOTO: Repetitor u Tvornici kulture – die beste!

Prokrstarili su cijelu Europu, odlazili su i još puno dalje, Hrvatsku su prošli uzduž i poprijeko, a u Zagrebu su bili već nebrojeno puta. Publika ovdje ne da ih voli, nego ih obožava.

I naravno vratili su joj se opet. Odsvirali su u Zagrebu sve klubove ili barem one sve relevantnije u zadnje vrijeme, a u Tvornici kulture su bili već nekoliko puta, što u malom što u velikom pogonu, ali eto ih ponovo na radost publike koja ih nikada nije ostavila na cjedilu, uvijek im se vraćala i uvijek će im se vraćati.

Beogradski Repetitor, bez sumnje trenutno najbolji live act regije (a i puno šire), došao je u Zagreb na dan otvaranja Adventa i koliko god se ljudi ložili na fritule i druge razne gastronomske egzibicije postoje i oni drugi koji su spremni uvijek na istinsku rokenrol pržionu, a upravo su to dobili u Tvornici kulture. Ali red je poći od početka.

Prije glavnih zvijezda izašli su momci iz beogradskog benda Gazorpazorp, jedni od najboljih predstavnika nove beogradske rock scene koja ponovo ima puno toga odličnog za reći. Sirovi i žestoki noise rifovi u kombinaciji s melodijskim dijelovima, a preko svega jedan bijesni vokal koji pjeva tekstove sa stavom. Sve to upakirano u punkersku energiju daje jedan moćan groove i publika je to prepoznala. Prvi put su u Hrvatskoj ili bolje rečeno tek prvi put su tu jer smo sigurni da ćemo ovaj bend gledati ponovo kod nas. Nedavno su objavili svoj prvi EP i svakako ga potražite jer ovo je bend o kojem će se još čuti i o kojem će se pričati.

Kratka pauza, a onda ono glavno. Puno sam već riječi potrošio pisajući o ovome bendu, teško je naći nove, nisam više ni malo objektivan, ali s druge strane je i vrlo lako. Doći na koncert je jedno, ali napisati nešto iole suvislo o nekome koga jako voliš i cijeniš i do koga ti je na neki način jako stalo je ipak nešto drugo. Što reći o bendu o kojemu nikad netko u izvješću s koncerta nije napisao ništa drugo osim hvalospjeva? Što reći o bendu koji su svi poželjeli vidjeti ponovo? Ne znam nikoga tko mi je na pitanje “idemo na Repetitor?” odgovorio s “pa gledao sam ih već”.

I tako se još jednom napunila Tvornica kulture u Zagrebu ljudima koji su ih već gledali, ali vidio sam i ljude koji su na njihovom koncertu bili prvi put. I što su drugo mogli na kraju reći nego: “wow, dolazim obavezno i drugi put”. Bez obzira na još neke evente u Zagrebu, od već spomenutog otvaranja Adventa do izvlačenja nekih kostura iz ormara osamdesetih, Tvornica kulture bila je puna. A kad je prostor gdje sviraju pun, a uvijek je pun, Repetitori kao i obično daju najbolje od sebe. Tako je naravno bilo i ovoga puta. Raspoloženi su bili svo troje i to se primijetilo od prvoga takta.

“Ovog puta biću bolji, sada krećem iz početka”, i naravno svaki put su sve bolji kao da svaki put kreću iz početka, ali nije baš tako. Počeci su bili teški, ali Repetitor je mukotrpnim radom i velikim brojem svirki, ponajviše u regiji, a i po cijelom svijetu, došao do onoga što je danas, a već na početku napisao sam da su sigurno trenutno najbolji live act na ovim prostorima. I svaki put kad se pojave u Zagrebu ili bilo gdje drugdje to bez sumnje i dokažu.

I ovaj put je Boris letio po cijelom stejdžu, bilo ga je na sve strane, od konstrucija bine do sviranja ležeći na rukama publike koja ga je nosila. Anamarija je svoje sviranje basa prilagodila i svojim joga elementima i često se pitam kako sve to uspijeva. A Milena, ona je razvalila one bubnjeve, doslovno.

Ovaj trio uigran je do bola i u svakom trenutku svatko od njih ima ono drugo dvoje pod kontrolom. I zato to odlično funkcionira, kao sat, a opet ima tu i puno improvizacije. Odsvirali su naravno kompletan presjek karijere, čuli smo i neke stvari koje nismo dugo čuli na koncertima, čak su i anketu napravili što bi ljudi htjeli čuti od starih stvari koje se rjeđe izvode.

Meni se osobno svidjelo to što smo mogli čuti neke pjesme koje će se pojaviti tek na novom albumu koji bi se trebao objaviti početkom sljedeće godine. Repetitor tako radi. Stvari nastaju na probama, nemaju još klasičnu strukturu ni ime, a bruse se na koncertima. Neke smo, kao “Džunglu”, do sada imali prilike čuti dosta puta, a neke koje smo čuli prvi put oduševile su nas i moram priznati da jedva čekam novi album jer mislim da nam se sprema još jednom nešto veliko što će na nekim budućim koncertima biti još veće.

Svakako treba spomenuti i publiku koja je dala svoj veliki obol koncertu. Naravno, sve su pjesme otpjevane s bendom od početka do kraja, ali to skakanje i oduševljenje rijetko se viđaju. Šutka je počela već na drugoj pjesmi i nije prestajala do kraja, ali najbolje mi je to što je Repetitor bend na kojem šutka ide i na sporim stvarima. Sviraju “Crvenu”, najbolji lagani komad psihodelije na ovim prostorima unazad tko zna koliko, a u publici šutka. WOW! E, pa koliko bendu treba zahvaliti za sve lijepo sinoć treba zahvaliti i publici koja je sve to popratila u velikom  stilu.

Za kraj bisa naravno “Beskraj”, zakucavanje i benda i svih prisutnih, beskraj kao metafora nečega što nema granica, a ovaj bend izgleda stvarno nema granica. Naravno, vidimo se na prvom sljedećem nastupu, vjerojatno promociji novog albuma na ovome ili nekom drugom mjestu i s vjerojatno većinom ljudi koji su ovoga puta bili u Tvornici kulture.

Dođeš jednom na Repetitor i poslije toga dolaziš svaki put. U dvije riječi. Die beste!

P.S. Pale su opet i čokolade!

Foto: Nikola Knežević