Rijeku su 6. prosinca umjesto Sv. Nikole posjetili Ripper i Dino Šaran, jedan je kao poklon donio Pipse, drugi Letu štuke. No, je li publika dobila poklone ili šibe?
Sarajlije Letu štuke započinju svirku oko 21.30 dok je Pogon kulture već bio podosta napunjen. Tijekom koncerta izmijenjivali su stare i pjesme s novog albuma “Topla voda”. Znamo da bendovi na koncertima moraju s vremena na vrijeme publici predstaviti nove pjesme, ali mislim da svaka publika ipak očekuje čuti najveće hitove svog omiljenog benda. A osim dobro poznatih pjesama “Bella Dona”, “Šutiš”, “Nikola Tesla” i “Psycho”, publika to baš i nije dobila.
Čini mi se da Letu štuke ovog puta nisu zablistali koliko oni zaista mogu, a Dino Šaran kao da nije bio u svojoj potpunog glazbenoj snazi. Možda jer su ili vremenski ograničeni na mršavih sat i nešto vremena ili zato što se činilo kao da su predgrupa Pipsima? Ne znam. Ali čini mi se da se kombinacija njihovog starog i novog zvuka nije nekako uklopila u cijelu atmosferu te je bila postavljena zbrda-zdola kao da to što prije žele odraditi, a Letu štuke stvarno nisu takve.
Kao iskupljenje za kraj publika je na dar dobila jedno “Mjesto za dvoje” koje je uvijek najdraža pjesma na svakom koncertu, pa čak da je odsvirana i tri puta.
Oko 11 na pozornicu stižu i Pipsi, nešto malo energičniji. Ripper je bio dosta uživljen u to što radi, ali isto je nedostajala neka dodatna nota koja bi potaknula da koncert plovi zrakom Pogona. Možda to ovisi o mjestu stajanja pa neće biti jednako uživljeni oni koji su u 3. redu i oni koji su u 23. Neka točka na i ipak je nedostajala. Možda zato jer Pipsi toliko često nastupaju, pogotovo u Rijeci u Pogonu, svake godine pred Božić. Ali ni to nije spriječilo publiku da zapjeva “Htio bi da me voliš” i “Ljeto 85”.
Pipsi su se poslužili svojim brojnim bisevima te im se pri prvom povratku na pozornicu pridružio i Dino, otpjevavši s Ripperom u pratnji “Gume na kotačima”. Tada se moglo osjetiti to jedinstvo kulture u riječkom sad već kultnom Pogonu kulture i taj trenutak je zaista bio čak i magičan, odnosno ono što se cijelo vrijeme čekalo. Malo iskupljenje za sve najtvrđe fanove ova dva nježna, ali lirično moćna benda. Drugi bis donio je malo „Nogometa“ kako bi dašak Zagreba došao i do Rijeke.
Ne znam jesu li prevagnule šibe ili pokloni, ali u svakom slučaju bilo je lijepo zajedno čuti ova dva velika benda naših prostora.
Piše: Ela Pazdrijan
Foto (arhiva): Karla Matulina