Edo Maajka – “Slušaj mater” (LP) (Menart)
Puno je toga o ovom albumu izrečeno, ima toga i što nije ili se netko nije usudio reći, a možda je sada trenutak da se 18 godina nakon albuma “Slušaj mater” kaže kako je riječ o materijalu koji je bio kamen temeljac za brojne nove hip-hop izvođače, ali i tadašnje klince koji su i danas dio te scene kao izravni ili neizravni akteri. Rijetki su oni koji mogu izreći ono što ih tišti na način kao što to može Edo Maajka, stoga prvotna zajebancija s alter egom “Maajka” postao je itekako ozbiljna stvar jer je Edo doista postao majka svih repera u regiji. Čak bih išao toliko daleko i rekao da je možda i na samom vrhu piramide. “Slušaj mater” ili “Slušaj Maajku” prošao je kroz ruke onih koji bilo što znaju o hip-hop glazbi naših područja. Ove pjesme su u isto vrijeme inspiracija, zajebancija, ali i ozbiljancija. I usput nije zastranio previše na jednu ili drugu stranu, zbog čega je flow savršeno balansiran. Oni koji su radili na njemu i danas su u produkcijskom smislu također kameni temeljci ovog žanra, neki i s inozemnim karijerama poput Kooladea. Sjećam se srednje škole i izlaska ovog albuma. Intro se znao napamet, freestylealo se na autobusnoj stanici ispred škole, a inspiracija su bili najviše Tram 11 i Edo Maajka. Sjećam se i prvog susreta s njegovom glazbom – bio je to “Minimalni rizik” na demo top listi Briljanteena. Čak sam tada smatrao kako od ovog dečka i neće biti nešto posebno, ali je tekst pjesme ipak ostao u glavi zabilježen. No, svaki novi susret itekako je opovrgnuo ono što sam mislio, a pjesme poput “Slušaj mater”, “Rado viđen”, “Jesmo l’ sami”, “Saletova osveta” i pogotovo “Prikaze” bile su nevjerojatne. Kao da je svaka imala svoju životnu priču, zasebnu, a opet povezanu. I ono što je najvažnije, opisivale su običnog čovjeka koji živi na rubu, ali i pljuvale po profiterima, ratnim, političkim, zatim stigmama pokvarenog društva, strahovima, rasnim i drugim diskriminacijama. Stoga, “Slušaj mater” je i više od albuma, određena posjetnica jednog tipičnog Balkanca koji je odlučio reći – “ne”. I takav uradak zaslužio je vinilno reizdanje koje doduše i nije nešto previše bogato. Osim dvostrukog vinila donosi nelektorirani (?) zahvalni tekst Ede Maajke, kao i par fotografija iz tog razdoblja. Mislim da se malo više trebalo potruditi na reizdanju ovog kultnog albuma, okupiti ljude (glazbenike i neglazbenike) toga razdoblja, a na koje je ovaj uradak utjecao, popratiti to pripadajućim tekstovima i fotografijama visoke rezolucije koje bi možda poslužile i kao poster. Možda dodati i neki bonus jer je ostalo još praznog vremena na vinilu. Ne mogu se oteti dojmu da se moglo puno više napraviti, ne želeći umanjiti trud oko reizdanja. Ipak, ovako je sve ispalo samo običan dvostruki LP s jednim izvanrednim albumom koji je zaslužio još više. Šteta!
Ocjena: 3/5
Kandžija – “Plafon” (Zlatne Žbice)
A Kandžija je svojim smislom za pisanje tekstova i repanje vjerojatno dostigao kolegu Edu Maajku. Da se cijelom albumu dodaju žestoke električne gitare i općenito instrumenti prestigao bi čak i “Put u plus”. Zbog toga mi se najviše ističu pjesme koje iza sebe imaju bend, poput “Moć”, fenomenalne “ZAMP” (konačno da je i tu temu netko obradio kako spada), već otkrivena “Državna siso”, ali i otvarajuća “Bambus i kavijar”. U najbolje trenutke spadaju i “Seljak” koja savršeno opisuje dolazak jednog slavonskog “seljaka” u metropolu Zagreb, “Turbo kvart” koja savršeno opisuje jedan tipičan (čitaj: opasan) kvart te “Magična butra” koja savršeno opisuje ljubav prema ženskom tijelu. “Turbo kvart” opako me podsjetila na Stokin smisao za tekstove i hip-hop glazbu, odnosno općenito na pjesme Nereda i Stoke. U ovom slučaju Stoka (zlatnog zuba) je Kandžija, a Nered je Toxara. U nekoliko pjesama možemo čuti i sitno dosadnog autotunea kojeg više ne mogu čuti niti u rečenici, a kamoli u glazbi. Nije više niti zabavan prilikom sprdanja, ali ovdje je to stvarno u mrvicama. U nekim pjesmama Kandžija će malo i zabrijati pa i otići previše u širinu s tekstom, ali i to su mrvice.
Nevjerojatno je općenito kakav smisao ima Kandžija, kako za rimu, tako i za u isto vrijeme sirove i humoristično-zabavne tekstove koji će vas nasmijati do suza, ali i zamisliti. Ponekad ćete se naježiti, a često nakloniti se i čestitati Kandžiji i Golim ženama. I kako naziv albuma kaže tako i pjesme svojom kvalitetom sežu do plafona pa čak i one koje nemaju bendovsku atmosferu. Ima tu i buntovništa, ali i običnih/svakodnevnih tema koje prolaze kroz uvrnuti mozak Stjepka Osjekanovića ili da taj mozak nazovem satirično-humoristično-zabavnim filtrom. I moraš biti malo pozitivno lud da bi ovako nešto napisao i snimio. Da postoji isključivo hip-hop/rap glazbena nagrada u Hrvatskoj – nazvao bih je “Zlatna Žbica”. Među top 5 albuma godine, ali u top hip-hop albuma ovog milenija.
Ocjena: 5/5
M.O.R.T. – “Standing Runningman” (LAA)
M.O.R.T. ovim albumom pucaju na inozemnu karijeru, ali se prije toga moraju zapitati – “jesmo li doista spremni za nju?”. Nisu! Prvenstveno ovakvih bendova vani ima doista puno i teško bi se mogli probiti kroz šumu njih, bez obzira na veću količinu publike, a s druge strane jako loš engleski, čak negdje i s totalno krivim frazama i gramatičko sastavljenim rečenicama, ne ide im nikako u prilog. Više su mi sjeli u nekim bržim, punkerskijim pjesmama gdje ćeš se više fokusirati na to da izbaciš cijelu energiju iz sebe, nego na izgovor engleskog jezika. U tu kategoriju spadaju odlična i žestoka “I Don’t Believe In You”, riffovski uvrnuta “Bastard Child” i noiserska pjesma s čudnim nazivom “Good Song About Good Stuff Happening Just Around the Corner”. S nekim pjesmama čak podsjećaju na punkerski britanski val, a s nekim su totalno otišli u drugu stranu. Ima i onih koje im jednostavno nisu trebale poput zadnje “O jeziku”, pogotovo ako se želiš baciti na svjetsko tržište. Zašto bi uopće kao zadnju pjesmu htio staviti onu na hrvatskom jeziku?! Možda su se u zadnjem trenutku predomislili? Zašto ne! Meni su oni vrhunski bend za našu regiju i koja apsolutno nema potrebu za dokazivanjem izvan naših granica. Bolja opcija je otići s pjesmama na hrvatskom jeziku izvan hrvatskog govornog područja. Vjerujte, više će ih ljudi shvatiti! Mogao je ovo biti još jedan vanserijski album M.O.R.T.-a, ali je ipak ostao samo u pokušaju da bude vanserijski.
Ocjena: 3.2/5