RECENZIJA: J. J. Abrams: “Ratovi zvijezda: Uspon Skywalkera” – svemirska srca (stand by me)
31. prosinca 2019.
Željko Mirković Miki (128 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: J. J. Abrams: “Ratovi zvijezda: Uspon Skywalkera” – svemirska srca (stand by me)

Epizoda IX postigla je odličan rezultat na kino blagajnama i usprkos kritikama fanova serijala donijela još jedan vrlo dobar film u sklopu drage nam soap opere koju pratim(o) već više od četrdeset godina.

Dok sam bez daha pratio kraj posljednjega u nizu iz serijala “Star Wars” sjetio sam se besmrtne priče iz davnine Ivane Brlić Mažuranić “Šuma Striborova” i tako žive poruke koju nam je odaslala baka na kraju pripovijetke. Kako joj je draža njezina nevolja (ali da ima sina) nego sva blaga toga čarobnoga svijeta koji joj je ponuđen, uključujući i njenu mladost. Plakao sam i još i sad plačem kad se toga sjetim. Te dobrote; dobra koje pobjeđuje zlo na Zemlji. Ali, tako je i u Svemiru. U dalekim prostranstvima beskrajnima vrijede ista pravila. Istina je istina, laž je laž, ljubav je ljubav, a dobro pobjeđuje zlo. I vazda i u vijeke vjekova (skoro sam rekao – Amen!). Malčice je to ispremiješano u posljednjem iskušenju skywalkerice (kod Ivane je baka bila dobra, a ovdje je dida zao), no principi i poruke, kako rekoh, ostaju jasne kao dan.

Dida Paplatine nudi prijestolje Ray koja ga treba uništiti (ubiti) i onda će energija i moć prijeći na nju. I Sithi će se dići i… Ali, jok… Palpatine snuje, a scenaristički bog odlučuje. I kad se pokaže ljubav između brata Bena) i sestrice već spomenute i kad nam je teško, jer kraj nije baš superultrahepi, grije nas saznanje da je Ljubav pobijedila. Fanovi su bili prilično skeptični prema svemu. I prema redatelju (priznajem, kad vidim te inicijale ili ime i prezime npr. Michaela Baya, odmah me uhvati nervoza) i prema Disneyu (bilo je ciničnih zahvala što je kompanija „uništila“ serijal) i prema priči i obratima, ali mislim da su prigovaranja pretjerana. Kriteriji (aršini) moraju biti isti ili barem slični kad govorimo o onome što je započeo sâm Lucas (i nastavio više ili manje uspješno) i onome što su, držeći se nekih osnovnih kanona ili pravila, uradili nastavljači.

I prethodni, a pogotovo ovaj nastavak puno su mi bolji od pojedinih, a ovo govorim kao dugogodišnji pratitelj i gledatelj, ali ne i fan. Novi likovi koji su u međuvremenu zacementirali svoj status i profilirali se u ovom ili onom smjeru velik su dobitak, a o izvedbenoj komponenti da ne govorim. I sve je to, rekao bih, u službi njenog veličanstva – priče.

Adam Driver i Daisy Ridley na svojim su plećima iznijeli dobar teret ovoga zahtjevnoga zadatka, a to ne bi mogli da, na svoj način, ne vjeruju u Ratove. U tome im pomaže jedan od najboljih glumaca današnjice Oscar Isaacs (u ulozi Poea), ali i Domhall Gleeson (dobro ga se sjećam iz filmova “Brooklyn” i “The Revenant”), a zvjezdanu postavu čine i Lupita Nyong’o i Keri Russel (oduševljen sam njome u seriji “The Americans”). Pridodamo li tome pojavljivanje Carrie Fisher i Marka Hamilla, te meni najdražega lika, neprežaljenoga Hana Sola (Harrison Ford), mali i veliki imaju razloga za veselje. Ono dječačko ili djevojačko, avanturističko (iskreno djetinje) i iskreno odraslo uživanje u dramatskom i referentnom s nizom lijepih poruka koje imaju mjeru. Upravo mjera ili nedostatak iste nekad me znao odvratiti od žanra znanstvene fantastike, pogotovo u godinama ili radovima koji su na silu gurali new age filozofiju ili neke druge kvaziuzvišene poruke. Ne zaboravimo niti robote (kako smo ih nekad zvali) ili androide, one starije (C3P0 ili R2D2) koji sve ove godine zadržavaju visoku razinu šarma ili BB8 (u manjoj mjeri, više popunjavajućoj i lajtmotivskoj). Babu Frik je biće koje me je, među inim fantastičnim, također nasmijalo.

Sigurno je da su efekti dosegli svemirske visine, ali opet je to podređeno samoj priči. Ona, pak, nema praznoga hoda, a tempo je konstantan. Ne možda stalno furiozan, ali u nekoj, rekli bismo, četvrtoj, petoj brzini.

Želio bih, za kraj ove kalendarske i filmske godine da Sila uvijek bude s vama (nama) i da na silu ne gledamo neke radove koje nam guraju PR magovi (za što su, naravno, i dobro plaćeni). Stavite ruku na srce i imajte vlastito mišljenje o filmskom (lijepom) svijetu i ne dopustite da vam pogled zamagle tehnikalije i tehnološki napredak koji je, inače, dobrodošao. Prepustite se priči, glumačkoj vještini, glazbi i mašti koju kao gledatelji dijelimo s velikim i talentiranim kreativcima (sedme) umjetnosti.

Ocjena
4 out of 5

4

Vrlo dobro
4 out of 5