IZVJEŠĆE: Ako je ovo što Stray Dogg svira americana onda smo u Saxu čuli njezin sâm vrh
10. siječnja 2020.
Boris Abramović (153 Članci)
Podijeli

IZVJEŠĆE: Ako je ovo što Stray Dogg svira americana onda smo u Saxu čuli njezin sâm vrh

Isplatilo se sinoć u jedan hladni siječanjski četvrtak potegnuti skoro pa i dva sata vožnje kako bi se došlo u jedan “mali“ klub na jedan “mali“ nastup na kojemu smo na kraju dobili jedan više nego veliki koncert.

Stray Dogg se nakon skoro tri godine vratio u zagrebački klub Sax, ovaj puta s kompletnim bandom i predstavio nam je svoj zadnji album, ali i kompletan presjek karijere. Ali trebamo krenuti od početka i svakako predstaviti projekt POMA koji je otvorio večer. Maja Posavec i Ivan Kapec nakon nedavnog objavljivanja albuma s obradama pjesama Leonarda Cohena imaju novi projekt. Vrlo zanimljive pjesme nastale su na različitim geografskim širinama, od Indije do sjeverne Europe, a izveli su ih samo s osebujnim Majinim glasom i suptilnom Ivanovom gitarskom pratnjom. Nadam se da će projekt zaživjeti i da će biti i diskografski popraćen jer svakako to zaslužuje na osnovu onoga što smo čuli. Niski stol sa svijećom za kojim smo sjedili ispred same pozornice i savršen zvuk koji su Maja i Ivan imali za vrijeme svog nastupa bili su savršena kulisa za ono što je slijedilo.

Dušan (Dukat) Strajnić je s bendom Stray Dogg diskografski aktivan skoro pa i desetak godina u kojima je objavio četiri albuma, koji su sve jedan bolji od drugoga i koji predstavljaju sami vrh nekog americana stila na ovim prostorima, iako se Dukat što se tiče žanrovskih opredjeljenja možda i ne bi složio da je to americana, ali žanrovi su ionako vrlo rastezljiv pojam.

Bend izlazi i sâm početak pripada ranim radovima, otvaraju s “Almost”, naslovnicom prvijenca i odmah se vidi da će ova večer biti posebna. Potpuno je druga priča sve ove stvari čuti uz pratnju benda i to tako moćnog kao što je ovaj. Ritam sekcija Vlada i Andrej funkcionirala je besprijekorno kao nekadašnja Lesh/Hartovska kombinacija, Marko je “ubio“ gitarom kao da je Wilcu proveo veći dio života, a sve je to ostavljalo dovoljno prostora Dukatu da svojim mogu reći čak i vokalnim egzibicijama odvede ovaj koncert u jednu drugu dimenziju. Svesrdno mu je na klavijaturama, a pogotovo vokalno pomagala prelijepa Ana koja je dodala ono poznato čarobno dvoglasje Stray Dogga.

Nakon ranih radova temeljito je predstavljen i zadnji uradak “Look At The Moon” objavljen prije nešto više od godinu dana i upravo naslovna stvar je možda i bila vrhunac ovoga sinoćnjeg nastupa. Briljantni prelazi iz tihe melankolije u opaku bendovsku vožnju upravo je ono što je i najbolje kod ovoga sastava. Publika je to znala cijeniti i u tihim dijelovima muha se nije mogla čuti u klubu, a kad krene vožnjica onda je i cijeli klub s njima.

“Fire Never Wrong, Disapear” i ove neke spomenute su svakako već hitovi, a bit će ih sigurno i još koliko god da današnje vrijeme i stanje u radijskom, pa i TV eteru traži i preferira nešto drugo.

Stray Dogg je u Saxu napravio lijep pregled cjelokupne karijere benda i siguran sam da su svi koji su došli bili i više nego zadovoljni. Nakon sat i pol svirke bend se povukao, ali publika je htjela dodatak. A za dodatak smo dobili biser. Dukat je izašao sâm s gitarom i nakon kratkog obraćanja publici (u njegovom slučaju dugog jer čovjek je od malo riječi) dobili smo jednu nebesku temu. “Nebesku temu” doslovno u svakom slučaju. Obradu još jednoga beogradskog genija, nikad prežaljenog prijatelja Vlade Divljana iz Idola koju je Dukat briljantno otpjevao na svoj više nego poseban način i na odjavnoj špici prošlogodišnjeg istoimenog filma o ovome velikanu novoga vala.

Nadao sam se da će ovo izvesti sinoć i bilo mi je neizmjerno drago kada sam i na kraju čuo. Bend se još jednom vraća na samom kraju i kako su otvorili s albumom prvijencem tako su ovaj odličan koncert i zatvorili. Dukat i Ana su se naklonili, a trio je ostao sve završiti u jednom fantastičnom grooveu. Publika koja je lijepo ispunila Sax više nego zadovoljna na kraju i nadamo se da ćemo ih opet uskoro moći gledati i to na baš ovome istome mjestu.

Ako je ovo što Stray Dogg svira americana onda smo sinoć u Saxu čuli njezin sâmvrh. A ako nije, onda nije. I da, zaljubio sam se.

Foto: arhiva (autor: Nikola Knećević)