Dua Lipa – “Physical” (Warner Bros.)
Interesantno je promatrati Dua Lipu kako iz pjesme u pjesmu uspijeva održati visoku razinu, kako u vokalnoj izvedbi, tako i po pitanju same glazbe i produkcije. Okupila je ponovno odličan tim oko sebe koji se uz njezinu izvedbu pobrinuo da ostane pri vrhu i ruši neke nove barijere. Baš kao što smo to imali prilike čuti u još nekim pop hitovima u zadnje vrijeme, vratila se atmosfera 80-ih godina, ere plesnih pjesama, a koja sada uz modernu produkciju zvuči bolje nego ikada. Čak je i spot plesan i podsjetio je na zlatno razdoblje takvih filmova, poput “Flashdance”, “Footloose” i “Grease”. Pjesma me podsjetila najviše i na nagrađivanu epizodu “San Junipero” serije “Black Mirror”. Pogotovo mi se sviđa refren gdje u drugom dijelu neočekivano spušta razinu svojeg vokala, pa ponovno odlazi u njezine prepoznatljive visine. Vrlo lijepe varijacije i kombinacije koje izvrsno pašu uz nešto tamnije pop bas i synth linije. Uglavnom, Dua Lipa zvuči bolje nego ikada, a ako je nekada bila na vrhovima top lista tko zna što će se sada dogoditi. Predviđam novo osvajanje i možda rušenje nekog rekorda.
Ocjena: 5/5
Dubioza kolektiv feat. Robby Megabyte – “Take My Job Away” (Menart)
S objavom nove pjesme Dubioza kolektiv je na besplatno preuzimanje publici poklonila i novi studijski album “#fakenews”. Dubioza nastavlja i nizati pjesme istog ritma, koje su dobre za užarenu live atmosferu, ali i podsjećaju na već stare uratke. Nema tu previše uzbuđenja kao prije, izuzev video spotova koji su sve kreativniji. BPM-ovi se ne mijenjaju, kao ni gitarski riffovi, odnosno reklo bi Bijelo dugme – “sve je isto k’o i lani”. I tako već nekoliko albuma. Iako je produkcijski ponovno sve izvrsno. Ali to prolazi kod publike i tko sam ja da im sudim. Ako prolazi kod publike, znači da će biti i dalje koncerata, a Dubioza ih ima više nego itko. I s pravom mogu reći da su i dalje vladari pozornica. A glazba? Nije toliko važna, dok god ima dovoljno razloga da napune dva Doma sportova zaredom. Tema pjesme je itekako zabrinjavajuća, robotizacija društva, ali i svega oko nas. Pitam se kad će čovjek uopće biti potreban na ovom planetu.
Ocjena: 2.8/5
EkAm – “Strah II” (DIY)
Glazbeni projekt EkAm, koliko god je tajanstven toliko me sve više i više ne zanima tko uopće stoji iza njega. Najvažnije mi je da svakog prvog u mjesecu dobijemo novu pjesmu. I s uvijek zanimljivom temom, novim strahom, ovoga puta od modernih tehnologija i AI-ja. Ravno u sridu! Saksofon u ovoj pjesmi prevladava i nakon njegovog uvoda pristiže nam funky/groovy ritam s opakim bas dionicama, te lijepa klavirska melodija i vrlo senzualni žensko-muški vokali. Jako dobro zvuče i doista su nešto posebno na hrvatskoj glazbenoj sceni. I glazbeno, i vokalno, i produkcijski. Golicaju maštu!
Ocjena: 5/5
La Lana – “So Messed Up” (Warner Music Poland)
I došao je trenutak kad ću pisati o Lani Jurčević, što sam mislio da nikad neću morati, ali kako se cura bacila na svjetsku karijeru, potpisala za Warner Music Poland i promijenila zvuk na tragu svjetskog komercijalnog electro-dance-popa, tako je sve to jače od mene. Kad se svjetski producenti uhvate nečega nevjerojatno je kako to zvuči za tri razine bolje od naše domaće produkcije. Govorim o pop ili electro pop produkciji, ne i elektroničkoj glazbi u kojoj smo pri svjetskom vrhu. Kod nas ozbiljno radi samo Rubikon Sound Factory i još neki producenti, ali i to zvuči smiješno naspram ove produkcije. I to presmiješno. Ovdje se radi o ekipi koja je radila na glazbi Ariane Grande, Jennifer Lopez, Kylie Minogue i drugih. U svemu tome ipak postoji jedan problem, ovaj pop zvuk je zastario i možda je bio “in” prije 10 godina. Ali čak mi ni to ne smeta, već sama energija Lane Jurčević. Promijenila je boju glasa, na refrenu zvuči predjetinjasto, iako engleski čak nije tako loše, ali osjeti se da se bori s njim i da zbog njega lomi jezik. O spotu neću ni pričati – prošlo svršeno vrijeme, također prije 10 godina. Ali dobar početak, morat će se tu još puno žganaca pojesti, voditi karijera izvan Hrvatske, ako želiš uspjeti izvan Hrvatske, neorganizirati ekskluzivnu premijeru pjesme u domaćim medijima, nego se baciti na neke strane medije. Mora se promijeniti kompletna priča kako bi se nešto uspjelo. Neki su čak komentirali kako je ona prestara za ovakav poduhvat, ali po meni nije ni to problem. Ako je mogao Charles Bradley tako kasno početi s glazbom i u 63. godini objaviti prvi album, može i ona. Iako su glazbeni stilovi i ozbiljnost neusporedivi, ali razumijete što sam htio reći. Uglavnom, ova pjesma će sigurno doći do hravtskih slušatelja (već ima više od 300 tisuća pregleda na YouTubeu), a do stranih teško.
Ocjena: 2.5/5
Nikolina Tomljanović – “Nemir samoće” (Dallas Records)
Nikolina Tomljanović, članica sastava E.N.I., nastavlja sa solo karijerom u novoj ljubavnoj baladi. Iako mi vokalno ovdje nije sjela, melodija je dosta dobra, pogotovo banjo, mandolina i violina. Osjeti se Neno Belan u pjesmi, iako je on samo radio na aranžmanu. Simpatično. Ništa više od toga. Moguće da će pronaći svoje mjesto i u radijskom eteru, barem je Nikolina do sada to uspjevala, ali nešto više od toga teško da možemo očekivati.
Ocjena: 2.5/5