Bila je to ljubav na prvi pogled. Nikola, Srđan i Siniša čine ovaj mladi beogradski trio koji ima potencijala da postane veliki.
Dogs in Kavala već su se nekoliko puta predstavili hrvatskoj publici i svaki puta iznova premašili očekivanja svojim sanjivim spojem psihodeličnog zvukai garažnog rocka 60-ih I 70-ih koji su objedinili na svom prvom albumu ”Zubi” iz veljače ove godine te čijoj se koncertnoj promociji nadamo kad se za to stvore uvjeti. Osim što čita Puškina i piše o svojim snovima, Srđan Jeremić, gitarist i pjevač Dogsa, podijelio je s nama svojih 10 albuma koji su ga oblikovali i dopustio da ga malo bolje upoznamo. Pa ‘ajde, Srđane, sviraj da vidimo šta znaš:
1. NOFX – Punk in Drublic (1994)
Na drugoj godini faksa sam upao u glazbeni studio u zgradi BIGZ-a gdje su prostoriju dijelili bendovi Fat Kid Loves Cake, Technicolor Lies i Young Husbands. Zvao se Dimenzija X. Nisam bio ni u jednom bendu, dolazio solo, da jammam i blejim. Čak sam trebao i svirati gitaru u Fat Kid Loves Cake. Došao sam na prvu probu i odmah su me krenuli sprdati na max, sjeli su u fotelje kao neki žiri i rekli: ”’Ajde sviraj da vidimo sto znaš”. Bio sam dosta pogubljen u to vrijeme i imao sam dugu plavu obojenu kosu kojom sam mlatio i svirao svašta. Bacilo me na Nirvanu, istripovao sam se da sam Kurt Kobain. Uglavnom, imali smo par proba, ali se nisam uklopio baš najbolje. Ovaj album je bitan za to razdoblje jer sam dosta posjećivao punk svirke i ovo se vrtilo u gajbi, sve pankerski hit do hita.
2. Nirvana – Bleach (1989)
U srednjoj školi sam imao dva benda. Prvi se zvao 2Loud. Jer smo bili preglasni, lol. Svirali smo 75% Nirvanu. Imali smo jednu svirku i odmah poslije se raspali. Cirkus. Bubnjar I ja smo nastavili svirati pa se priključio basist i prijateljica koja je pjevala te smo napravili bend Addicted. I taj se raspao poslije prve svirke. Opet cirkus. U tom razdoblju stalno sam slušao ovaj album dok sam se spremao za školu, znate onaj tennage highschool fazon.
3. Junip – Fields (2010)
Lokacija: Drama, Grčka. Događaj: Fuzztastic Planet Festival. Vrijeme I način putovanja: 10 dana solo biciklom preko Stare planine i Rodopa kroz Sofiju pa sve do Grčke. Ukupno vrijeme avanture: 21 dan. Naslušaniji album tijekom avanture: Junip – Fields.
4. Krešo Bengalka – Finale (2017)
Krešo brat. Ovo mi se vrtilo na prošlom poslu na repeat prilično snažno. Pomoglo je da se preguraju teški trenuci, znaš ono kad ima još sat vremena do kraja, a ti si u fazonu “daaaj sinak više, ‘oću kući“.
5. MC Tožu – Kod usta (2013?)
Dosta sam popratio domaću rap scenu i što se sve na njoj događalo, ponajviše zahvaljujući mom prijatelju Dariju koji je, “baj d vej“ reper pod nazivom 1Take. Trenutno kuhamo neke nove stvari zajedno pa popratite priču. Gasirali smo jedno vrijeme inteznivno po rap zabavama i nastupima, a najjači gas je bio na prvom “Svi kao 1“ rap festival u Beogradu. Elem, s obzirom da sam porijeklom iz Bosne, točnije Bijeljine, imao sam priliku slušati najbolji undergraund album bosanske hip hop scene našeg brata Tožua. Album je inspiriran bijeljinskom čaršijom i prožet je lokalnim, ali i globalnim temama na komičan i surovo realan i brutalan način. Sve to kroz autentičan old school bosanski flow. Poslušajte obavezno.
https://www.youtube.com/watch?v=BQv_XFqApyM&list=UUQIo3cnvMoOYzlm5g2gSBmw&index=2
6. Pink Floyd – Animals (1977)
Obiteljska idila, gramofon s narančastom tkaninom, ćale stavlja ovu ploču, a ja u fazonu ležim na krevetu, klinac, ništa mi nije jasno, al’ definitivno je ovaj album utjecao na mene.
https://www.youtube.com/watch?v=4PoC5XV6PrE
7. Juana Molina – Wed 21 (2013)
Predivna vještica iz Argentine omađijala me na prvi zvuk. Bila je glumica i stand up komičarka da bi mogla financirati svoje bavljenje muzikom. Na kraju je napustila glumu i potpuno se predala muzici. Mada sve albume treba slušati svjesno ne radeći nista drugo, da bi se doživio na pravi način ovaj album zahtijeva da legneš, opustiš se, staviš slušalice, zatvoriš oči i prepustiš se scenografiji i plesu kroz svjetove koje prezentira Juana Molina. Tekstovi su joj jako neobični, a ima i pjesama gdje nema riječi ali ima glasova, ne znam kako bih vam ovo najlakše opisao – poslušajte sami.
8. Machinedrum – Vapor City (2013)
Nemam što puno reći osim staviti slušalice, leći, zatvoriti oči i pustiti album.
9. MGMT – Congratulations (2010)
Dobra emotivna priča, znači bratu.
10. Thee oh Sees – Help! (2009)
Prošle godine smo Novak, Ana, Miško i ja išli u Beč na koncert Oh Sees. Bilo je prejako. Inače imao sam gitaru koja je imala isti oblik kao ona Johna Dwyera. Pazario sam tog crvenog Gibsona SG na Kalenić pijaci, koštao je 6000 dinara (50e), što bi narod rekao “good bargain”.
11. Flavien Berger – Contre Temps (2018)
Ovaj album zato što cover podsjeća na burek. Burek s malim licima unutra.
Budite dobri, zapratite mene i moje bendove (Šta se Šavade, Dogs in Kavala, Klot ljudi) na Instagramu, a koroni bih poručio: “prokleta bila travnja 2020-e” (op. a. razgovor se vodio u travnju).