MOJ +1: Hrvoje Klemenčić (Porto Morto) o svojih 10 albuma za koje je dao i uputstvo za upotrebu
13. svibnja 2020.
Nina Rašidović (32 Članci)
Podijeli

MOJ +1: Hrvoje Klemenčić (Porto Morto) o svojih 10 albuma za koje je dao i uputstvo za upotrebu

Sjećam se utorka kada sam ga prvi puta vidjela. Bilo je u to u školskoj klupi, iako smo već bili pravi mladi odrasli ljudi koji pohađaju fakultet.

Osjećaj me nije prevario i znala sam da sam upoznala nekoga tko može napraviti razliku. Sve je započelo s Jebotonom. Spremište je osvojilo publiku u klubovima, ali najveći utisak su ostavili na slučajne prolaznike koji su nakon napornog radnog dana imali osmijeh na licu i s malo više nade u bolje sutra otišli svojim domovima. Pitate se koja je poveznica? Hrvoje Klemenčić.

Ali tu nije stao. Porto Morto danas je bend koji možda čak i nesvjesno imate na svojoj playlisti. Mijenjaju stilove kao čarape, ali iz svakog izvlače ono najbolje i razvijaju se iz dana u dan, iz albuma u album. Načula sam da se nešto miksa u vrijeme korone i jedva čekam čuti što će izaći iz malog kućnog studija prepunog odličnih muzičara.

Hrvoje Klemenčić naveo je svojih 10 albuma, ali prije toga važno je pročitati upute za upotrebu. Hrvoje je osoba koju možda nikada nećete do kraja upoznati, ali iskoristite ovu priliku da vas uvede u svoj osobni svijet, barem što se glazbe tiče. Uživajte:

HRVOJE:

Prije svega,moram objasniti kriterij odabira ovih albuma koji su mi utjecali na privatni život, ukus, karakterni razvoj i umjetnički jezik uopće te naglasiti izuzetnu nezahvalnost zadatka obzirom da je riječ o svega deset albuma. Kriterij je bio prije svega komercijalan rock album (rock, u širem smislu riječi) kao format, ne kvaliteta pojedinih pjesama ili izvođača generalno; tu podrazumijevam uspjelost umjetničkog koncepta (muzičkog i vanmuzičkog), kontekst (vremena i stila) te realizaciju (produkciju). Ponavljam, sam sadržaj nije u prvom planu već forma albuma kao smislene umjetničke cijeline.

Kao primjer uzet ću, recimo, situaciju gdje vas netko pita da mu date jedan reprezentativan primjerak pjesme velikih Beatlesa; gotovo je nemoguće podvući svu umjetničku, ali prije svega muzičku svestranost ove grupe pod jedan zajednički nazivnik. Zapravo, većina pjesama se na neki način (estetski, stilski, sadržajno) naslanjaju jedna na drugu i tek kada obuhvatimo širinu umjetničkog dosega stavljanjem najrazličitijih pjesama u odnos dobit ćemo mjeru (kriterij) te zajednički nazivnik, koji je i tada često fiktivan jer je riječ o postavljanju neke statistike, nekog standarda, prosjeka koji su dotični umjetnici oduvijek nastojali izbjeći, zaobići.

Dodatno otežava činjenica da su uz muzičke tu i vanmuzički koncepti te neosporna važnost konteksta, a pritom mislim na filter vremena i prostora, po kojemu bi možda mogli odrediti tzv. autentičnost koja je po mom mišljenju još od doba Haydna i Beethovena (pa i Monteverdija ili Bacha), a naročito u doba suvremenih nosača zvuka, jedna od glavnih značajki i nezaobilazan parametar validiranja muzičkog stvaralaštva uopće. Autentičnost, smatram, može biti i u vjerodostojnosti izraza (doslijednosti). Ali to je možda neka druga tema. U svakom slučaju, moj odabir pretendira na univerzalnost, vjerodostojnost izraza i/ili autentičnost te prije svega, naravno – moj vlastiti susret i utjecaj koji su ova remek-djela ostvarila na meni kao muzičkom umjetniku te prvenstveno ljudskom biću.

Albumi (rock)

  1. Frank Zappa and the Mothers of Invention – We’re Only Here for the Money
  2. The Beatles – The Beatles (White album)
  3. Kraftwerk – The Man-Machine
  4. The Residents – Meet the Residents
  5. Throbbing Gristle – Journey Through a Body
  6. David Bowie – Hunky Dory
  7. Gorillaz – Plastic Beach
  8. Pink Floyd – The Pipper at the Gates of Dawn
  9. Ajs Nigrutin – Štrokavi mozak
  10. Let 3 – Jedina

Foto: Nikola Knežević