MOJ +1: Igralom: “Dabogda nas roditelji puštali svojoj djeci dok se voze autima. Prihvaćamo odgovornost!”
18. svibnja 2020.
Nina Rašidović (32 Članci)
Podijeli

MOJ +1: Igralom: “Dabogda nas roditelji puštali svojoj djeci dok se voze autima. Prihvaćamo odgovornost!”

Grupa Igralom nastala je nekog lipnja 2015. godine u Nišu, a njihov hillbilly-afro-funk zvuk već je davno prešao granice južne Srbije i osvojio publiku diljem regije.

Nakon posljednjeg zagrebačkog koncerta na Brucošijadi FER-a publika je otišla zadovoljna, a njihov organizirani kaos koji spaja još dugo nakon toga se vrmzao u našim glavama. Igralom čine Dimitrije Simović (bas, vokal), Mladen Marjanović (gitara, prateći vokal) i Ivan Cvetković (bubnjevi, udaraljke), a do sada su objavili dva albuma, “Pogrešna poznanstva” (2016.) i “Sunovrat” (2018.). U iščekivanju idućeg zagrebačkog koncerta popričali smo s članovima benda i što za njih znači stvaranje i bavljenje glazbom.

Dakle, ovo nije tipičan Moj +1 u kojemu će netko izdvajati svojih 10 najdražih albuma, ovo je još jedno posebno izdanje, a moj +1 ovoga puta su +3.

Zašto Afrika?

“Od korijena ka plodovima”.

Zašto mislite da su bendovi Iz Srbije bolje prihvaćeni u Hrvatskoj ili Sloveniji – koji je glavni problem glazbene scene u Srbiji?

“Nije da su bendovi bolje prihvaćeni među ljudima, nakon što su imali priliku odsvirati gig (bilo gdje), već im se nekako, u Hrvatskoj, a tek u Sloveniji, dâ dignitet. Naravno, Srbija nije jedan klub, čast izuzecima.”

Jeste li vi injekcija smislenoti srpske glazbene scene?

“Nažalost, smislenost nije koktel serum i scena nije pasivno dupe. Čvrsta institucionalna infrastruktura koja čini bitan aspekt postojanosti scene nije trenutno u stanju podržati taj kumulativni skup dobre muzike – možda zato što infrastruktura i ne postoji.”

Kako glazbena poetika utječe na percepiju?

“Retroaktivno. Kada prvi put slušaš pjesmu, čuješ fragmentarno i za razliku od predvidivih momenata svakodnevne komunikacije, poetični izraz izmiče mentalnim konstrukcijama koje mogu nadomjestiti taj gap.”

Zašto mislite da ste uvrnuti?

“‘Ko misli?”

Što bendu znači sud glazbenih portala?

“Uvijek je lijepo kad se netko bavi tvojim zvukom.”

Prisutnost na vanjskom tržištu? Mislite li da biste bili bolje prihvaćeni vani i kolika je tu uloga izdavačkih kuća; zastupaju li bendove na način na koje bi trebale? Što danas znači potpisati za određenu izdavačku kuću i koliko to bendu olakšava/otežava ”posao”?

“Ne znam jesmo li kao Balkanci dovoljno egzotični da bismo vani imali prodajnu moć – ali mislim da svirkom nikoga ne ostavljamo ravnodušnim. Ukoliko nas internacionalno afirmirana izdavačka kuća prihvati pod svoje, svakako će nam biti lakše predstaviti se internacionalnoj publici. Izdavačke kuće se bave izdanjem, malo tko se bavi i bookingom. Mada, izdanje i booking idu ruku pod ruku, te smatram da umreženost i interdisciplinarnost donose najbolje rezultate.”

Postoji li određeno nerazumijevanje i konformizam koji utječu na glazbenu scenu danas? Ako da, jesu li i izvođači ti koji se možda i nesvjesno prilagođavaju tome i pokušavaju biti “drugačiji'”?

“Ono što mogu reći je da postoji površno bavljenje muzikom – mimikrija, konkretizacija „očekivanja auditorija“, ulagivanje svetom tržištu, manijačenja poezije u vidu trpanja i gomilanja praznih fraza i ostale gluposti – ali će to lagani vjetar otpuhati. Dubinsko bavljenje muzikom je saživljavanje s onim što stvaraš i prepuštanje tome da te transformira ono što formiraš – tada si, mislim, unikatna manifestacija sile, a ne folirant u sjeni etikete.”

Kažete da je “žanr spontan”, ali s druge strane vaši kriteriji su zadovoljeni? Postoji li onda “žanr”?

“Ne postoji”.

Zašto Niš kao grad nije povoljan za stvaranje? ”Ljudi su izašli u susret entuzijastičnom bendu”.

“Niš nije pogodan za življenje, ali je zapravo jako dobar za stvaranje ako imaš što jesti.”

Jeste li zaista sa svakim abumom “iskreniji prema sebi”?

“Ta vlastitost ne može biti fiksacija, tako da se ne približavamo sebi koje je A s neke točke Z progresivno i kontinuirano. Iskreni dovoljno da komponiramo ono što nam se u datom trenu sviđa.”

Postoji li bojazan da ćete postati “alternativni mainstream” bend? Danas se riječ alternativno, drugačije, progresivno veoma olako koristi.

“Dabogda nas roditelji puštali svojoj djeci dok se voze autima. Prihvaćamo odgovornost.”

Foto: Nemanja Đorđević