Koprivnički bend Ogenj svira glazbu koja je i u nas i u svijetu nepopularno popularna.
Njihov podravskim glazbenim nasljeđem nadahnut himnični etno punk nalazi očigledne svjetske parnjake u celtic punk bendovima poput Real McKenzies, Dropkick Murphys ili Flogging Molly. Radi se o glazbi koja već desetljećima nije aktualna, pomodna ili posebno prisutna u mainstreamu, ali ima dovoljan broj poklonika da najpoznatiji predstavnici žanra manje više svuda na svijetu pa tako i kod nas bez problema pune klupske i dvoranske koncerte od između dvije i pet tisuća ljudi.
Dvije su ključne komponente po kojima se može mjeriti uspješnost takvih bendova – kolektivna zabava i kolektivne emocije. Ogenj spretno generiraju i jedno i drugo, no na “Si kak jen” (Dancing Bear) naglasak je ipak više na potonjem. Prvi dio albuma otpada na klasične brze veselice poput “Kaj Nebi Bilo”, “Zanavek Buš Moja” ili naslovne pjesme. U drugom dijelu s prigodno nazvanom “Stadionska” počinje dominacija sporijih, ili himničnih ili baladnih pjesama koja kulminira s poprilično impresivnom “De Te Boli”. Odluka da su tekstovi isključivo na dijalektu možda u teoriji smanjuje potencijalni krug publike, no u ovakvim uvjetno rečeno power baladama bend pokazuje da se upravo zahvaljujući tom naizgled hermetičkom odabiru pojačava emocionalni učinak pjesama.
“Si Kak Jen” solidan je album, napravljen s vidljivim guštom i vještinom, naglašen povremeno namjerno prljavom produkcijom koja mu daje dobrodošlu notu živosti. No za ovaj tip glazbe 14 pjesama i 48 minuta je jednostavno predugo. Uz još malo raznolikosti i malo konciznosti, sljedeći album bi mogao bit još jedan siguran korak prema onim dvoranskim kapacitetima spomenutim na početku jer je pozornica ipak mjesto na koje ovakva glazba pripada.
Foto: Marko Čordaš (Studio Jeka)