Samostalni prvijenac svestranog Marka Mrakovčića mogao bi se promatrati kao blago razočaranje samo u kontekstu njegovog iznimnog talenta.
Sastavljen od osam što novijih, što starijih pjesama koje otkucavaju unutar kratkih 21 minute, album je nepretenciozan prikaz rada ovog kantautora, daleko poznatijeg po producentskom radu. Mrakovčić se tijekom posljednjeg desetljeća isprofilirao kao možda najznačajniji producent domaće indie i kantautorske scene, poznat po suradnji s Ninom Romić, Lovely Quinces, Irenom Žilić, J.R. Augustom, Sabinom Herman, Mašinkom, Them Moose Rush, ESC Life i drugima.
U autorskom smislu, Mrakovčić je nešto između Jacka Whitea i Spencera Kruga iz Wolf Parade i Sunset Rubdown te brojnih drugih kanadskih indie bendova iz nultih. Drugim riječima, njegov izričaj predstavlja progerski impuls pretočen u koncizne pop pjesme. Upravo zato album ne ostavlja dojam kratkog trajanja. Sve pjesme su iznimno guste, prenapučene dijelovima, instrumentima te ponajviše neurotičnom energijom koja bi u dužem formatu bila iscrpljujuća, a ovako se pokazuje kao iznimno šarmantna i osvježavajuća.
Eventualna zamjerka se može dati na činjenicu da su struktura i atmosfera samih pjesama prilično slične, no to je nadoknađeno vrlo autentičnom izvedbom. Sve funkcionira po sistemu “kapule” pa se slojevi pjesama poput luka odmotavaju u opetovanim slušanjima. Velika bi šteta bila da na sljedeći Mrakovčićev album čekamo desetak godina, jer se ovim ostvarenjem potvrdio ne samo kao itekako dobrodošla pojava za tonskim pultom nego i ispred njega.