RECENZIJA: Beyoncé: “The Lion King: The Gift” – black lives and music matter
8. kolovoza 2020.
Nikola Knežević (2399 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Beyoncé: “The Lion King: The Gift” – black lives and music matter

Iako je soundtrack album filma “The Lion King” objavljen 2019. godine, a sada nadopunjen u Deluxe izdanju s još tri pjesme, zapravo sam tek ovih dana otkrio soundtrack i ne mogu ga prestati slušati danima.

I ne, ove uvodne riječi ne zvuče kao da sam opčinjeni obožavatelj Beyoncé, nego je doista riječ o uratku koji zaslužuje puno više pozornosti i to ne samo zbog glazbe već i poruke koju odašilje. Tu je i činjenica da je album temeljen na afrobeatu, žanru koji je obavijen crnom zastavom proteklih mjeseci kada su nas napustile ikone afrobeata Morry Kante i Tony Allen. A možda je ovo i pravo vrijeme za slušanje albuma, nekoliko mjeseci nakon tragičnog događaja u Americi i brutalne smrti, da se tako izrazim, pripadnika afroameričke zajednice koji je ubijen od strane američkog policajca, pripadnika bjelačke zajednice. Nažalost, u današnje vrijeme često dolazi do ovakve segregacije iako bi normalno bilo da se za sve rase u svijetu koristi jednaki nazivnik – čovjek. No, ipak netko ne zaslužuje epitet čovjeka, ali ovdje nećemo govoriti o tome. I u trenucima kada u Americi traju veliki prosvjedi pod okriljem mota #BlackLivesMatter i dok američkom predsjedniku (i nečovjeku) Donaldu Trumpu smeta klečanje sportaša prilikom izvedbe himne, ovaj album je svijetu itekako potreban. Ne samo da govori o životu Afroamerikanaca, nego i njihovim korijenima, odrastanju, genetskom kodu, želji i volji za uspjehom, normalnim životom i u konačnici rastu samopouzdanja i volje za uspjehom. Jer upravo su Afroamerikanci doslovno na koljenima proteklih mjeseci, u vremenima kada su nam zamazane oči da je rasizam problem individualaca, a ne velikog dijela Amerike. Prisutan je, mora se priznati, u onim dijelovima Amerike koji su glasali za Donalda Trumpa i odabrali ovog ekstremista da vodi već nestabilnu državu.

“Black Is King” naziv je vizualnog albuma Beyoncé koji je nedavno ugledao svjetlo dana, a inspiriran je soundtrackom filma “Kralj lavova” i prati ga upravo objavljeno Deluxe izdanje soundtrack albuma “The Lion King: The Gift”. Na njemu je ova glazbena i nadasve vokalna diva ugostila veliki broj afrobeat umjetnika i tako izravno donijela ovaj žanr na američki kontinent u onom pravom svjetlu. Jer sada je afroameričkoj zajednici prijeko potrebna potpora i u obliku glazbe, štoviše afrobeata koji je nastao na temeljima tradicionalne afričke glazbe. Takvo ozračje čujemo na cijelom albumu. Za pohvalu je ovaj potez Beyoncé jer se nije kao mnogi drugi prodala pa otišla u smjeru nekakvog modernog komercijalnog dancehalla ili reggaetona koji je zarazio cijeli svijet i sve moguće top liste. Ne, ostala je dosljedna svom R&B-ju i u njega izvrsno ukomponirala afrobeat, pa čak i hip hop. Moram reći da mi jedino hip hop ne paše u njenom izričaju, odnosno dok ona pokušava repati i donekle me podsjetila na stvaralaštvo popularnog Drakea. Umjesto da se koncentrirala na svoj prekrasan vokal i ostavila iza sebe utjecaj supruga Jay-Z-ja. Zbog toga će finalna ocjena biti manja samo za pola boda. Jer ovdje je doista riječ o remek-djelu svjetske moderne pop scene, ako je tako mogu nazvati. A o vokalnom performansu da ne govorim, nevjerojatno je kako ta žena kontrolira glas, od skroz niskih do visokih laga i tolikom brzinom prolazi skalom samouvjerena u svoje sposobnosti. Već je poznato da i svjetski vokalni treneri zinu na njezine mogućnosti zbog kojih suvereno ulazi u onaj najviši dio svjetske vokalne piramide.

Rečeno modernim (hipstersko urbanim) rječnikom ovo je feelgod album nakon kojeg ćete htjeti još, i još, i još. Definitivno će vas rasplesati, ali i natjerati na razmišljanje zbog svoje poruke. A ona je jasna i glasna – svatko zaslužuje priliku i svatko ima tu moć biti uspješan i u konačnici na kraljevskom tronu, da parafraziram naslov filma. I tu ne mislim na političku funkciju nego onu životnu funkciju. To govore i riječi otvarajuće “Bigger”: “If you feel insignificant, you better think again. Better wake up because you’re part of something way bigger”. A u pjesmi “Brown Skin Girl” njezina kćer Blue Ivy u igri pljeskanja rukama pjeva itekako snažne riječi: “Brown skin girl, Your skin just like pearls, The best thing in the world, Never trade you for anybody else”. Ove riječi dobivaju još više na značaju što je izgovara mlada pripadnica afroameričke zajednice i savršena je poruka budućim naraštajima.

Na Deluxe izdanju albuma čujemo pjesmu “Black Parade” koju je otkrila obilježavajući Junteenth Weekend (blagdan kojim se SAD prisjeća oslobađanja od ropstva ), u proširenom i radijskom obliku, a ona je i najavila njezin vizualni album “Black Is King”. Pjesma počinje riječima: “I’m goin’ back to the South, I’m goin’ back, back, back, back, Where my roots ain’t watered down”; a nastavlja s: “Being black, maybe that’s the reason why they always mad, Yeah, they always mad, yeah, Been past ’em, I know that’s the reason why they all big mad, And they always have been”. Crnačka zajednica se desetljećima borila za svoja prava i taman kad je trebala odahnuti situacija se okrenula na totalno neočekivanu stranu i vraća ih prema crnim godinama povijesti.

Na Deluxe izdanju albuma nalazi se i još jedna verzija pjesme “Find Your Way Back”, jako lijepa priča o odrastanju i odnosu oca i djeteta, odlasku iz doma i povratku. Gdje god bio, blizu ili daleko od svojeg doma i svojih korijena uvijek se treba prisjetiti tko si i biti snažan za nove životne izazove. Jer oni koji su nas kao male čuvali i učili neće uvijek moći biti uz nas. Takav je prirodni životni ciklus koji nam mora konstantno biti na umu i dati nam dodatne snage za jačanje vlastite osobnosti i opstojnosti.

Nisam pristalica toga da samo zato što možeš na albumu imaš, karikiram, 20 producenata i 15 tekstopisaca, ali ovo što je Beyoncé okupila i u konačnici koproducirala te nadzirala cijeli projekt je nevjerojatno. I onda kada je ne čujemo, odnosno kada su u fokusu neki drugi vokali i suradnici, ponovno se osjeti Beyoncé i njezin duh. Kendrick Lamar, Jay-Z, Pharrell, Childish Gambino, Major Lazer i drugi savršeno su se uklopili u priču iako moram istaknuti posebno Jay-Z-ja koji i dalje fenomenalno zvuči, iako je njegov doprinos ovom albumu minimalan. No, sigurno ima utjecaja na to da se Beyonce okrenula nekim drugim stilovima i miješanjem istih pa čak i bacila u hip hop vode. Ali, opet ponavljam, njezin vokal je impresivan i u moru drugih ženskih i muških vokala prednjači upravo zbog posebnosti načina pjevanja, vokalnog raspona, nevjerojatnog falsetta, vibratta i tzv. staccato tehnike pjevanja.

Album je trebao dobiti puno više priznanja, pogotovo od strane Grammyja jer je ovo vjerojatno jedan od najboljih albuma ovog desetljeća. A Beyoncé je od pjevačice dosegnula onu najvišu multiumjetničku stepenicu, kada se dokazuje i kao kantautorica, producentica, izvršna producentica, redateljica, kostimografkinja…da ne nabrajam dalje. Na stranu njezina financijska pozadina, ali multitalentirana Beyoncé zvuči bolje nego ikada i samo ćemo nesptrljivo morati čekati što će se u budućnosti dogoditi s maleckom Blue Ivy koja ima sve predispozicije biti ta koja će prenositi drugim generacijama poruku svojih roditelja, a među najvažnijim porukama je ona sad već poznata upakirana u Deluxe izdanje – BLACK LIVES AND MUSIC MATTER.

Ocjena
4.5 out of 5

4.5

Vrlo dobro
4.5 out of 5