Prije 26 godina dva glazbena intelektualca, Milan Mladenović i Mitar Subotić Suba, objavili su album “Angel’s Breath” koji je, 26 godina kasnije, itekako svjež, revolucionaran i prije svega inovativan.
Album je to koji u sebi sadrži dozu rock glazbe, world musica, eksperimentalne, avangardne, psihodelične, ali i latinske glazbe. Mješavina koja je tada bila ispred vremena, a ako ju slušamo danas moglo bi se reći da je nadasve briljantna i inovativna bila za devedesete, no savršen je primjer bezvremenske glazbe koja je taman trebala disati punim plućima. Ali, dogodila se iznenadna smrt Milana Mladenovića dok je 5 godina kasnije u požaru koji je zahvatio njegov studio u Brazilu stradao i preminuo Mitar Subotić Suba. Njihova ideja je zaživjela, ali nije u potpunosti provedena, no 26 godina kasnije Croatia Records u suradnji sa Zadužbinom Milana Mladenovića reizdaje remasteriranu verziju albuma i priču diže na jednu puno višu razinu. Album je u vrlo kratkom vremenu rasprodan u prvoj tiraži te je postao jedan od najprodavanijih u regiji. Na dan kada je održana promocija albuma u Muzeju suvremen umjetnosti u Zagrebu dobili smo odgovore na pitanja za intervju s Majom Maričić, predsjednicom Upravnog odbora Zadužbine i nekadašnjom djevojkom velikog glazbenika Milana Mladenovića. S njom je razgovarao Karlo Rafaneli.
Koji je dugoročni cilj Zaklade Milana Mladenovića? Budući da se dodjeljuje godišnja nagrada mladim autorima, dojam je kao da se želi njegov rad i utjecaj prepoznati ili bolje rečeno prenijeti na nove generacije.
“Zadužbina u svom radu ima nekoliko ciljeva. Jedan je da se čuva uspomena na Milana – na Milana kao sina, prijatelja, osobu, na Milana kao lidera benda EKV, pjesnika, kompozitora, gitarista, na Milana kao čovjeka koji je pošteno, iskreno i bez kompromisa izražavao svoje stavove i stvarao i živio svoju umjetnost. Zatim, Zadužbina vodi brigu o Milanovim autorskim pravima. Nažalost, godinama unazad se ta prava nemilosrdno zloupotrebljavaju i cilj Zadužbine je da se svim raspoloživim pravnim i sudskim sredstvima usprotivi svakome tko pokušava da stekne nelegalnu novčanu dobit na račun benda EKV. A Zadužbina ima i općekoristan cilj, a to je prije svega da se potiče umjetničko stvaralaštvo. U tu svrhu je prošle godine ustanovljena nagrada koja nosi Milanovo ime, s idejom da se nekim novim licima da vjetar u leđa i pruži podrška. Kroz nagradu se obraćamo prvenstveno mlađim generacijama, između ostalog i sa željom da ih upoznamo s Milanovim stvaralaštvom i principima po kojima je živio.”
Planirate li još raritetnih reizdanja kakvo je bilo “Angel’s Breath”?
“Nažalost, nije ostalo puno stvari koje nisu objavljene. Milan je uglavnom sve što bi napisao i skladao i objavio. Plan je da se reizda jedna kompilacija s obradama Milanovih pjesama koja je objavljena u Srbiji davno i u maloj nakladi, a Croatia Records već radi na remasteriziranju legendarnog albuma “Bistriji ili tuplji čovek biva kad…” Šarla akrobate i planira ga objaviti sljedeće godine kada će biti 40 godina od objavljivanja tog albuma. Također, vidjet ćemo što se može digitalizirati i spasiti od intervjua i nekih privatnih snimaka. Svakako imamo namjeru riješiti pitanje prava nad fonogramima za sve albume. Međutim, tu postoje izvjesni sudski sporovi koji se vode u Srbiji s kompanijama Mascom i Tin Drum Music koje su nelegalno objavile 6 albuma EKV-a i koje, bez pravne osnove, polažu pravo na fonograme i dok se to ne okonča ne možemo ništa planirati. Ali voljeli bismo da se, u suradnji s legitimnim vlasnicima fonograma, taj katalog sredi i da on dobije oblik koji mu dolikuje i zvuk kakav zaslužuje.”
Slušajući “Angel’s Breath” četvrt stoljeća nakon izlaska, čini se da su Milan i Suba bili tek na početku istraživanja mogućnosti te suradnje premda je njihovo prijateljstvo postojalo daleko prije toga. World music element, odnosno pozivanje na brazilsku glazbu kojim će se Suba proslaviti kroz “Sao Paulo Confessions” i Tanto Tempo” već je prisutan na ovom albumu. Znam da se radi o nagađanju, ali mislite li da bi se i Milan, odnosno ovaj projekt uklopio u takve tendencije?
“Milan i Suba su započeli svoju suradnju, koja se prvenstveno dogodila zahvaljujući jednom velikom prijateljstvu, u prvoj polovici osamdesetih godina. U toj suradnji ih je posebno inspirirala činjenica da su imali potpuno različiti glazbeni background – Suba je diplomirao kompoziciju i bio jedan od pionira elektroničke glazbe u SFRJ dok je Milan bio samouk i bavio se isključivo rock and rollom. Zanimljiv je podatak da je Milan naučio čitati note tek kada je počeo učiti trubu 1992. godine. Njihov dugogodišnji glazbeni eksperiment je na kraju dobio svoj oblik u vidu projekta Angel’s Breath. Taj world music prizvuk je nešto što je prirodno nastalo jer em je snimano s brazilskim glazbenicima u Brazilu, gde je Suba živio i radio i bavio se istraživanjem afro-brazilskih ritmova, em je Suba i u svojim ranijim radovima pokazivao interes za etno glazbu istražujući balkansku narodnu liriku, točnije narodne dječje uspavanke. I mene zanima kakvu bi danas glazbu i Milan i Suba radili, i kako bi to zvučalo, gdje bi Milan otišao glazbeno, a gdje pjesnički. Ali, pošto to nikada nećemo saznati ostaje nam samo njegovati ovo što imamo i što nije nimalo izgubilo na aktualnosti, iako je prošlo 26 godina.”
Vezano uz prethodno pitanje postoji li jasna razlika ili bolje rečeno granica između “Milana Mladenovića – rock zvijezde iz EKV-a” i “Milana Mladenovića – glazbenika sklonog eksperimentiranju”?
“Milan nikada nije prihvatio taj status rock zvijezde – niti je to volio niti se tako ponašao, iako objektivno, gledano sa strane, je to bio. Najopuštenije se osjećao kada bismo otputovali negdje gdje ga nitko ne može prepoznati ili kada bi bio u krugu najbližih prijatelja koji ga nisu gledali kao Milana frontmena EKV-a. Tako da je, iz moje perspektive, on više bio glazbenik sklon eksperimentiranju nego rock zvijezda.”
Album je obilježen i snažnim antiratnim angažmanom, ponajviše kroz pjesme “Crv” i “Metak”. Predstavlja li “Angel’s Breath” i doslovni bijeg od ratnih okolnosti budući da je snimljen u Brazilu?
“Milanu su raspad Jugoslavije i rat jako teško pali. Izravan povod za nastanak teksta pjesme ‘Crv’ bilo je granatiranje sarajevske tržnice Markale 5. veljače 1994, ali ta pjesma nosi jednu univerzalnu poruku koja je podjednako aktualna i danas. Milan je pisao o svijetu oko sebe i svijetu u sebi. Nije mogao zatvoriti oči pred nepravdama i užasima oko sebe i smatrao je da jedino što je on mogao uraditi kako ne bi bio dio tog užasa je da se bori kroz glazbu i utjecaj koji je imao na svoju publiku. Milanov boravak u Brazilu ne bih nazvala bijegom, već jednim kreativnim predahom od svega što se događalo, a tijekom kojeg je izbistrio svoje poglede na svoj život prvenstveno i na to u kojem pravcu treba ići dalje.”
Album svojom slobodnijom formom donekle djeluje i kao reakcija na relativnu predvidljivost posljednja dva albuma EKV-a “Dum Dum” i “Neko nas posmatra”. Znači li to da je u trenutku izlaska ovog albuma EKV definitivno bio stvar prošlosti?
“Ne bih te albume nazvala predvidljivim ali to ostavljam publici da sudi. Ti albumi su meni različiti – jedan je imao jednu dozu bijesa, bavio se konkretnim događanjima, ratom i strahotama balkanske politike, a drugi je imao jednu dozu optimizma ali opet nastao u tom ratnom okruženju. Možda su oni ljudima glazbeno slični ali ne mislim da su predvidljivi. Možda su im slični i zato što su ta dva albuma skoro u cijelosti Milanovo autorsko djelo, to su jedina dva albuma na kojima je Milan potpisan kao autor glazbe za gotovo sve pjesme (na prethodnim albumima su kao autori glazbe uvijek bili potpisani svi članovi benda). A album ‘Angel’s Breath’ definitivno nije EKV jer je tu bio Suba koji je volio eksperimentirati sa zvukom, pa je i album takav, drugačiji, izraz tog trenutka. Što se tiče sudbine EKV-a svakako ne mogu sa sigurnošću tvrditi što bi bilo kad bi bilo, ali samo mogu reći da je Milan posljednjih par godina bio duboko nezadovoljan odnosima u bendu, odnosom s tadašnjim menadžerom, nije više imao sugovornike, osjećao se usamljeno u toj priči i sve je to počelo da mu predstavlja više teret nego zadovoljstvo do te mjere da je u par navrata ozbiljno razmišljao raspustiti bend. Nasuprot svemu ovome, stvaranje albuma sa Subom i brazilskim glazbenicima ulilo mu je neki novi optimizam i otvorilo nove vidike. Po povratku iz Brazila imao je unplugged turneju s Magi i ljetnu mini-turneju s cijelim bendom, ali sav njegov fokus je do posljednjeg trenutka bio usmjeren na objavljivanje i promociju ‘Angel’s Breatha’. Postojale su namjere da se album objavi u Brazilu. U svibnju i lipnju 1994. Milan je bio u Parizu gdje je pregovarao i s nekim europskim nezavisnim diskografskim kućama, planirano je sudjelovanje ‘Angel’s Breatha’ na međunarodnim festivalima. Dakle, sigurno bi došlo do stanke u radu EKV-a, a osobno mislim da bi Milana ‘Angel’s Breath’ odveo u neke nove glazbene priče koje ne bi bile povratak u EKV. Kao što je poslije Šarla sljedeći korak bila EKV, tako mislim da je Angel’s Breath bio sljedeći korak u njegovom stvaralaštvu. A Milan je bio poznat kao čovjek koji se, kada jednom raskrsti s nekom pričom, nije vraćao na staro.”
Gledajući sveukupnu karijeru od “Limunovog drva” do “Angel’s Breath” što bismo mogli zaključiti o glazbenom putu Milana Mladenovića?
“Milanov put je bio jedinstven, njegov, samo njemu svojstven. Glazbeno je bio dosta raznolik, a opet je postojala neka povezujuća nit, sigurno najviše zahvaljujući karakterističnom vokalu i specifičnim tekstovima. Ako promatrate Milanovu karijeru ništa tu nije isto od početka do kraja. I pjesnički i glazbeno su se i Milan i bend mijenjali i napredovali. Mijenjala se i glazba i svijet oko njih. Počeci Ekatarine nisu isti kao njihov posljednji album. Šarlo akrobata je potpuno različit od ‘Angel’s Breatha’. Milan je bio čovjek od promjene, o čemu je i pjevao na primjer u pjesmi ‘Modro i zeleno’. Milan nije pravio kompromis s vlastitom glazbom ili poezijom, nije tražio prihvaćanje, nikada nije napravio pjesmu da bi bila hit ili da bi se svidjela ljudima. Njemu je bilo bitno slušatio svoj unutarnji glas i osjećaj, biti zadovoljan i uraditi ono što je zamislio. Popularnost je došla sama, kao posljedica kvalitete, nije je jurio, a nije je ni volio. I Šarlo akrobata i EKV i, na kraju, ‘Angel’s Breath’ predstavljaju, svaki za sebe, jedinstveni izraz na sceni koji je izdržao test vremena jer se i danas slušaju i, ono što je najbitnije, dobivaju nove poklonike s novim generacijama, što svakako govori o značaju i utjecaju Milana Mladenovića na glazbenu scenu ovih naših prostora.”
Naslovna fotografija: Mitar Subotić Suba