RECENZIJA: Trokut: “Shapeless” – četverokutni trokut moćnog electro jazza
Prvijenac “Shapeless” (Rika Muzika) hrvatsko-slovenske četvorke Trokut koju tvore Jaka Arh na tenor saksofonu i elektronici, Filip Pavić na gitari, Hrvoje Kralj na basu i Jerko Jurin na bubnju i elektronici, spada u onu struju suvremenog jazza koji ne robuje nužno standardima žanra.
No bilo bi pogrešno zaključiti da band svira fusion, makar u onom smislu kako je definiran u sedamdesetima, kao crossover s pop i rock elementima. Njihov zvuk bi se prije mogao opisati kao postklupska organsko-elektronska mješavina koja posjeduje dodirne točke s onim što rade britanski bendovi poput Mammal Hands ili The Comet is Coming.
Ova glazba nesumnjivo ima jazz bazu, ponajprije u instrumentariju i fluidnosti svirke, no pjesme su vidljivo inspirirane izvanžanrovskom zvukovnicom raznih vrsta elektronske glazbe te post rocka, ambijentalne i filmske glazbe. Srce, duša i kičma benda su Jurinovi bubnjevi, istodobno energični i promišljeni, na koje ostatak benda slaže strukturom minimalističku, ali teksturama bogatu zvučnu sliku. Procesuirani bas i ritualistički saksofon obilježavaju prvu polovicu albuma koji zrači napetom atmosferom zamišljenog high tech neonoira. Album se zatvara gotovo ambijentalnim komadima “Aether” i “Memories, Pt.2” u čijoj atmosferi dominiraju efekti i Pavićeva gitara koju smo lani mogli čuti i na hvaljenom samostalnom prvijencu “Terra incognita”.
Kroz kompaktnih deset pjesama u 40 minuta, bend s lakoćom prelazi nevidljivu granicu između kompozicije i improvizacije. Rijetki “freak out” dijelovi, poput onih u naslovnoj pjesmi, tu su da podignu tenzije do kraja i pokažu snagu benda kao kolektiva. Impresivno snimljen i odsviran, “Shapeless” je odličan prilog za vitalnost hrvatske organsko-elektronske scene koju čine live atrakcije poput Chui ili ABOP. Ne sumnjam da će na sličnom tragu zasjati i Trokut jednom kad se koncertne aktivnosti vrate u normalu.
Foto: Jan Iveta
