U kina diljem Hrvatske 12. studenog dolazi sportska drama o čovjeku koji je, kako su mu predviđali, trebao nadigrati Pelea, a na kraju je završio iz rešetaka… O ostavštini Eduarda Strelcova raspravlja se i danas, tri desetljeća nakon njegove smrti.
Godina je 1954., a 16-godišnji Eduard Strelcov ponajveća je nogometna nada SSSR-a. Nakon debitiranja za moskovski Torpedo, već u svojoj drugoj sezoni zabija 15 golova u 22 utakmice i slavni moskovski klub diže s devetog na četvrto mjesto na ljestvici, a 1956. s nogometnom reprezentacijom osvaja zlatnu medalju na Olimpijskim igrama. Dvije godine kasnije, 1958., Strelcov je pred najvećim izazovom karijere. U Švedskoj se naime održava Svjetsko nogometno prvenstvo, a SSSR je u grupi s Engleskom, Austrijom i – Brazilom. Milijuni Sovjeta željno iščekuju sraz njihovog Pelea, kako su tepali Strelcovu, i pravog Pelea. No, to se nikad neće dogoditi. Umjesto toga, Strelcov će nakon kobne večeri s prijateljima i grupom djevojaka biti osuđen na 12 godina radnog logora. U njemu će na kraju provesti pet godina, a ukoliko nikad dosad niste čuli za Strelcova, vjerujemo da ste već sad dobrano zainteresirani za kompleksnu životnu priču problematične nogometne ikone koja se u zagrebačkom i splitskom Cineplexxu počinje prikazivati 12. studenog.
Kad je izašao iz logora, Strelcov, kojem je zabranjeno profesionalno igranje nogometa do kraja života, zaposlio se u tvornici ’ZIL’. Dvije godine kasnije, novi ga je lider SSSR-a Leonid Brežnjev rehabilitirao. Unatoč ogromnoj stanci Eduard Strelcov vratio se čudesnim igrama. U sezonama 1967. i 1968. proglašen je najboljim igračem SSSR-a, a u moskovskom je Torpedu igrao sve do 1970. godine.
’Sovjetski Pele’ preminuo je 1990. godine, a njegova je ostavština i danas veoma problematična. Strelcov je neupitno bio jedan od najboljih sovjetskih i svjetskih igrača svog vremena, no u isto je vrijeme bio sklon alkoholu i ekscesima. Početkom milenija, 2001., u Rusiji je započeta kampanja za potpunu rehabilitaciju Strelcova. Inicirao ju je bivši svjetski šahovski prvak Anatoly Karpov, a pridružio mu se i tadašnji moskovski gradonačelnik Yury Luzhkov kao i vrh nogometnog saveza.
Svoj sud o sovjetskoj nogometnoj ikoni ćete pak moći donijeti 12. studenog.