Grupa Baklava dolazi iz Makedonije i predstavlja nam četvrti studijski album “IV” ispunjen world musicom, ali i jazzom, tradicionalnim zvukovima Makedonije i naših prostora općenito.
Ono što je posebno zanimljivo jest njihov stil koji je nemoguće opisati bilo kako osim world music, zato što osim spomenutih čujemo i žanrove poput reggaea, elektronike, nečega na tragu bossa nove… U svemu prednjači glas pjevačice Elene Hristove koji se sjajno stapa s emotivnim melodijama koje stvaraju tradicionalna glazbala, ali i ona manje tradicionalna. Vokalno me ovaj projekt podsjetio malo i na naš Mimika Orchestra, ali čisto zato što i Mimika istražuje naša područja pa tako i Makedoniju te slavensku tradiciju.
Baklava uspjeva držati pozornost slušatelja od samog početka do kraja, čak i u onim skroz nježnim interpretacijama u kojima se posebno ističu saksofon ili francuska harmonika. Zanimljivi su i njihovi odmaci od makedonske glazbe poput u pjesmi “Rubin” gdje se približavaju krajevima s rusinskom tradicijom. Tu je i pjesma “Bela” na kojoj se pridružuje klasična jazz ritam sekcija, truba, klavir i bas, ali i pjesma “Siva” koja obiluje žestokim trzalačkim riffovima koji su me podsjetili čak na saharski Tinariwen. Na albumu su i dvije odlične suradnje, jedna je s makedonskim reggae i ska punk bendom SuperHiks, a druga s našim Darkom Rundekom koji oduvijek ima iskustva s etno glazbom pa se savršeno uklopio i u priču Baklave.
Cijela koncepcija albuma je i više nego dobro posložena pa će zadovoljiti i slušatelje željne klasičnijeg etno zvuka, ali i one koji vole različite fuzije te one koji jako dobro plivaju u jazz fusion smjerovima. Projekt je to vrijedan naše i vaše pozornosti, kako zbog istraživanja tradicionalnih zvukova, tako i zbog moderne interpretacije istih kojom nikada ne zaboravljaju na svoje korijene, ali se itekako okreću budućnosti. Osim instrumentalnog dijela albuma još bih jednom pohvalio pjevačicu Elenu koja svojom nevjerojatnom interpretacijom odvodi slušatelja u neki drugi svemir. Nemam neke zamjerke oko glazbe, čak ni po pitanju šarolikosti izvedbi i zvuka, iako ona može biti mana, a i postoje sitni dijelovi koji će možda nekome biti nezanimljlivi ili manje zanimljivi. Ali to ovisi od slušatelja do slušatelja. Nemam neke zamjerke niti oko produkcije pa shodno tome ovaj album bez problema može dobiti dosta visoku ocjenu. Baklavu od sada neću konzumirati isključivo kao hranu, nego i kao glazbu. A svaki put kad probam tu tradicionalnu slasticu naših krajeva, a koju su nam donijeli Osmanlije, kroz glavu će mi prolaziti i naša bogata glazbena tradicija po kojoj je inače Balkan i poznat.