Projekt La Femme bavi se temom ženskog kantautorskog pokreta sve više prisutnog u regiji, ali i stigmatizacijom žena u društvu, shodno tome i u glazbenim okvirima.
Jesu li žene u glazbi ravnopravne muškarcima, kako je biti žena u glazbi, koliko je danas u svijetu glazbe prisutan princip stavljanja tijela ispred glazbe ili princip „vrijediš onoliko koliko dobro izgledaš“? Neka su to od pitanja koja ću postavljati svojim sugovornicama u 10 članaka planiranih do kraja godine u sklopu projekta La Femme.
Irena Žilić, sjajna kantautorica koja je nedavno pratila grupu Morcheeba na britanskoj turneji, a potom i otkrila kako će Morcheeba obraditi jednu njezinu pjesmu, nova je moja sugovornica u sklopu projekta La Femme.
Gdje je po tebi Hrvatska po pitanju ženskih prava, ako govorimo o Europi ili svijetu? Jesmo li s godinama napredovali ili nas konstantna borba za ženska prava nije odvela previše daleko?
“Rekla bih da je situacija kod nas slična kao i u ostatku Europe. Nažalost, to nije naznaka nečeg pozitivnog jer mi se čini da se svaki dan vode bitke oko tema i problema za koje sam, do nedavno, živjela u uvjerenju da su ‘završena priča’.”
A kada govorimo o položaju žena u glazbi? Cijene li se dovoljno glazbenice pogotovo kantautorice u Hrvatskoj?
“Mogu komentirati samo u svoje ime te reći da se po pitanju glazbe ili vlastitog autorskog rada nisam osjećala nedovoljno cijenjenom.”
Čini li ti se da su glazbenice zastupljene u medijima prije svega zbog toga što danas, nažalost, žensko tijelo prodaje proizvod i je li zbog toga ono što uspješne žene rade izvan fokusa javnosti?
“Bilo bi degradirajuće reći da su glazbenice prisutne u medijima samo iz razloga jer se njihovo tijelo može plasirati kao proizvod te da njihova pojavnost u istim nema veze tj. nije posljedica njihovog rada. Tako da ne, ne slažem se s tim. Nadalje, smatram da su u medijima itekako prisutne uspješne žene. Na meni, kao čitatelju ili fanu, je pravo da biram koje medije pratim. Također, na meni kao glazbenici je izbor na koji način želim prezentirati svoj rad.”
Kada gledaš na svoj glazbeni put jesi li imala loša iskustva samo zato što si žena, odnosno jesu li te ljudi u glazbenom biznisu drugačije gledali zbog toga?
“Pojedina loša iskustva su došla nevezano uz glazbu i nažalost su dio bivanja ženom, a od kolega po tom pitanju nisam doživjela nešto što bih svrstala u tu kategoriju.”
Što je tebi davalo snagu za pokretanje glazbene karijere, kakve su se emocije javljale po tom pitanju?
“Glazbom sam se krenula baviti vrlo postepeno. Krenulo je kao hobi ali je s vremenom, kroz male pomake, preraslo u posao. Na cijeli proces je dodatno utjecalo to što mi koncept nastupa nije prirodan te mi je to i dalje najteži dio “bavljenja glazbom”. Danas mi je drago da sam morala proći kroz različite faze jer sam paralelno i odrastala s tim.”
Osim hrvatske osjetila si i svjetske pozornice. Kakav je bio osjećaj stati na velike pozornice, a prije svega tu mislim na koncerte u sklopu britanske turneje grupe Morcheeba kojima si bila predizvođač? Jesi li inače tremaš i je li tada bilo treme?
“Unatoč mojim redovitim tremama, nastupi u Britaniji su bili osvježenje. Vjerujem da je prihvaćenost od strane publike imala veliku ulogu u tome. Dodatno, bilo je teško ne biti impresioniran cijelim iskustvom tako da vjerujem da je i adrenalin doprinio tome da sve to djeluje vrlo očaravajuće. Čitava produkcija i organizacija u klubu kao što je npr. Shepherds Bush Empire je nešto što nisam imala priliku vidjeti do tad, kao niti nastupati ispred londonske publike te biti dočekana s toliko topline. Dovoljno impresivno je samo prošetati kroz hodnike backstagea oblijepljene, od poda do stropa, plakatima praktički svih svjetski poznatih bendova i glazbenika kojih se možeš sjetiti, kao izložba povijesti glazbe.”
S obzirom da nismo imali prilike razgovarati nakon te turneje kako je sve prošlo po tom pitanju, odnosno koliko je to bilo važno iskustvo za tebe?
“Rekla bih da je bilo definitivno jedno od bitnijih iskustava jer sam po prvi put uspjela doći u direktan kontakt sa stranom publikom, i to u toliko velikom broju. Turneje su same po sebi iscrpljujuće i naporne ali su nam Morcheeba i njihov team uistinu bili na raspolaganju te smo stvarno uživali svaku minutu. Publike se razlikuju od grada do grada, tako da unutar iste države možete imati potpuno drugačija iskustva ali stvarno smo bili lijepo dočekani u svakom klubu i dvorani. Po pitanju organizacije bih također rekla da je bilo vrijedno iskustvo jer puno je drugačije nastupati u sklopu turneje većeg benda nego imati vlastiti tour po manjim klubovima i dolaziti kao nepoznat izvođač.”
Osim svoje solo karijere dio si i projekta Neon Wife. Zašto takav naziv benda, odnosno kakvu poruku želiš odaslati tom glazbom?
“Ime benda je došlo slučajno i bez ciljanje poruke. Svidjelo nam se te je djelovalo dovoljno zvučno za ime.”
Radi li se nešto novo po pitanju glazbe, kakvi su planovi s obzirom na aktualnu epidemiološku situaciju u Hrvatskoj?
“Trenutno radimo na novim Neon Wife materijalima. Što se tiče ostalih planova, morat ću se prilagoditi novonastaloj situaciji kao i ostali. Nadam se da će proljeće tj ljeto 2021. biti nešto naklonjenije svima nama.”
Vratimo se na položaj žena, što misliš koji su najveći problemi u Hrvatskoj, koje su naše najveće greške u koracima?
“Polaziti od ideje da itko od nas ima pravo oduzimati nekome drugome pravo na vlastite izbore, koji nas se realno ne tiču i nemaju nikakve veze s nama ili posljedice za nas same.”
Jesmo li društvo koje nikada neće izaći izvan konzervativnih okvira, jesmo li društvo napretka, društvo koje cijeni i provodi ravnopravnost?
“Ne znam hoćemo li ikad izaći iz trenutnih okvira, a ravnopravnost ne provodimo čim i dalje provlačimo iste teme vezane na osnovna prava svakog pojedinca.”
Koja je tvoja poruka mladim glazbenicama i općenito mladim ženama? I kada govorimo o glazbi i bilo kojem drugom zanimanju ili poslu, ali i životu?
“Ne smatram se baš adekvatnom osobom za dijeljenjem mudrosti i savjeta ali evo možda neke generalne stvari koje se čak ne vežu na to što su žene već ljudska bića. To bi bilo da budu svjesne sebe, da si daju prostora i vremena za razvoj i greške, da se okruže s ljudima koji će ih poštovati ali i od kojih mogu učiti, i da se ne uspoređuju ili “utrkuju” s drugim ljudima.”
Ovo je zadnji intervju s glazbenicama u sklopu projekta La Femme, a kroz koji dan razgovaram i sa stručnjakinjom iz područja ženskih prava koja će dati svoj osvrt na ovaj projekt i ocijeniti pravo stanje po pitanju položaja žena u društvu, ali i u glazbi.
Foto: Vedran Levi
*projekt La Femme sufinanciran je sredstvima Vijeća za elektroničke medije kroz Program za ugovaranje novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.