Haustor, Azra, EKV, VIS Idoli, Film, Električni orgazam – sve su to imena poznata diljem država bivše Jugoslavije, pa i šire.
Zaista, jugoslavenski je novi val rodio mnoge glazbenike koje s pravom možemo ukrasiti epitetom „legendarni“. No njihove su priče ispričane već bezbroj puta. Pažnju ovoga puta želim skrenuti na zaboravljenu scenu mnogo mračnijeg zvuka – jugoslavenski darkwave i synth pop.
Kasnih se sedamdesetih i tijekom osamdesetih diljem Europe pojavio žanr koji je izravne korijene imao u plesnome novom valu, ali u kombinaciju ukomponirao atmosferu i tekstove koji su puno teži, mračniji, sumorniji. Žanr je to znan kao darkwave. Iako blisko povezan s mračnim stranama gotičkog rocka, darkwave je termin koji ujedinjuje širu publiku – onu koja uživa u zvucima syntha povezanim s dinamičnim i mračnim ritmovima post-punka te plesnom srži raznih podvrsta novog vala. Baza ovog žanra ipak ostaju tekstovi često melankolični, romantičarski, „weltschmerzerski“. Na razvoj ovoga zvuka direktan su utjecaj imali bendovi kao što su Bauhaus, Depeche Mode te Joy Division, a koji su kasnije i sami postali dio žanra. Ostale svjetske grupe darkwavea uključuju The Sisters of Mercy i Clan of Xymox.
S druge strane postoji synth pop (često zvan i elektropop), podžanr novog vala baziran u predominantnim zvucima sintesajzera. Ovo je vrsta glazbe koja ipak nastoji biti nešto optimističnija u tonu, a i lirski, iako također zna biti mračna. Općenito gledano, snyth pop, darkwave te ostale podvrste sličnoga tona često su povezane i sve se u određenoj dozi javljaju kod velikog broja sastava kasnih sedamdesetih i osamdesetih te je teško podvući gdje jedan žanr prestaje a drugi započinje. Ipak, svi ti stilovi glazbe ne ovise jedan o drugome. Tako je dobar primjer synth pop grupe sastav Pet Shop Boys. S druge strane, oni ne mogu biti okarakterizirani kao darkwave, budući da njihove melodije ne odlaze u sumornu atmosfersku krajnost. Depeche Mode pak posjeduje elemente oba žanra – sastav se oslanja na velik broj sintesajzera i plesni ritam, a ipak često obavija svoju glazbu teškim sumorom.
Iako sam i sama velika obožavateljica svih gore navedenih vrsta glazbe te vrlo često slušam velik broj već spomenutih bendova, nikada nisam pomislila kako je bivša Jugoslavija također ostavila svoj trag u ovoj sceni (osim možda benda Denis & Denis). Ipak, kako to već obično biva s nekim neočekivanim glazbenim pronalascima, moj me „YouTube recommended“ upoznao s mnoštvom danas zaboravljenih skupina te njihovog materijala koji je zaista prekrasan i uzbudljiv. Prije svega, tu se nalazi sastav imena Romantične boje, koja je porijeklom iz Niša, beogradska skupina Morbidi i Mnoći te bosanska skupina Pauk.
ROMANTIČNE BOJE
Romantične boje prva je snyth grupa stvorena u Nišu 1983. Originalnim zvukom i novoromantičarskim tekstovima stekli su određenu popularnost u snyth pop/gotičkoj underground sceni te su njihove demo snimke u jednome trenutku često bivale puštane na lokalnim radiostanicama. Čak su im i kritičari bili naklonjeni te je bend uspio snimiti nekolicinu demo snimaka relativno kvalitetne produkcije. Ipak, kada je došlo vrijeme za prvi pravi LP, tada najveća beogradska izdavačka kuća, PGP RTB, odlučila je kako Romantične boje ipak ne pripadaju mainstream jugoslavenskoj sceni. Bend se raspao nedugo potom, 1986. godine. Iza njih ostaje kompilacija prekrasnih pjesama. Iako nikada snimljene profesionalno, ovo su pjesme tipično romantičarske. Tekstovi su prepuni žudnje, ljubavi i patnje, a melodije lako slušljive, premda često sumorne. Moj je osobni favorit melankolična „On te voli“ te dinamičnija i filozofska „San“.
MORBIDI I MNOĆI
Ovaj je bend jugoslavenski ekvivalent engleske skupine The Sisters of Mercy. Vokalno te melodijski, sličnosti su nezanemarive. Tekstovi grupe Morbidi i Mnoći nešto su više egzistencijalni. Bend je osnovan u Beogradu 1985. Iako su bili aktivni nekoliko godina, grupa nikada nije uspjela izdati puni LP (pa čak niti EP) te iza sebe ostavlja svega nekolicinu snimljenih pjesama. Ipak, to su pjesme zvučno drugačije od bilo čega što je ostatak jugoslavenske scene tada kreirao te itekako vrijedne spomena – ako zbog ničega drugoga, barem zbog slikovitih tekstova i dubokog glasa frontmena Milorada Milinkovića.
PAUK
Pauk je bosanski bend čiji je zvuk nešto više „pankerski“ i lakši u usporedbi s prve dvije spomenute skupine. Njihove pjesme ne mogu biti definirane kao jedan određeni žanr, već blend raznolikih utjecaja, među kojima se nalaze i naznake surf rocka i heavy metala. Ipak, sintesajzer je dosta česta pojava, a nekakva općenita atmosfera prožeta mračnom satirom. Svoj jedini album ova je skupina izdala 1983. godine, a album se zove „Mumije lažu“. Nažalost, grupa je otada (nezasluženo) pala u zaborav.
ZA KRAJ
Ove su tri grupe tek mali dio scene koja je ipak bila nešto veća, iako gotovo u potpunosti underground. Ostale grupe koje je vrijedno poslušati jesu Bigoti, Naumahija te Nezaboravan san o… Slušatelji će zaista osjetiti jednu drugu, zaboravljenu stranu novoga vala.
Piše: Ana Lešković