ISTRAŽIVANJE: Diskografija u 2020. – kako su Lilliputanci osvojili Gulliverov svijet?!
24. veljače 2021.
Karlo Rafaneli (73 Članci)
Podijeli

ISTRAŽIVANJE: Diskografija u 2020. – kako su Lilliputanci osvojili Gulliverov svijet?!

Kako je 2020. godina, osim koronavirusa, bila obilježena i sjajnim izdanjima koja su stigla iz ne tako komercijalno raširenih izdavačkih kuća, da se tako izrazimo, pokušali smo istražiti koliki je utjecaj nezavisnih ili indie izdavača u današnjem svijetu velikih diskografa. Slikovito rečeno – mogu li Lilliputanci osvojiti Gulliverov svijet ili diskografija ne mora uvijek biti natjecanje. Istražio je Karlo Rafaneli.

Pogledamo li sad već tradicionalnu anketu najboljih domaćih albuma koju u Nacionalu provodi Dubravko Jagatić u suradnji s tridesetak domaćih glazbenih novinara i kritičara, zamjetan je trend rasta nezavisnih izdanja, što samostalnih, što onih malih kuća izvan sustava velikih izdavača poput Croatia Recordsa, Aquarius Recordsa, Universal Musica, Menarta, Dallasa ili Dancing Beara.

S obzirom na to da spomenuta anketa, baš kao i nagrada Rock&Off, okupljaju ljude iz glazbenih medija, mogao bi se steći dojam da se radi o izoliranom fenomenu, odvojenom od ukusa publike. Međutim, tijekom posljednjih desetak godina neki od najuspješnijih domaćih bendova bili su oni bez klasičnog izdavača, bilo da se radi o populističkom turbo punku Brkova, vulgarnoj hip hop satiri Krankšvestera, kantautoricama poput Lovely Quincies i Irene Žilić ili pak underground fenomenima poput Seven That Spells koji su priprijetili Damiru Urbanu po broju božićnih koncerata u Tvornici kulture. Pritom nisam ni spomenuo cijeli niz hip hop i trap izvođača poput High5, Kuku$ ili Z++ koji su došli do milijunskih pregleda na YouTubeu, samostalno ili kroz suradnju s regionalnim digitalnim platformama, a ne kroz klasične izdavače i radio stanice.

Premda je on već neko vrijeme tu, 2020. kao godina bez koncertnih nastupa naznačila je jačanje trenda nezavisnog izdavaštva upravo kroz kuće nastale u okviru koncertnih promocija. Los Angeles Agency, YEM i Dostava zvuka možda dosad nisu puno značili kao izdavačke kuće, no čitajući spomenutu anketu nije teško zaključiti da su njihova izdanja zastupljena gotovo jednako kao i ona velikih izdavača. Uostalom, titulu najboljeg albuma godine s lakoćom je ponio “I Glow” Je Veux u izdanju LAA-a. Jedan od razloga pojave ovog trenda se čini posebno praktične naravi – izvođači koji su svjesni da njihova glazba nema potencijal unutar skučenog radijskog formata domaćih radiostanica okrenuli su se digitalnim platformama i koncertnim promotorima kao primarnim distribucijskim kanalima svoje glazbe, jer im je kroz njih lakše doći do publike.

Pragmatičnu i zapravo sasvim logičnu prirodu suradnje koncertnih promotora i izvođača opisuje Zvonimir Pušić iz YEM-a, koji je tijekom 2020. prerastao u izdavača te objavio zapažene albume nemanje i Z++:

„Činilo nam se logičnim da izvođačima koje zastupamo, tj. kojima pomažemo graditi karijeru, sređujemo nastupe, sponzore, ponudimo cijeli paket, odnosno da im pomognemo i oko distribucije singlova i albuma, ali i da ulažemo u sami proces njihovog stvaranja – u spotove, produkciju, mastering. Htjeli smo postati full service agencija za izvođače. Imamo taj neki svoj stil tj. zvuk koji guramo, ali u pravilu ako izvođač može nastupati na nekom od naših festivala, onda može biti i na našem labelu.“

YEM-ovi planovi su nastaviti rast te širiti katalog izvođača uz ulaganja u postojeći. Ovdje vrijedi napomenuti da većina manjih, nezavisnih izdavača ispunjava neku rupu nastalu u mainstreamu. YEM tako povezuje svjetove hip hopa i gitarističke glazbe prateći postžanrovske tendencije koje obilježavaju ukus mlađih milenijalaca i generacije Z.

Slična iskustva opisuje i Helena Hraščanec iz Intek Musica, koja kaže da je to bila logična odluka nakon puno godina bavljenja različitim aspektima glazbe, ali i činjenice kako je glazbena scena pokazala da postoji prostor i potreba za izdavačkim kućama koje bi glazbenicima omogućile da njihov rad lakše nađe put do publike:

„Odlučili smo objaviti nekoliko pjesama na kojima smo tada radili. Bilo je to 2016. godine. Tada smo se već bavili i prodajom hi-fi opreme te je novi segment poslovanja bio popriličan izazov. U samim počecima puno nam je pomoglo iskustvo koje smo stekli kao promotori i organizatori koncerata, kao i suradnja s velikim brojem glazbenika iz Hrvatske i inozemstva na raznim glazbenim projektima. To nam je omogućilo da bolje razumijemo glazbenike s kojima surađujemo te da s njima razvijamo poslovni, ali i prijateljski odnos.“

Slično kao i YEM, naglašava trend da se izdavačke kuće danas ne bave više samo izdavaštvom, već glazbenicima nude puno više usluga usmjerenih i na podršku i stvaranju glazbe i razvoju karijere.

„Možemo reći da smo zbog toga postali i glazbena marketinška agencija jer zapravo nudimo all-in-one uslugu za glazbenike, od izdavanja, distribucije glazbe, promocije, PR-a, izrade promo fotografija i videospotova, produkcije, snimanja, vođenja društvenih mreža i tako dalje“, dodaje.

Kad su žanrovi u pitanju, Hraščanec kaže da se u tom aspektu ne ograničavaju. „Skloni smo autentičnim izvođačima i autorima koji teže umjetničkoj ekspresivnosti te posebnu pažnju pridajemo kvalitetnoj produkciji glazbe koju objavljujemo.“

Iako njeguju odnose s domaćim mladim glazbenicima poput Anne Moor, The Gentlemana ili Ivana Grobenskog, nisu orijentirani na samo hrvatsko tržište:

„Imamo odličnu suradnju s jazz fusion sastavom iz Indije The Bodhisattwa Trio. Za njihov ‘The Grey Album’ koji je objavljen u 2019. godini radili smo i produkciju te organizirali koncertnu promociju u Hrvatskoj i Sloveniji.“

Eklektičnost obilježava i druge nezavisne izdavače. PDV Records je izrastao iz Pozitivnog ritma, agilne koncertne promocije iza festivala kao što su Outlook, Seasplash i Dimensions. „Naša primarna djelatnost je organizacija događaja, ali s obzirom na ono čime se bavimo duži niz godina, osjetili smo se odgovornima i motiviranima ostaviti materijalne dokaze nezavisne glazbene kreativnosti na našim područjima. Izdavaštvo nam – kao vječna ljubav – služi za anuliranje stresa i postizanja osjećaja da za sobom ostavljamo trajnu vrijednost“,   kaže Vedran Meniga iz Pozitivnog ritma i PDV-a.

PDV ima svoj set kriterija za suradnju s glazbenicima, s naglaskom na stalno aktivna imena koja već imaju svoju publiku.

„Ne čekamo i ne računamo na ponude koje svakodnevno s materijalima pristižu na naše kontakte. Hvala svima na tome, sve kad-tad preslušamo i odgovorimo. Ali vrlo dobro znamo što želimo objavljivati i prati nas konstantna frustracija jer od svega što bismo htjeli realno malo toga možemo realizirati. Moto PDV-a je objavljivati što smatramo ponajboljim ostvarenjima nezavisne glazbene scene iz domaćeg okruženja. S obzirom na mikrokozmos takve scene na našim područjima, ‘specijalizacija’ je teško moguća da bismo imali izdavački katalog poput ovog kakav smo imali na početku rada labela. Dodatni razlog je što i inače nismo ljubitelji samo nekog određenog glazbenog profila pa se i to reflektira na izdavaštvo”, zaključuje Meniga.

Geenger Records nastao je kao odgovor na potrebu za objavljivanjem izvođača žešćih žanrova poput death metala, grinda i sludgea, no Danijel Sikora koji je prije ove etikete sudjelovao u pokretanju Moonlee Recordsa prisjeća se da se taj plan baš i nije ostvario jer su se ubrzo počeli javljati kvalitetni rock, shoegaze, indie i slični bendovi.

„Ubrzo nam je postalo jasno da područje na kojem se nalazimo nije prikladno da bi se izdavačka kuća zadržala na uskom spektru djelovanja. Čini se da su vremena usko profiliranih labela iza nas. Ako se poklopi da su ljudi na mjestu, a glazba sjajna, dogovor pada vrlo brzo. Početni instinkti ponekad znaju prevariti, da ne bi bilo zabune, ali do sada nismo imali baš katastrofalnih promašaja niti po jednom od ta dva kriterija. Naravno da bismo voljeli da možemo udovoljiti većem broju upita koje dobivamo, ali to je već tema za razgovor o općem stanju glazbene industrije kod nas i diskografije kao jednog njenog ranjivog dijela.“

Odbacivanju uskog žanrovskog pristupa govori u prilog činjenica da su godinu u Geengeru započeli objavom albuma jednoj klapi.

„Do kraja prosinca ima još dosta mjeseci pa da se ne zalijećemo s grandioznim planovima evo samo ovo – dečki iz Chasing Nord dovršavaju svoj drugi album ‘Last Rain on Earth’, a tu je i ‘Isolation Blues’ beogradskih metalaca In from the Cold”, najavljuje Sikora.

Svi naši sugovornici ističu tendenciju prilagodbe vremenima pa tako formiraju i svoje planove.

„U 2021. planiramo objaviti desetak albuma u digitalnom formatu, a njih pet i u fizičkim izdanjima na vinilu. U planu je i izdavanje kompilacije ‘Soul in a Box’ koja će objediniti najbolje od Intek Musica u dosadašnjih pet godina, a ovog ljeta planiramo organizirati i veliki koncert na kojem će nastupiti većina naših izvođača. Razvijamo i neke nove suradnje i projekte, jedan od njih je i Moonlight Sessions na kojem radimo zajedno s Beyond Pines Films video produkcijom, a radi se o audiovizualnom projektu koji predstavlja hrvatske autore i glazbenike kroz izvedbe snimljene uživo koje objavljujemo putem YouTube kanala Moonlight Sessions”, kaže Hraščanec.

Izdavanje albuma, dakle, za današnje je glazbene “poslovnjake” tek mali dio ciklusa. U tom smislu se pojava manjih, versitilnih izdavača s korijenima u drugim, srodnim djelatnostima čini logičnom posljedicom industrije koja se neprekidno mijenja, a sasvim je jasno da su mali jednostavno fleksibilniji i brži od velikih, to je jednostavno u prirodi stvari. No šalu na stranu – i ovi razgovori i stvarnost u kojoj živimo pokazuju da u Hrvatskoj izvan televizije, radija i velikih koncertnih dvorana na sreću mnogih postoji itekako vitalna glazbena scena.