Skip to content Skip to footer

Indexi: “Modra rijeka” – reizdanje zasigurno jednog od najboljih albuma progresivnog rocka svoga vremena na ovim prostorima

Još jedan odličan zgoditak postigla je ekipa Croatia Recordsa nakon što je početkom godine reizdala četiri bisera novoga vala (Haustor, Paket aranžman, Šarlo akrobata, Električni orgazam) povodom obilježavanja četrdesete godišnjice od njihovog originalnog izdavanja 1981. godine, a ovaj put posegli su u još dalju prošlost i reizdali kultni album “Modra rijeka” isto tako kultnog sarajevskog benda Indexi, originalno objavljenog 1978. godine.

Indexi, zasigurno jedan od najvećih bendova ovih prostora, svakako zaslužuju da im se posveti zaslužena pažnja pa ćemo se tako na ovom mjestu i povodom reizdanja ovoga odličnog albuma prisjetiti malo i povijesti ovoga benda.

https://www.youtube.com/watch?v=LVYqgu6Ugdc

Osnovani u Sarajevu još davne 1962. godine, dakle na samom početku djelovanja rock bendova na ovim prostorima, Indexe ćemo prije svega pamtiti po velikom broju hitova koje su nam podarili tijeom svoje karijere, ali i kao rasadnik velikog broja odličnih glazbenika koji su prošli kroz ovaj bend. Bendovski vršnjaci Beatlesa i Stonesa dvije godine nakon osnutka postali su diskografski aktivni, a već na samim počecima diskografske aktivnosti krenuli su i s autorski materijalom. 1964. godine sastavu se pridružuju pjevač Davorin Popović, gitarist Slobodan Bodo Kovačević i basist Fadil Redžić i do samog kraja ovaj trojac činit će okosnicu Indexa, što vokalno/svirački, a što autorski. Na klavijaturama i bubnjevima se za sve to vrijeme izmjenila nevjerojatna plejada glazbenika, pa da spomenemo barem samo neke od njih; recimo klavijature u Indexima svirali su Kornelije Kovač, Đorđe Novković, Ranko Rihtman, Vlado Pravdić, Enco Lesić, Nenad Jurin, Sinan Alimanović i još poneki, dok su se na bubnjevima između ostalih izmjenjivali Đorđe Kisić, Miroslav Šaranović, Milić Vukašinović, Perica Stojanović, Peco Petej i još poneki. Velika imena su prodefilirala kroz ovaj bend, a puno njih je napravilo vrlo respektabilne samostalne karijere.

Indexi, jedni od pionira rocka na ovim prostorima djelovali su kao i sijaset drugih bendova istog opredjeljejna na dva kolosijeka. S jedne strane djelovali su kao vrlo autentični rock bend koji je duboko zagrabio u progresivni rock koji je u svijetu krajem šezdesetih i u prvoj polovini sedamdesetih godina bio na svojem vrhuncu, a s druge strane imali su i svoju pop stranu kojom su dominirali na pop festivalima koji su isto tako u to vrijeme kod nas bili u vrhuncu. Uspjeli su na vrlo dobar način pomiriti te dvije struje pa su tako imali i svoju progresivnu rock publiku i svoje pop fanove.

S jedne strane imali su kompleksne pjesme kao recimo Plima, Negdje u kraju i zatišju, Ugasila je plamen, Jutro će promijeniti sve, Balada, Krivac si ti, a s druge strane su bili odlični pop zgodici kao Sve ove godine, Predaj se srce, Bacila je sve niz rijeku, Sanjam i Ti si mi bila naj naj, da nabrojimo samo neke s kojima su harali po festivalima.

Dva albuma (LP ploče) objavili su 1974. i 1977. godine, ali to su bile kompilacije do tada objavljenih singl ploča, a 1978. godine odlučili su se na prvi samostalni album i to na jedan vrlo ambiciozan način, uglazbljivanem stihova velikog bosansko-hercegovačkog pjesnika Maka Dizdara iz njegovih poetskih zbirki Kameni spavač i Modra rijeka. Progresivni rock je u to vrijeme, a i kod nas, već bio lagano na zalasku, pojavili su se novi smjerovi u glazbi, ponajviše punk, novi val i disco, ali Indexi su imali svoju nit vodilju i uspjeli su sa svojim albumom iznjedriti jedno malo remek djelo.

Nije bilo jednostavno uklopiti metriku pjesničkih stihova jednog drugog i drukčijeg vremena, ambijenta i izričaja, kakav je Makov, u moderne rock aranžmane, ali pokazalo se na kraju da su Indexi s ovom svojom poetsko-glazbenom avanturom sami sebi stavili krunu na glavu.

Nije prvi put da su ovi fantastični i bezvremenski stihovi Maka Dizdara uglazbljeni, Modru rijeku je uglazbio i snimio na svoj način četiri godine ranije i Arsen Dedić na svom albumu Homo Volans, ali Indexi su odradili odličan posao. Naslovni stihovi prepuni simbolike, a prije svega izvanrednog ritma koji djeluje skoro kao nabrajalica i na pamet mi pada da će se možda još jednom netko sjetiti uglazbiti ovu poetsku divotu, neki reper možda…

Album su uradili u postavi: Davorin Popović na vokalu, Slobodan Bodo Kovačević na gitari, Fadil Redžić na basu, Nenad Jurin na klavijaturama i Đorđe Kisić na bubnjevima, a glazbu potpisuju Kovačević, Redžić i Rihtman. Gosti na albumu bili su Tihomir Pop Asanović na orguljama, Ranko Rihtman na klaviru, a kao izneneđenje pojavljuje se gost recitator, naš veliki glumac Fabijan Šovagović. Fantastičan je bio i omot ploče koji je uradio jedan od najvećih svjetskih grafičara i slikara Mersad Berber, a uobličio ga je Dragan S. Stefanović. Jugotonovi tonci koji su radili na albumu su bili Mladen Rukavec i Branko Podbrežnički, a album je miksan u Münchenu.

Ovo reizdanje Modre rijeke koje je Croatia Records napravila na 180 gramskom vinilu urađeno je u Abbey Road Studiju u Londonu specijalnom metodom nareza visoke kvalitete, a half speed master je digitalno transferiran s analognih stereo vrpci originalno produciranih u Zagrebu i Münchenu 1978. godine. Producent albuma je Nikola Alexander Borota, a supervizor direktor Croatia Recordsa Želimir Babogredac.

Jedan od vrhunaca progresivnog rocka na ovim prostorima i svakako vrhunac karijere ovog velikog sarajevskog benda uz kojeg su odrastale generacije i generacije ponovo je pred nama u svom dosad najboljem ruhu, i prilika je to za sve, i za one kojima je to bio dio odrastanja, a i za one koji Modrom rijekom mogu otkriti jedan novi, fantastičan svijet.

Davorin Popović napustio je ovaj svijet 2001. godine, a tri godine nakon njega otišao je i Bodo. U Bosni i Hercegovini ustanovljena je nagrada Davorin koja je otprilike pandan našem Porinu, nagrada za najuspješnija glazbena ostvarenja koju su dobijali samo ponajbolji bosanski glazbenici, a nagrada je na zahtjev Popovićeve supruge kasnije preimenovana u ime njegovog benda, Indexi. U Zagrebu, ali i širom regije povremeno se održavaju koncerti u spomen na Indexe tako da priča o ovome velikom bendu traje i danas.

Ovo naravno nije recenzija ovoga albuma, ovaj album je recenziran u vrijeme svojega originalnog izdavanja i pokupio je najbolje moguće ocjene, što kritike, što publike, a što se mene tiče mogu dati samo najvišu ocjenu tome što se netko sjetio ponovo izvući ovaj fantastičan album na svjetlo dana i to u ovom obliku i ovako opremljen.

Za sam kraj još jedan podsjetnik na divnu poeziju i stihove Maka Dizdara.

Modra rijeka

Nitko ne zna gdje je ona
Malo znamo al je znano
Iza gore iza dola
Iza sedam iza osam

I još huđe i još luđe
Preko mornih preko gorkih
Preko gloga preko drače
Preko žege preko stege

Preko slutnje preko sumnje
Iza devet iza deset
I još dublje i još jače
Iza šutnje iza tmače

Gdje pijetlovi ne pjevaju
Gdje se ne zna za glas roga
I jos huđe i jos luđe
Iza uma iza boga

Ima jedna modra rijeka
Široka je duboka je

Sto godina široka je
Tisuć’ ljeta duboka je

O duljini i ne sanjaj
Tma i tmuša neprebolna

Ima jedna modra rijeka

Ima jedna modra rijeka
Valja nama preko rijeke…