RECENZIJA: Grše: “Platinum” – dalmatinska rap kronika
Teško se sjetiti kad je neki hrvatski rap album izazvao toliku univerzalnu hvalu kao drugi album triljskog repera Grše.
Prvi album “Tilurium” dočekan je s primjetnim entuzijazmom pojačanim hitom “Badr Hari”, no “Platinum” u svojih 45 minuta pokazuje razinu autorske namjere i ambicije rijetko viđene u sceni sve koncentriranoj na uspjeh individualnih pjesama. U tom smislu “Platinum” me podsjeća na “My Krazy Life” debi YG-ja, još jedno ambiciozno ostvarenje koje predstavlja uvid u životni stil koji me apsolutno ne zanima. Ključna za to je jedna naizgled jednostavna, ali u praksi rijetko prisutna stvar – višeslojnost. Da je cijeli album sagrađen oko prilagodbi UK i Brooklyn Drilla domaćem terenu kao npr. u iznimno efektnoj “Gangland”, vrlo bi brzo zaglavio u monotoniji, no varijacija u instrumentalima i stilu repanja (ako već ne u tematici) uzdižu album debelo iznad prosjeka.
Produkcija koju potpisuju Lockroom i El Maar uspijeva konstantno biti moderna, ali dovoljno raznolika da nijedan instrumental ne zvuči predvidljivo. Odskače “Pump it” koja se u posljednji tren pretvara u speed metal, no sve ostale pjesme nude dovoljno aranžmanskih varijacija iako većinom upadaju u neki mračni digitalni trap zvuk očigledno neraskidivo vezan za ovakav tip hip hopa. Druga stvar koja iskače je energija izvedbe i flow. Grše se tematski ne razlikuje previše od suvremenog dalmatinskog, ali i općenito hrvatskog i regionalnog rapa. Naelektriziranost izvedbe pomaže mu dobro poznate teme droge i ulice prenijeti slušatelju daleko autentičnije nego što bi ispalo da se oslanja na autotune ili mehanizme mumble rapa.
Završnica albuma pak s baladom “Suza” nudi uvid u život izvan odabrane uloge i svojevrsno razbijanje četvrtog zida s porukom: “Gangsta baze su zabava, ne shvaćaj ih doslovno / One su tu da te zabave – prvo i osnovno”. Time Grše postavlja i ostatak albuma prije svega kao djelo fikcije namijenjeno zabavi, istodobno reflektirajući životni stil i vrijednosti generacije kojoj pripada.
