Ove godine slavi se 40 godina od procvata novog vala, a grupa Paraf proslavila je krajem prošle godine 40. rođendan svojeg kultnog albuma “A dan je tako lijepo počeo”.
Upravo je Paraf jedna od najzaslužnijih grupa za početak nečega što će se prvo zvati punk, a potom i dobiti zajednički krov zvani novi val. Ovaj album je trebao još ranije poharati Jugoslaviju, ali s obzirom da su tada postojale komisije za šund moralo se sve nekako odgoditi, čak i cenzurirati. Tako smo dobili neku drugu verziju legendarne “Narodne pjesme”, ali ono što je još važnije ta druga verzija je još veći šamar tadašnjoj cenzuri koja je vladala Jugoslavijom. Upravo u njoj bend kritizira cenzuru i visoko diže prosvjednu šaku onome što se događalo tada. Komisija za šund očito nije shvatila kako je postupkom cenzure dobila još veću pljusku nego da je pustila originalnu snimku. Ovo je vjerojatno najveća pobjeda Parafa nad sistemom. Punk je općenito bio pokret sa zajedničkim nazivnikom anti. Oduprio se tadašnjem sistemu, savršeno opisao prljave ulice, ali i svu ludoriju društva i tih ulica. Htjeli su biti slobodni, htjeli su se maknuti od prošlosti i okrenuti budućnosti, baš kao što kaže pjesma “Perspektiva”:
“Pred nama je budućnost i perspektiva
Užitak rada, reda i mira”
Kao što to obično biva kod recenzije ovakvih reizdanja, puno toga je rečeno, puno toga se još može reći, ali važno je gledati ono što je ispred nas i što nam to reizdanje donosi. Pohvalno je da se uz standardni album našlo i nekoliko bonusa, pogotovo zato što je album bio cenzuriran. Zu konačno imamo prilike ispraviti nepravdu i čuti originalnu, necenzuriranu verziju “Narodne pjesme”, zatim “Rijeku” i “Moj život je novi val” s njihove prve singlice, te live izvedbu pjesme “Goli otok” s nastupa u Puli 1979. godine. Šteta što je ta verzija zvukom dosta loša i šteta što se općenito ispred nas nisu našle remasterirane pjesme albuma. Očekivao sam tu nekakav napredak jer je ova ploča to zaslužila nakon 40 godina. Znamo da je to bilo razdoblje dosta loše produkcije koja doduše i nije bila u fokusu niti joj je to bio cilj, stoga današnje tehnologije omogućuju da se i takve stvari isprave u nekom doglednom vremenu. Ovo je bila savršena prilika. Nažalost, to nismo dobili pa cijela ploča, pogotovo na hi fi uređajima, zvuči dosta prazno.
Nije se brinulo niti o nekakvim bonus sadržajima ili možda fotografijama iz tog vremena Parafa. Možda nije bilo sredstava za takvo nešto, a možda je teško i riješiti prava oko svega. Sve su to standardne diskografske muke, no u takvim slučajevima i druga strana treba popustiti jer je u pitanju jedan važan komadić prošlosti. Šteta što nema takvih sadržaja koji bi bili iznimno cijenjeni od strane mlađe publike koja nije bila svjedok novog vala. A vjerujem da bi i stari punkeri ili stari novovalci htjeli imati takvo što u rukama. Čak se nije previše toga učinilo niti oko restauracije starog omota.
Lijepo je imati ponovno prvi LP Parafa u rukama, materijal je to bitan za prošlost, sadašnjost i budućnost, ali i šteta što nismo s tim proizvodom dobili nešto više. Album je pionir punka i materijal kakav se više ne može stvoriti, ali s obzirom da se ovdje recenzira reizdanje, a ne izvorni album ocjena će biti nešto manja.
“Ne dirajte u naše stvari
Ostavite nas na miru
Mi volimo liniju, živjela Jugoslavija”
Foto: Nikola Petković