RECENZIJA: “Jugoton Funk Vol. 1” (CD) – Mujo is Shoeing Horse in the Moonlight
14. travnja 2021.
Zvonko Slišurić (79 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: “Jugoton Funk Vol. 1” (CD) – Mujo is Shoeing Horse in the Moonlight

Kad su davne 1969-te Amerikanci sletjeli na Mjesec, vijest se poput požara proširila svijetom. Svi su bili iznenađeni osim Balkanaca jer od davnina “Mujo kuje konja po mjesecu”. Pa čemu onda ta strka?

Rijetka soul verzija Zdravka Čolića tradicionala “Mujo kuje…” pojavila se davne 1976. na Jugotonovoj kompilaciji “Pjevajte i plešite s nama 2” te prošla ispod radara kao i gotovo sve pjesme sa ovog vrhunskog diskografskog iznenađenja u režiji Višeslava Laboša i Dr. Smeđeg šećera.

Album se pojavio prije nekoliko mjeseci u vinilnoj verziji kao dvostruki LP i nije se planiralo izdanje na kompaktnoj ploči(ci). No uredništvo je (na sreću) promjenilo mišljenje. Kompilacija je u podnaslovu detaljnije sugerira kako se radi o “nesvrastanim ritmovima, soulu, funku, discu i jazzu” iz razdoblja jednog desetljeća od 1969. do 1979. godine. Tu su pjesme nekih poznatijih imena, ali i mnogih “nikad čuli” izvođača koje su se nastanili u brazdama danas rijetkih singlova, a sada su našle mjesto na sjajnom izdanju Croatia Recordsa.

Album otvara nikada objavljena tema iz TV serije “Punom parom” (1978) iz pera svestranog Arsena Dedića. Iako u ne tako čestim izletima iz svoga svijeta, ova “easy listening” numera sjajno otvara priču. Mudro aranžirana numera u stilu najboljhih tada aktualnih kompozitora filmske glazbe i glazbenih trendova, no i dalje posjeduje masni pečat Arsenovog autorskog potpisa.

Nastavlja se s Marijanom Kašajem i jednom od prvih “pravih” i kompletnih funk zvukova naših prostora. Sam Dino Dvornik je upravo veličao njegovu pjesmu “Ideja” (1975) koja je objavljena tek na jednom od tri singla bivšeg pjevača Grešnika. Žestoko i moćno. I danas svježe. Odsvirano u režiji tadašnjeg revijskog orkestra pod dirigentskom palicom Vladimira Delača. Prljavo i bez kompromisa.

Tihomir Pop Asanović, ime vrlo znano, najtraženiji klavijaturist svoga vremena (Time, September, ne zanemarimo dva vrlo cijenjena solo albuma iz sredine sedamdesetih). Upravo s drugog albuma “Pop” (1976) u suradnji s jedinstvenim vokalnim uslugama Zdenke Kovačiček radi uzbudljivu pjesmu “Mali crni brat”. Vrlo hrabro putovanje, nezasluženo podcijenjeno u svom vremenu. Srećom, nekoliko desetljeća kasnije, njegov rad doživljava zasluženo ponovno rođenje.

Slijedi Igor Savin s jednog od rijetkih mu albuma “YU Disco Express”. Album na visokoj cijeni, no kao da je rađen samo za potrebe radija i televizije (u svijetu prihvaćen izraz “Library Music”). Više je tražen na inozemnom tržištu (posebno Francuskom). Iznenađujuće moderan zvuk, rođen za sempliranje, vrhunske produkcije i veličanstvene brass teme. Jedan je od albuma koje bi trebalo ponovo vidjeti na nekom reizdanju, a za sada se moramo zadovoljiti sa samo jednom pjesmom – “Alfa” (1979.).

Ipe Ivandić, legendarni bubnjar Bijelog dugmeta objavio je singl “Jumbo” (1976.) snimljen za vrijeme Dugmetove turneje po SAD-u. Možda i najpoznatija pjesma na ovoj kompilaciji jer je tada Bregovićev bend bio No.1. U isto vrijeme izlazi i Bebekov “Milovan”, no to je zapravo i dalje Bijelo dugme. To su pjesme gdje je Bregović malo više prostora dao ostatku banda, dok je svoje stvari čuvao za nadolazeće albume. Doslovno osjećate vtru na Ipetovim bubnjevima.

Dalibor Brun, započeo u beat hippy bendu “Uragani”, prešao u Korni grupu, a zatim se posvetio šlagerima, iznenađujuće radi eksperiment (točnije njegovi autori i aranžeri) u pjesmi “Davni život” (1978.) Kao i uvijek, osim u lakim notama zabavne glazbe, teško se snalazi, ali zato Revijski orkestar RTZ (današniji Big Band HRT) je na visokom nivou. Čuje se da su uživali.

Nastavlja se sa spomenutim Revijskim (ili ako je nekome draže, plesnim) orkestrom RTZ. Sanjiva, ali istodobno uzbudljiva pjesma iz pera Stipice Kalogjere vodi nas u tada neistražene predjele. Na žalost, poput mnogih instrumentala, trebat će nekoliko preslušavanja da ju zaista doživite.

A što nam tu radi Ljupka Dimitrovska, zvijezda Zagrebačkih festivala i jednostavnih poskočica tipa “Čibu čiba”? Zanimljivo, ali ova vas pjesma zaista može iznenaditi u svojoj zvučnoj slici unatoč prividnoj šlampavosti. Stječe se dojam da je snimljena odprve i da se jednostavno nisu potrudili napraviti to bolje. Pjesma koja je po mišljenju kreatora njenog albuma tek popunjavala minutažu. No “Šta je tu je” (1975.) tek sada sjeda na svoje mjesto.

Grupa More ima svoj najveći hit “More” u kojoj više od 50 puta izgovaraju riječ “More”. No ovdje nisu s tom pjesmom. Bend koji je iznenađivao publiku svojim nevjerojatno hrabrim i pametnim aranžmanima i vrhunskim vokalom Meri Cetinić, ovdje se predstavljaju s instrumentalom “Aerodrom” (1974). Davno je to bilo.

Već spomenuti “Mujo…” u neobičnoj soul verziji nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Čola pokazuje svoju savršenu vokalnu tehniku uz pomalo psihodeličnu world musix pratnju. Šteta što toga nije bilo više. Mnogi nisu nikada čuli najpoželjniju zvijezdu svoga doba u ovakvom glazbenom ruhu.

Ni Slovenci nisu zakinuti. Grupa Mladi levi se s pjesmom “Zaznanovan” pojavila na festivalu Slovenske popevke ’69. Prvi bend Janeza Bončine (September) napravio je sjajan iskorak u soul glazbu što je bila velika rijetkost za to razdoblje.

Grupa Oko na ovoj kompilaciji ulazi u sjajnu funk instrumentalnu avanturu nazvanu “Tema IV” (1976). Moglo bi se reći (slušajući njihov jedini album) da se radi tek o uspješnoj inprovizaciji. Možda to i jest. Šteta što nisu cijeli album napravili na ovoj razini.

Pro Arte su bend ss najviše skokova iz dobrog u loše, ponajviše zahvaljujući svom autoru Đorđu Novkoviću, no tadašnja omladina je jako cijenila njihova prva dva albuma. Tako se zalomila i “Ko vječnu tugu nosi, taj ima pravo da pjeva” (1970). Ovo je sjajn žestoki groove u kojemu više mogu uživati oni koji ne razumiju tekst. Vrlo hrabra svirka, bez kompromisa, koju prati pomalo idiotski tekst.

Rok hotel su objavili samo jedan singl. Inače, prateće pjevačice Mirzinog jata vjerojatno u nekoj stanci snimaju disco funk pjesmuljak koja krasi ovu kompilaciju. Naravno da ima mjesta za “Blue Jeans” (1978) jer ovaj plesni broj bez problema možete i danas bez srama pustiti u nekom “retro” programu. Uopće taj pjesmuljak nije loš.

Đurđica Miličević, kasnije poznata kao Đurđica Barlović, glavna volkalna solistica druge postave Novih fosila ostavalja slušatelja u nedoumici sa svojim prvim singlom “Himna Suncu” (1972). Jedan od mojih favorita ove kompilacije. Soul djece cvijeća započinje “kuhanjem” pratećeg sastava bez uobičajenih bubnjeva. Tekst je daleko iznad prosjeka, vrlo arhaičan, potpuno neobičan za to razdoblje. Pjesma koja se potpuno izdvaja od njenog kasnijeg opusa. Pjesma koja se mora slušati – GLASNO!!!

Soul Sound Band se može podičiti sa samo tri singla (jedan u pratnji Zvonka Špišića i obrade iz nikada postavljene hrvatske verzije mjuzikla “Kosa”). Ime im najtočnije opisuje stil kojim su nastojali ući u glazbeni svijet bivše nam države. Tu su nam s obradom pjesme “Vehicle” (originalno izvode “Ides of March”), “Ja te uzalud ljubim” (1971). Odlično odsvirano, ali se ne osjeća ležernost kojom bi trebala odisati ova stvar. No drago mi je da je zabilježen i njihov (iako nesavršen) napor.

Kosovski božuri zadivljuju svojim (kratkim) instrumentalom “Artizane e vogel” (1979). Imaju tek jedan singl i pojavljivanje na tri kompilacije, uključujući i ovu. Šteta da nije bilo više.

Josipa Lisac – Ležaj od suza (1974). Zar je potrebno bilo što spominjati?

Ibn Tup? “Događaj u Balkan Expressu” (1978)? Vrlo zanimljivo. Još jedan opsukrni band sa vrlo malenom diskografijom, ali su i tu napravili biser kojima se mnogi karijeristi mogu čuditi. Slovili su za izuzetno uzbudljiv bend uživo, no tada pojavljuju se druge glazbene struje koje su neminovno ovakve bendove bacali u zaborav.

Kompilacija završava s Grupom Rok i pjesmom “Dva jarca” (1974). Iskreno rečeno, ovdje nisam baš čuo neku poveznicu s ostatkom kompilacije, no dobro… Ne može ih se svrstati u ništa drugo. Šaljiva pjesma (vic koji se priča samo jednom i još k tomu nije duhovit), no dečki su se potrudili, a Jugoton im je dao jednu priliku, koju nisu iskoristili.

Sve u svemu, kompilacija će dobiti zvjezdicu više samo zbog velike potrebe (bar iz moje perspektive) da se spase snimci koje nisu primjećivali tadašnji kupci gramofonskih ploča. Većina ovih pjesama objavljena je samo na singlovima koji postižu visoke cijene, pa ako tjerate mak na konac potrošit ćete puno više novca, a nećete dobiti ono što tražite. Na ovoj kompilaciji su snimci ujednačeni, izglancani i masterom pročešljani. Zasigurno treba više ovakvih izdanja jer je arhiva Croatia Recordsa zaista bogata, a pošto je album najavljen kao Volume 1. kao da nam autori žele reći da neće stati samo na ovome.

Ocjena
4.5 out of 5

4.5

Vrlo dobro
4.5 out of 5