RECENZIJA: Jonathan: “Everyone Else Is OK” – nema dileme, Jonathan je i dalje vrhunski bend, a sve ostalo je OK
23. travnja 2024.
Boris Abramović (281 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Jonathan: “Everyone Else Is OK” – nema dileme, Jonathan je i dalje vrhunski bend, a sve ostalo je OK

Dugo se nisu javljali diskografski, skoro šest godina, ali Jonathan je sve to vrijeme srećom bio koncertno (vrlo) aktivan pa je održavan hype koji ih je pratio od osnutka prije nekih dvanaestak, ako ne i više godina.

Od samih početaka ljestvica je podignuta vrlo visoko, a početni uspjeh debitantskog EP-ja Bliss” iz 2013. godine i koncertnih nastupa koji su uslijedili nakon njega, donijeli su ovome riječkom bendu nepodijeljene simpatije i publike i kritike. Uvijek kada je bila riječ o Jonathanu govorilo se “da su iz Engleske bili bi veći bend i od Interpola i od Editorsa…“, ali eto, nisu iz Engleske, srećom naši su pa imamo nešto “svjetsko, a naše”.

Upravo su koncertni nastupi ono u čemu je Jonathan oduvijek bio najjači, a tome svjedoči i veliki broj nagrada upravo za ponajbolje live izvođače. 2019. godina odvela je Jonathan i na koncertnu turneju po Americi, a nakon povratka počelo se razmišljati o novom materijalu, ali ubrzo je globalna pandemija poprilično sve usporila pa se novi album “kuhao” skoro pune četiri godine. Na kraju ono što se skuhalo i više je nego opravdalo višegodišnje čekanje.

“Everyone Else is OK” je ime novog albuma koji poprilično dobro odražava upravo ono što se događalo s Jonathanom i oko njih. Album je najavljivan s nekoliko singlova, a nedavno se napokon pojavio i u svom integralnom obliku. Otvara ga, možemo tako reći ,minijatura s oskudnim instrumentarijem We Don’t Need” da bi odmah slijedila jedna od pjesama koja bi mogla postati standard Jonathana.

Darling, can you hear me calling
Back into my heartache, hear me one more time
It’s alive…”

“Darling” je jedna od stvari izuzetno lijepe melodije i ritma koji pulsira od nekog koji me podsjetio na najbolje trenutke Sparksa do potpunog smirivanja pa onda ponovo slijedi ubrzavanje. I vjerujem da će svakako u budućnosti postati jedan od omiljenih koncertnih trenutaka.

“… We can not evolve here
No we can not evolve here, honey
But you already forgot,
We can not dissolve here
No we can not dissolve here, baby
But you already forgot,
That we have run enough…”

“Falling” je jedna odlična i tipična Jonathan stvar koja je kao jedan od singlova najavila ovaj album.

“…At the first flash of Eden
We raced down to the sea”
Now that song you were praying
Means to leave…
And then you buy a house
And have a nice car
Children all around
Then you’ll have it all…
So you’re coming on strong
(Don’t fuck it up)
Gentle and warm
(C’mon suck it up)
Safe and strong
(Can’t give it up)
And then you fuck it up…”

“Have It All” je isto tako još jedan od najavnih singlova albuma, pjesma s vrlo zanimljivom lirikom koja kreće lagano, a pretvara se u možda i najžešću stvar albuma. Još jedan od vjerojatnih budućih koncertnih vrhunaca, a svakako jedan od vrhunaca ovog albuma.

“Be Right Here” i predivna i ambiciozna Sometimes” smiruju situaciju, a ponovno ubrzavanje slijedi s “Coming on Hard”.

“.. You know it’s easy coming from
Just takin’ it slow, beat it somehow
But believe me I’ve never been this far
From this cold and taming a riot…
Then it’s coming on hard
It’s coming on strong like summer night
Yeah it’s coming on hard
Better believe that it’s a riot
And it’s coming on hard…”

“Million” je jedna odlična, možda malo netipična Jonathan stvar, ali tu ne staje ono što je do sada bilo netipično za Jonathan.

“One Minute” je ono nešto posebno na ovome albumu i stvarno je mogu zamisliti kako je Jonathan na koncertima izvodi na (zadnjem) bisu samo s akustičnom gitarom i upaljenim svjetlima uz singalong publike (nešto slično kao što rade The National).

It’s not what you say that everyone else is okay
So we drift in a park when it’s all in the dark
We’ll float in and speak ill show that a rest to deep
Till we’ll go to police.
Cos the soul is last thing be erased with me
Yeah we sit in a park and it’s all in the dark
I’m starting to say that everyone else is okay
I fall in a dark…
Because there’s just one minute, only one minute
It’s a one with it, only one minute
It is just one with it, only one minute
It’s a won’t with it only when you win it it’s all gone…”

“Oh My God” uz veću dozu elektronike najavljuje kraj albuma, na neki način i kraj svijeta, a završna “Mirrors” možda tomu i svjedoči jer nas kroz nju vode naratori i čista elektronika kojom su se Jonathan pozabavili nešto više nego do sad. Možda se na kraju svi moramo pogledati u to ogledalo i djelovati, dok stvarno ne bude kasno.

Još jedan odličan album isporučio nam je Jonathan. Sada su na redu koncerti, a sudeći po onome što sam čuo Jonathan je i dalje jedna od naših najboljih koncertnih atrakcija. Svakako, ako budete u prilici, pogledajte ih uživo jer upravo je uživo Jonathan i najbolji. Ne sumnjam da će se “Everyone Else is OK” na nekim godišnjim listama albuma naći vrlo visoko, ali to su već standardi na koje nas je ovaj riječki bend odavno navikao.

Ocjena
4.5 out of 5

4.5

Vrlo dobro
4.5 out of 5