RECENZIJA: London Grammar: “Californian Soil” – “kalifornijski” album koji stvara sliku maglovitih brda u srcu Europe
Engleski je bend London Grammar 16. travnja 2021. objavio novi album “Californian Soil” nakon diskografske stanke od čak četiri godine. Album su najavili još 2020. godine singlovima “Baby It’s You” i “Californian Soil”. Ovo je njihov treći album čiji su debi popratili nastupom emitiranim na YouTubeu.
Inače poznati po svom ambijentalnom i eteričnom zvuku, London Grammar se ni sada ne odmiče od prepoznatljive nježnosti. Intro bi lako mogao proći kao soundtrack u kakvom filmu. Pomalo mračan i maglovit, ispunjen je bogatim orkestralnim tonovima i Hanninim glasom koji je uvijek zaista očaravajući svojom preciznošću i delikatnošću. Prvo što mi je palo na pamet slušajući ovaj intro je kako me apsolutno nimalo ne asocira na bilo što kalifornijski, već mi vizualno stvara sliku maglovitih brda negdje u srcu Europe.
“Californian Soil” nas vraća u sadašnjost s mekim zvukovima trip hopa isprepletenim s detaljima violine i električne gitare koji se međusobno izuzetno nadopunjuju. U ovom zvuku čujem puno više spomenute Kalifornije i ritmičnost pjesme kao da slika valove koji tuku po obali. Cijeloj ovoj vizualizaciji pridodaje i impresivan spot s naglašenom simetrijom, kontrastima i oštrinom linija. Spot djeluje kao da nijedan pokret nije slučajan ni spontan. “Missing” ponovno uvodi suptilne elemente trip hopa što cijenim u kombinaciji s Hanninim melodičnim glasom. Hannah je rekla kako je nakon napisane glazbe za ovu pjesmu pokušala snimiti govoreni tekst, ali je rezultat bio loš. Iskreno me zanima kako bi to zvučalo pošto mislim da bi glazba mogla biti dobar temelj za žanrovski odmak od njenog uobičajenog pristupa pjevanju koje ima mnogo folklornih elemenata. “Lose Your Head” se jako mijenja od svog početka do kraja. Štoviše, početak zvuči kao da bi mogao biti kraj neke druge pjesme. Nježan je i stavlja naglasak na Hannin vokal dok ritam zvuči gotovo kao da dolazi ispod površine vode. Već do polovice pjesme se glazba izoštri i intenzitetom u korak prati Hannu dok ona čak mjestimično zvuči kao da tone ispod slojeva melodije i ritma. Spot, ponovno, vrlo lijepo dočarava glazbu i nastavlja se ponavljajući motiv mora, velikih količina vode i jednog čovjeka koji se u njoj lako može izgubiti.
“Lord It’s A Feeling” je prva pjesma gdje sam već pri prvom slušanju prvo čula tekst, a zatim sve ostalo. Čak i Hannah kao da mjestimično smanjuje raspon tonova kako bi zadržala fokus na tekstu. Mučan tekst popraćen je sanjivom melodijom ozbiljnog karaktera što je zanimljiv kontrast koji nisam prvi put kod njih primijetila. Pošto je cijeli album napravljen kao vizualni, sljedeća pjesma “How Does It Feel” također ima vrlo osebujan spot. Imam potrebu veći naglasak staviti na spot koji je, kao i svi do sada ustvari, produkcijski vrhunski odrađen i daje dobar kontekst pjesmi, a ovoj pjesmi upravo to i treba. Jednostavna je, vrlo ”pop”, pomalo kao da će svirati u Bershki ili nekom sličnom dućanu. Ima kvalitetan beat i potencijala biti ljetni hit, ali nema dubinu kao neke pjesme prije. No, svaki album treba imati i foji filer, to je u redu.
“Baby It’s You” nas ponovno vraća u eteričan svijet London Grammara. U spot se ponovno vraća motiv vode, ali je paleta ovaj put mnogo tamnija. Jako je zanimljivo slušajući album paralelno gledati i spotove jer su zaista dobro osmišljeni i puni uskrsnih jaja za pronaći. Također se ponovno čuju elementi nježnog trip hopa i kao da se je album počeo smirivati ušavši u svoju drugu polovicu. “Call Your Friends” je, slično kao i “Lord It’s A Feeling”, lirično vrlo jaka. Također se ponovno javlja taj mjestimično prigušeni beat koji kao da dolazi iz dubine. Slojevitost Hanninog vokala sitan je detalj koji melodično podiže pjesmu. Ključna komponenta ove pjesme je glazbena jednostavnost koja oslobađa prostor tekstu.
“All My Love” je podcijenjena. Elementi folklorne glazbe se čuju više nego na bilo kojoj pjesmi prije, a mix i master su odrađeni točno kako treba da mističnost vokala dođe do izražaja. Glazbeno također vrlo jednostavna, bez jakih beatova, a vokalno superiorna. Hannah ima posebnu boju glasa i dobro joj pristaje harmoniziranje koje uspijeva zvučati gotovo kao jeka.
“Talking”, deseta pjesma na albumu, je već treća ili četvrta za redom na kojoj se uočava puno tamniji ambijent od onog s kojim smo počeli. Ne samo da se album glazbeno primirio i odmaknuo od gotovo plesnih ritmova s početka, već je vizualno i lirično postao mračniji. “I Need The Night”, predzadnja pjesma albuma, nježno označava početak kraja. Mračnija tematika se nastavlja, ali “I Need The Night” ipak vraća brod u neke mirnije vode i lijepo bliži album kraju. Posljednja pjesma, “America”, je uistinu smiraj. Nježna i sjetna, nakon cijele vožnje na koju me je odveo ovaj album zvuči gotovo kao da je vrijeme za ići spavati.
Album je vrlo zanimljivo koncipiran te kada bi ga se slušalo s nekim ogromnim povećanjem brzine doista mislim da bi se ti fini prelazi pretvorili u krivulju koja prati dramatične promjene u intenzitetu, emociji, ritmu. Sve u svemu, “Californian Soil” je težak album koji zahtjeva koncentrirano slušanje kako bi se upravo te fine razlike uočile i mogle cijeniti. Album je vrlo promišljen i djeluje gotovo iskalkulirano dobro napravljen. Od vizuala do glazbene gradacije. Tko ima strpljenja i volje za posvetiti malo vremena ovom albumu može iz njega izvući mnogo interesantnih detalja i skrivenih uskrsnih jaja koja ga obogaćuju.
