RECENZIJA: Garbage: “No Gods No Masters” – album koji vraća Garbage na vrh
Shirley Manson & Co. skreću pažnju na klimatske promjene, rasnu nepravdu i otkrivaju vlastite demone na uzbudljivoj sedmoj ploči benda.
Pojavili su se sredinom 1990-tih, Garbage su bili sve samo ne tinejdžerske zvijezde. Okretali su se subverzivnijim tekstovima poput suvremenika iz Nine Inch Nails ili Smashing Pumpkins, dok je producent Nirvane, Butch Vig okupio već etablirane glazbenike u kolektiv zvan Garbage. Njihova suradnja im donosi dva platinasta albuma. Slijedi razdoblje “usiljenih” glazbenih brojeva, izvodeći pomalo neukusna pretjerivanja. No kada se činilo da ih je vrijeme pregazilo, iznenada se pojavljuju brži i uglađeniji od očekivanog. Album “No Gods No Masters” njihov je najjači album od 1998. i albuma “Version 2.0”
Bilo bi nepravedno reći da je pjevačica Garbagea Shirley Manson glumila svoje stavove i na tom dobro zarađivala, bilo kao tekstopisac benda ili kao glasnogovornica svojih žestokih feminističkih stavova. Na svakoj naslovnici časopisa iz 90-ih na kojima se pojavljivala prozivala je ljude i isticala predrasude. U ovim vremenima u kojima sada živimo, jeste li stvarno mislili da je svijet bolji i da bi ona propustila kritizirati negativne aspekte modernog društva? I tri desetljeća kasnije njena britka oštrica nije otupjela. S “No Gods No Masters” bend je pojačao dramu, no i ambicije svog prethodnika, sa zvukom i osobnošću koja može biti samo Garbage. Ovakva zvučna kulisa je itekako potrebna za poruku koje donose Shirleyine riječi.
Sve se to svodi na korištenje elemenata glazbene prošlosti koji su utjecali na bend (Roxy Music, Talking Heads, pa čak i New Order…) za ocrtavanje sumorne slike sadašnjosti i naše potencijalne budućnosti. Sedam albuma i gotovo 30 godina karijere, ovi su veterani izbacili ploču zavodljive zvučne poruke, ne samo uz trijumf utjecaja koji su doveli do Garbagea, već i dokazima njihove vladavine nad svakim i najmanjim elementom mračnog popa. Za cijelo vrijeme albuma Shirley ubrizgava svoj otrov, dok njezini kolege iz benda čvrsto drže ravnotežu između novog vala i industrijskog ritma, ovisno o raspoloženju pjesme. Zajedno vladaju nezaboravnim pop melodijama kao da se ništa nije promijenilo od 1995. kada su se pojavili sa svojim prvim istoimenim albumom.
Dio ovog zapaljivog goriva je njihov oštri prezir prema nepravdi, ali ono što ovu ploču čini toliko dobrom jest kako ostatak Garbagea savršeno povezuje glas s efektima na klavijaturi, žestokim gitarskim rifovima i pametnom, ali nikad nametljivmm ritam sekcijom.
Sve u svemu “No Gods No Masters” još je jedan vrhunac u njihovoj diskografiji i jedno od njihovih najboljih djela do danas. To je snažna i otvorena priča žanrovskog miješanja umjetnosti koja samouvjereno vraća Garbage na njihovu poziciju kao benda koji je vječno ispred vremena.
