IZVJEŠĆE/FOTO: Istru prodrmao soundystem family gathering – Escape the City festival
Unatoč neizvjesnoj situaciji s korona virusom, najpoznatiji istarski soundsystem family gathering prošao je u najboljem redu.
Inače mirno područje plaže u Barbarigi nedaleko od Pule, u vremenu od 21. do 26. srpnja zasigurno nije prošlo nezapaženo!
Bilo da se radi o organizatorima, izvođačima, ekipi od zvuka i rasvjete ili, na kraju krajeva, pohoditeljima glazbenih događanja, jedno je sigurno – organizirati festival u vrijeme korone, osobito underground karaktera kakvog je Escape the City, zasigurno jest “a whole new level of art”. Priča o ovogodišnjem Escape the City festivalu započela je stoga puno prije samog početka ovog predivnog soundsystem family gatheringa. Poučeni prošlogodišnjim iskustvom i neuspješnom crowdfunding kampanjom, ekipa iz Submovement udruge ponovno je odlučila okušati se u ovakvom načinu prikupljanja financijskih sredstava. Za razliku od prošle, ovogodišnja je kampanja prošla i više nego uspješno! Je li do korone i generalnog manjka glazbenih događanja ove vrste ili je pak zaista jednom festivalu potreban trogodišnji period navikavanja publike i širenja “dobre riječi” da bi privukao nešto širu masu zaljubljenika u soundsystem kulturu – ne znamo. No, ovim putem čestitamo istrijanskoj ekipi i držimo palčeve za još uspješniju kampanju sljedeće godine!
Foto: Matea Marić
Međutim, što je zapravo Escape the City i što je ponudio svojim posjetiteljima ovog drugog korona ljeta? Iako bi logično bilo krenuti od infrastrukture samog festivala ili pak izvođača koji su ga obilježili, u ovom slučaju valja krenuti od, kako kažu iz Submovementa – soul shaking soundsystema kojih je ove godine bilo čak pet. Pet soundsystema na dvije pozornice i heavy rotation u svakom smislu može početi! Takozvani Beach stage udomio je u razdoblju od 21. do 25. srpnja Vibration Addict, Jamcoast i Sandokan Hi-Fi soundsysteme. Već u četvrtak imali smo priliku osluhnuti sva tri svima okupljenima vrlo dobro znana soundsystema i to u okviru upravo heavy rotation dijela večeri. Iako je ova sintagma označavala naizmjeničnu rotaciju zvuka iz svakog od ovih ogromnih zvučnika, nekako je ona postala i simbolika za nešto tvrđi zvuk kojeg smo tada prvi put u okviru ovogodišnjeg barbariganskog festivala mogli čuti. Preostalih dana, ljubitelji tvrđeg zvuka mogli su uživati u vibracijama koje su dolazile s Main stagea, a koje su stvarali respektabilni talijanski Warrior Charge soundsystem u kombinaciji s domaćinom – Munchies Soundsystemom.
Foto: Luka Sertić
Main stage otvorili su u petak upravo gostujući Warrior Charge soundsystem. Zagrijavajući se za headlinere večeri, mogli smo uživati u selekciji Homegrown sounda, Jah Forcefielda i Dubara, a potom su nas Wicked and Bonny u pratnji Berisea izuli iz plesnih cipelica koje nismo obuli do samog jutra. Glavni krivci pritom su Lasmo i momci iz Osijeka Low Frequency koji (čak i u slučaju da je netko pomislio na predah) nisu dopustili da napustimo plesni podij. Kapa dolje za Low Frequency!
Subotnju misu na glavnom stageu svečano je otvorio nezamjenjiv duo Kali Fat Dub. Chakka Swraka kao MC i čovjek od zvuka Haris Pilton netom su prije festivala izdali svoj treći studijski album Životinjska karma tako da smo među rijetkima koji su imali tu čast već sada ući u neki novi, futuristički svijet kombinacije drum&bassa i duba te osluhnuti što nam ovaj post-apokaliptični duo poručuje kroz od svojih novih 11 evanđelja uz pojedine već dobro poznate poput Mizzantropico Domobrano, Sveto Trojstvo ili pak Posljedni dub ... “Ti samo pleši, kao da ne vidi te nitko…” – pokorno smo poslušali Chakkin savjet i pozdravili dečke koji su unatoč manjim tehničkim smetnjama vrhunski odradili set u svom stilu. Uslijedili su potom Baodab u kombinaciji sa saksofonistom Jah Wind te Dubolik koji je na domaćoj dub sceni još od vremena kada je ona bila punk – dakle, od Radikalne promjene i kasnije Radikal Dub kolektiva. Kao i ostali starosjedioci domaće scene, Dubolik je itekako pokazao da zna što radi i pošteno nas pripremio za ono što dolazi – Warrior Charge part 2. Naravno, kao i mnogi – znala sam da ponovno ostajem ispred soundystema do zore. Ostalo nije potrebno objašnjavati kada se radi o Warrior Chargeu.
Foto: Luka Sertić
Iako sam smatrala da će mnoštvo posjetitelja pokupiti svoje šatorčiće i hammocke i napustiti prekrasan festivalski svijet radi poslovnih obaveza – NIJE SE DOGODILO. Nedjelja je, a festivalski prostor i dalje diše punim plućima unatoč koroni i ponovljenim testiranjima. Poslijepodne smo tako proveli uživajući u “randomized” Sandokanovoj selekciji koju pod pseudonimom burek3000 pušta kroz Sandokan Hi-Fi – glavni beach stage soundsystem. Od Las Balkanieras i Abbe preko punka do sevdaha, Maljčika i Apsolutni(h) hit(ova) mogu reći da je Sandokan odnio apsolutnu pobjedu što se tiče “plažnog” stagea i dnevnog programa. Je li do toga što smo zaista uspjeli doživjeli festivalsku nedjelju s mišlju da se treba pripremiti i za večernji program, ili je do pokojeg gina, pivice ili rakije koja je dolazila sa Sandokanovog pulta ili pak zaista nekad treba presjeći i pustiti za soundsystem nesvakidašnje stvari – nisam sigurna, ali mogu reći da nitko od okupljenih nije skidao osmijeh s lica. Algoriddim je u to vrijeme već počeo pripremati plesni podij main stagea i podsjetio nas da je ovo možda zadnja prilika za bućnuti se i regenerirati prije glavnog programa kojeg su te večeri predvodili brat Kiwi (koji je ove godine bio zadužen i za vrhunski dizajn), Bellyfull i naravno – domaćini Munchiesi. I Kiwi i Bellyful ponovili su već dobro uhodani raspored prijašnjih dana i na najbolji način, u domaćem duhu, pripremili ekipu za Munchiese! Ako je netko pomislio da je ovo bila večer kada ćemo svi odustati, ponovit ću – nije se dogodilo. Dapače, Munchiesi su odvrtili tako dobar set da je u zoru bilo potrebno otvoriti omanji stage ispred šanka za svu ekipu koja naprosto odbija vratiti se u civilizaciju i svakodnevne obaveze.
Foto: Matea Marić
Međutim, ono što moram napomenuti prije kraja ovog podužeg osvrta jest da za one željne plesa i glazbe, nije nedostajalo kvalitetnog programa niti preko dana. Tako da ukoliko ste željni opuštanja usred festivalske sezone ili ste pak mladoliki roditelji s djecom – ovo je definitivno festival za vas! Od lokacije koja je u blizini svega što vam na festivalu može trebati (plaža, trgovina, fast food, kafić) do radionica koje su obuhvatile sve od cirkusa pa do ljekovitog bilja pa čak i “baby” soundsystema koji je stvarao glazbenu podlogu u vrijeme njihova provođenja, trenutno ne vidim bolji izbor za vas. Ukoliko ste uz to ljubitelji tvrđeg dub zvuka – Escape the City je idealna prilika da pobjegnete iz sivih i sparnih gradova i opustite svoje moždane vijuge na plaži dok iza vas vibrira zvuk pet soundsystema! Kapa dolje za sve organizatore, izvođače (i one koji naprosto nisu stali u ovaj članak), crew u cjelini, a osobito za Submovement ekipu koja se izborila za sebe u ovim nesigurnim vremenima, ali i za sve nas jer, prema riječima Low Frequency ekipe – “We really needed this”!
Foto: Luka Sertića/Matea Marić
