RECENZIJA: Maja Posavec: “Bye Bye Saturn” – anđeosko planetarno putovanje pod utjecajem iskrenih emocija
9. siječnja 2022.
Nikola Knežević (2621 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Maja Posavec: “Bye Bye Saturn” – anđeosko planetarno putovanje pod utjecajem iskrenih emocija

Novi album multitalentirane umjetnice Maje Posavec, “Bye Bye Saturn” (Aquarius Records), otkriven je još u prvom kvartalu 2021. godine, a u zadnjem je dobio i svoju vinilnu verziju. Uskoro će Maja po prvi put album koncertno promovirati u Laubi (30.1.).

Uspoređujući album “Kada ne bih imala strah”, što je jedno od najboljih kantautorskih albumskih otvaranja u novijoj hrvatskoj glazbenoj povijesti, Maja hrabro i bez prevelikog straha korača dalje, nadograđuje se i preispituje. Ako ćemo gledati po uvodnoj skladbi “Ariel”, onda možemo zaključiti da Maja u isto vrijeme zna zaroniti duboko poput sirene Ariel iz Disneyevog crtića i istražiti još neistražene emocije, ali i donijeti ljepotu, hrabrost i važnu ulogu Ariela, anđela prirode. Nagovještava nam te promjene upravo skladba “Ariel” u kojoj možemo čuti cvrkut ptica, osjetiti ljepotu prirode, ali i čuti njezina različita raspoloženja, od sunca, preko tmurnog vremena do grmljavina. U kojem god raspoloženju Maja bila, nakon slušanja ovog albuma, zanimljivo, ostavlja pozitivne emocije u našim glavama. Kantautorica u pjesmama govori o (ljubavnim) rastancima, usamljenosti, pokušajima izlaska iz takvih stanja uma i traženju jednog novog života. Sve je to ukomponirano u melodično lijepe atmosfere, anđeoske vokalne dionice, pa čak i vokalize, poput one u pjesmi “Trnoružica” gdje se događa jedan Zdenka Kovačiček moment (usporedba je pjesma “The Violin Song”) kada glas postaje instrument, samo ovdje u nešto nižim lagama, nježno poput Maje. Impresivna je i “Selidba” u potpunosti stvorena vokalom i ostalim ljudskim faktorima poput pucketanja prstiju. Impresivan je zapravo njezin vokal koji tako lijepo kontrolira sve do prekrasnog falseta, odnosno visokih laga koje podliježe sama sebi na albumu u trenucima višeglasja. Baš anđeoski!

Maja voli istraživati, glazbeno i produkcijski, osjeti se to u pjesmama kao što su “Biljke” i “Dječak”, prva je jedan moderni indie pop biser, a druga dark pop atmosferična pjesma. Na albumu ima i grupe Magazin, na kojoj je odrastala, ali ju je prezentirala u sadašnjem stanju uma koji je sazrio, odrastao i gleda na taj svijet jednim drugim očima. Možda ovo i nije bilo potrebno albumu, ali definitivno zvuči ako ništa drugo nego li zanimljivo. Album prate u jednakoj mjeri i tmurne i nešto vedrije pjesme, a ima tu i orijentalnih trenutaka, kao u pjesmi “Biljke” koju sam već spomenuo i koja ima i trap momente. Svašta je tu natrpala, možda i previše toga, ali čak s njom to i nije nešto neočekivano, pa u konačnici i ne smeta. Gitare su izražene u dosta pjesama i tu prije svega ističem “Trnoružicu”, razigranu i intrigantnu pjesmu, temeljenu na bajci ili bajkovitom pogledu na svijet, uspavanoj ljepotici uronjenoj u usamljenu bol. I “Vjetar i kiša” temeljena je na gitari, električnoj i akustičnoj, a iako je imala dosta suradnika na ovom albumu, za zaključiti je kako je na gitarama radio Ivan Kapec, njen suborac iz projekta posvećenom legendarnom Leonardu Cohenu i s kojim je snimila u konačnici album “Večer s Cohenom”.

Album je doslovno jedno putovanje svemirom koji pomno istražuje, zadržala se jedno vrijeme na Saturnu i pozdravila ga te se vratila na Zemlju na kojoj ima jednu plemenitu emisiju, sličnu anđelu Arielu. Također je u pitanju priroda, ali priroda ljudskih emocija, stanja kojih možda ni sami nismo svjesni, ali ćemo ih lakše pronaći i osjetiti kroz njezinu glazbu i tekstove. Ponavljam, kao što sam i rekao u recenziji prvog njezinog albuma, Maja Posavec je jedna od najozbiljnijih kantautorica koja svojim umijećem može jako daleko. Do Saturna, oko Saturna i iza njega, u neka nova neistražena područja. Hrabrosti ima, samo se još malo mora oduprijeti tom strahu i samozatajnosti, izađi iz te sjene koja prekriva polovicu njezinog lica na naslovnici albuma, u potpunosti se otkriti, podijeliti svoje emocije s publikom i onda će se ukazati jedna do tada uspavana ljepotica. Njezini koncertu su upravo jedno takvo iskustvo i to je nešto što odlikuje i njezinu sestru Zrinku. Zato ih više zovem umjetnicama, nego glazbenicama, jer su multitalentirane i imaju pristup jedinstven na hrvatskoj glazbenoj sceni. Kažu da je drugi album puno teže napraviti od prvog. I osjeti se to, ali za razliku od mnogih Maja nije izgubila na kvaliteti, nije se izgubila u trenucima istraživanja, nije otišla u sjenu, nego se još više otkrila, nadograđuje se – stvara. Ako oko nekoga ili nečega imam dobar osjećaj, to je onda kod Maje i njezine glazbe. Poslušajte ju na vinilu, još je ljepša i toplija!

Foto: Vesna Zednik

Ocjena
4 out of 5

4

Vrlo dobro
4 out of 5