RECENZIJA: Opera Rigoletto iz Royal Opera House u Londonu u Cinestaru – Zločin i Kazna i Anđeo
12. ožujka 2022.
Željko Mirković Miki (197 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Opera Rigoletto iz Royal Opera House u Londonu u Cinestaru – Zločin i Kazna i Anđeo

Opera Rigoletto Giuseppea Verdija u raskošnoj produkciji i fantastičnoj izvedbi solista i ansambla i orkestra Royal Opera Housea iz Londona oduševila je publiku i u britanskoj metropoli i one koji su ovaj događaj pratili u kino dvoranama diljem svijeta. Kod nas je to bilo u Cinestar dvoranama.

Praizvedba ovog iznimnog djela za koji je libreto napisao Francesco Maria Piave bila je prije više od 17o godina no, očito, nije niti malo izgubila od svoje aktualnosti. I popularnosti. Poznate arije, fantastična orkestracija, durski i molski dijelovi koji oslikavaju različitosti suprotstavljenih „strana“ ovoga bezvremenskog komada čine obaveznu opernu lektiru koju svaki zaljubljenik u glazbeno-scensku umjetnost treba čuti i vidjeti. Vojvoda od Mantove beskrupulozni je uživatelj u životu i skupljač trofeja, žena i umjetničkih djela. Kratkotrajno se zadovolji novom ljubavnicom i aferom i onda ide dalje u osvajanje. No, uočivši tajanstvenu djevojku u crkvi, usredotočuje se na ovaj novi u nizu izazova. Cura je, zapravo, kći staroga Rigoletta koji za život zarađuje kao dvorska luda upravo kod spomenutoga vojvode. Zametak tragedije koja će ga (Rigoletta) uništiti zbiva se na partyju na kojemu se zakotrlja niz stravičnih prizora – između ostalih i osljepljivanje postarijeg plemića Monteronea koji se sukobio s vojvodom oko zavođenja njegove (Monteroneove) kćeri. Luda Rigoletto ruga se Monteroneu, a ovaj ga proklinje. I njega i vojvodu. Zabuna koja također predstavlja važan dio osnove koja će nezaustavljivo otići ka svom tragičnom kraju jest i u činjenici što se mislilo da je djevojka koju luda ljubomorno čuva, njegova ljubavnica. Zapravo je to njegova kći Gilda, jedino što mu je ostalo nakon smrti voljene supruge.

Autobiografski elementi Verdijeva života (umrla mu je prva žena, a i dvoje djece) potrebni su za razumijevanje boli koje veliki skladatelj izvrsno pretače u glazbeni izričaj. Razumijevanje je i ključno za cijeli Verdijev opus jer se publika (i) zbog toga lakše poistovjećuje s radnjom u djelu. Gilda se, u svojoj naivnosti i čistoći, zaljubljuje u vojvodu koji se, pak, lažno predstavlja kao siromašni student. Iz, naravno, sebičnih i putenih, niskih pobuda. Nakon što vojvoda iskoristi Gildu, Rigoletto sanja o osveti. U jednom trenutku on pjeva: on (vojvoda) je Zločin, ja sam Kazna. A Gilda? Gilda je, unatoč tome što je prevarena, zaljubljena i njeni osjećaji ostaju čisti i iskreni. Ne vodi je ljutnja. Ona je Anđeo. Oruđe osvete trebao bi biti Sparafucilo, danas bismo rekli contract killer, koji, u suradnji sa svojom sestrom Magdalenom, zarađuje krvavi novac. Gilda, čuvši plan osvete, spašava vojvodu, žrtvujući sebe. Dakle, oni koje u živote vode iskreni osjećaji stradavaju, a oni koji uživaju u materijalnom i nemoralnom obilju obično se izvuku.

Kao što rekoh, niz izvanrednih solo dionica, dueta, poznatih arija čine ovo djelo privlačnim i u današnjem svijetu koji se u odnosu na onaj od prije stosedamdeset godina u osnovi nije puno promijenio. Odlične nastupe ostvarili su Liparit Avetisyan kao vojvoda od Mantove. Lisetta Oropesa kao Gilda te Carlos Alvarez kao Rigoletto. Izvrsni su Brindley Sherratt kao Sparafucilo i Ksenia Nikolaieva kao njegova sestra te Eric Greene kao grof Monterone. Zahtjevna partitura traži od pjevača stopostotni angažman; jednako tako i od orkestra. Objašnjenja Antonija Pappana, dirigenta, ( u pauzi između činova) bila su, po običaju, zanimljiva i edukativna. Bariton Alvarez od devedesetih godina prošloga stoljeća i njegova debija u La Traviati oduševljava opernu publiku i kritičare. Upravo je ovo Verdijevo remek djelo sljedeće u kojem bi u travnju trebali uživati u Cinestaru.