Novi film o Batmanu opravdao je očekivanja u komercijalnom i umjetničkom smislu, a može ga se pogledati u Cinestaru.
Čovjek i redatelj koji se bavio majmunima, ali ne bilo kakvima, u novom se filmskom radu uhvatio ukoštac sa šišmišom. I to ne bilo kojim. Doduše i Drakula je znao uzeti oblik letećega stvorenja no Batman je ipak pozitivac i heroj. Iako su mu godinama pokušavali prišiti etiketu zločinca. Prateći stripovske avanture Čovjeka-šišmiša te njegove televizijske i filmske inkarnacije, došlo se do nekih zaključaka koji su obično istaknuti konsenzualno. Kritici i publici su omiljeni ili barem prihvatljivi Burtonova režija i Michael Keaton kao glavni junak te nešto kasnije Nolanova režija i Christian Bale kao malo drukčiji, a opet isti borac protiv kriminala u Gothamu. Ono što se uglavnom nije svidjelo ili je mlačnije prihvaćeno jesu Clooney, Affleck pa i Kilmer. Iako je ovaj posljednji najmanje kriv za (ne)prihvaćanje struke i gledatelja. O Robertu Pattinsonu ću nešto kasnije.
Novi Batman je, odmah valja reći, vrlo dobar. Čak bih rekao da me u određenoj mjeri i iznenadio. Dobro strukturiran, vješto režiran iako malo predug. Tri sata, ej… tri sata. No to ne bih istaknuo kao neki velik problem. Problem je što je sve ono dobroga što smo vidjeli u filmu i što nas je svojom dramatikom, dinamikom i elementima koji čine dobar akcijski rad, u najmanju ruku zadovoljilo, zamućeno glumom glavnoga glumca. Svi ostali, a riječ je o cijeloj prvoj postavi, nisu samo zvjezdana prašina u oči, već i odlični interpreti likova koji su u sadržajnom smislu doživjeli, ne bih rekao preobrazbu, ali pomak, svakako. Zoe Kravitz kao nešto nježnija Cat-Woman, Jeffrey Wright koji mi se više svidio ovdje nego u novom Bondu (iako je i tamo vrlo dobar), Colin Farrel, iako neprepoznatljiv iza maske Penguina, približio se svojim najbolje odglumljenim ulogama, te Andy Serkis, jedan od rijetkih koji je zadovoljio u razvikanom Black Pantheru. A što tek kazati o Johnu Turturu ili izvanrednom Paulu Danu kao glavnom negativcu Riddleru oko kojega se i vrti radnja ovoga novoga filma franšize koja nas je zabavljala godinama.
Ono što još treba istaknuti kao i više nego pozitivnu stvar je filmska pouka koju je u oblikovanju The Lika naučio kreativni tim. A ta se pouka sastoji u tome što su gledali i naučili nešto iz Jokera. I filma i nezaboravne kreacije Joaquina Phoenixa. Dubine, višeslojnost i preispitivanje postupaka trebale su biti točka na The i u ovom filmu da glavnu ulogu nisu dali Robertu Pattinsonu. Po mom mišljenju bio je to prekrupan glumački zalogaj i velik teret za njega. Znam, znam, mnogi će isticati njegovo pojavljivanje u “Tenetu” i vikati kako je rola u “The Lighthouse” pokazala kako on može… Ali, ne može. Kolegica iz “Sumrak sage”, Kirsten Stewart, puno se bolje snašla u zahtjevnijim izazovima koje je nosila odraslost i pokušaj da se odmakne od vampirske tinejdžerske sage koja je oduševljavala djecu i omladinu. Pokušaj da se neke stvari zakamufliraju (i doslovce) maskom i spotovskim trikovima nije do kraja uspio. Teško se Gospodin Robert nosi s ono malo dramatskih momenata u kojima je trebalo pokazati, ne možda glumačku veličinu no, napredak.
Glazba i montaža, pogotovo neke scene jurnjave automobilima, produkcijska razina gadgeta i izgleda interijera i eksterijera – to zaslužuje visoku ocjenu. Možda bi bilo dobro da su ostavili Balea ili nekoga glumca koji bi svojom vještinom potvrdio aspiracije autora ovoga, ponovit ću, sve u svemu, vrlo dobroga rada. Iz ranije spomenutih razloga ili ranije spomenutog subjekta Roberta, film nema predikat The no valja ga pogledati zbog svega ostaloga i svih ostalih.